SPASILAČKE operacije na Filipinima nastavljaju se i danas nakon razornog potresa jačine 7.8 stupnjeva koji je pogodio otok Mindanao. Prema posljednjim podacima, poginulo je najmanje 37 osoba, gotovo 500 ih je ozlijeđeno, a više od 32.000 stanovnika bilo je prisiljeno napustiti svoje domove, piše Euronews.

Potraga za preživjelima
Na terenu je raspoređeno više od 1200 pripadnika hitnih službi, kojima pomažu i međunarodni timovi iz Japana i Australije. Spasilačke ekipe i dalje pretražuju oštećene zgrade u potrazi za mogućim preživjelima. Iako se službeno traga za četiri nestale osobe, vlasti navode kako je potrebno temeljito pregledati sve teško oštećene objekte.

Velika materijalna šteta
Među najteže pogođenim područjima je grad General Santos, koji ima više od 700.000 stanovnika. Ondje je u urušavanju zgrada i padu krhotina život izgubilo najmanje 13 ljudi.

Prve procjene govore o više od 3100 uništenih kuća te oštećenjima na 145 javnih zgrada, uključujući 12 bolnica i 89 škola. Potres, koji se dogodio 8. lipnja, izazvao je i ozbiljne poremećaje u prometu i opskrbi diljem južnih Filipina.

Cestovni pristup ograničen je u nekoliko općina, glavne prometnice djelomično su blokirane ruševinama, a oko 280.000 kućanstava u šest provincija ostalo je bez struje.

Vlasti su uspostavile privremene trajektne linije za dostavu pomoći izoliranim zajednicama. Međunarodna zračna luka General Santos danas je djelomično otvorena za hitne letove, no od potresa je otkazano 78 domaćih letova. U tijeku su i sigurnosne provjere u oko 6000 škola prije ponovnog početka nastave.

Pomoć pogođenom stanovništvu
Vlada je otvorila 47 evakuacijskih centara u kojima je smješteno oko 18.000 raseljenih stanovnika te je odobrila 500 milijuna pesosa za hitnu pomoć. Predsjednik Ferdinand Marcos Jr. proglasio je stanje nacionalne katastrofe u pogođenim provincijama kako bi se ubrzali napori za sanaciju štete.

Pristiže i međunarodna pomoć - Japan je poslao stručnjake za spašavanje i humanitarne potrepštine, Australija je osigurala financijsku pomoć, a Svjetska zdravstvena organizacija rasporedila je medicinske timove. Uz pomoć u hrani, higijenskim potrepštinama i smještaju, vlasti su pokrenule i programe psihološke podrške za obitelji i djecu, dok zajednice započinju dugotrajan proces oporavka.