Kada djelatnica kaže da nakon računa i hrane “ostane tek da preživi”, to nije privatni problem jedne obitelji, već društveni signal. Dostojanstvena plaća nije luksuz niti privilegija, nego prag normalnog života, da se od rada može planirati budućnost, brinuti o zdravlju, školovati djecu i premostiti nepredviđene troškove bez zaduživanja. 

U Bosni i Hercegovini se rasprava o plaćama često svede na statistiku, minimalnu, prosječnu i medijalnu. Ali stvarni život se ne dešava u tabelama. Dešava se u kućnim proračunima koji pucaju na prvoj neočekivanoj stavci, u radnim subotama koje “spašavaju mjesec” i u tišini ljudi koji ne govore jer se boje posljedica na poslu.

U mnogim radnim sredinama, posebno tamo gdje sindikat nije dovoljno snažan ili gdje prevladavaju nesigurni oblici zaposlenja, djelatnici izbjegavaju javno govoriti o problemima. Strah od gubitka posla, degradacije, lošijih smjena ili “obilježavanja” u kolektivu čini da se problemi često rješavaju u tišini ili se uopće ne rješavaju.

Troškovi života

Zato je zaštita sugovornika osnovno pravilo odgovornog izvještavanja o radu, bez identifikacijskih detalja, bez informacija koje mogu otkriti osobu i uz dogovor oko svake rečenice koja ide u javnost.

Armin Šestić iz Udruge za socijalni, kulturni i kreativni razvoj Zora naglašava da je ključno pomjeriti fokus s “minimalnog” kao norme na “dostojanstveno” kao cilj. Deklaracija o dostojanstvenoj plaći traži da dostojanstvena plaća postane mjerljiva kategorija u statistici i okvir u zakonodavstvu, te da se socijalni dijalog vodi na temelju stvarnih troškova života, a ne političkih procjena.

- Dostojanstvena plaća nije privilegija – ona je pravo. Minimalna plaća je zakonski prag, ali dostojanstvena plaća je društveni standard kojem trebamo težiti, jer rad ne smije značiti siromaštvo, ističe Šestić.

U praksi to znači da nije dovoljno “povećati minimalac” bez jasne veze s realnim troškovima života. Dostojanstvena plaća traži da se radi puno radno vrijeme bez prisile na prekovremeni rad samo da bi se pokrile osnovne potrebe. 

U regiji, slične inicijative se oslanjaju na metodologije izračuna dostojanstvene plaće i na zagovaranje da država postavi dostojanstvenu plaću kao cilj javnih politika. Novi sindikat u Hrvatskoj, kao dio mreže Clean Clothes Campaign, kroz Koaliciju za dostojanstvenu plaću otvara pitanje odgovornosti korporacija i dobavljačkih lanaca i insistira da se ne mjeri samo da li je plata isplaćena na vrijeme, nego da li od nje radnik može živjeti.

- Ako je minimalna plaća mjerilo ‘normalnog’, onda smo pristali na siromaštvo zaposlenih. Dostojanstvena plaća mora postati cilj u pregovorima, u javnim politikama i u odgovornosti brendova kroz cijeli lanac proizvodnje, navodi Mario Iveković iz ovoga sindikata.

Potrebni konkretni koraci

Ako dostojanstvenu plaću shvatimo kao standard, a ne kao izuzetak, tada se razgovor mora pomjeriti s moralnih apela na konkretne korake. Potrebno je redovito pratiti stvarne troškove života po lokalnim zajednicama i to pretvarati u javno razumljivu računicu, kolika plaća omogućava dostojanstven život.

Dostojanstvena plaća se najčešće gradi kroz kolektivne ugovore i pregovore koji imaju realnu osnovu. Tamo gdje sindikati imaju kapacitet, radnici imaju i veću šansu da se izbori veća sigurnost, jasnija pravila i poštenija raspodjela.

Inspekcijski nadzor, jasna pravila o prekovremenom radu i ugovorima, te dosljedna primjena zakona su minimum. Istovremeno, poslodavci i brendovi koji zarađuju u lancu proizvodnje moraju preuzeti dio odgovornosti za standarde rada i plaća.

Priča o dostojanstvenoj plaći nije priča samo o najnižim primanjima. To je priča o tomu da li rad treba da znači sigurnost, zdravlje, mogućnost planiranja i dostojanstvo. Kad čak i oni iznad prosjeka osjećaju da se stabilnost topi pred rastom troškova, onda je jasno da društvo treba standard, a ne puko preživljavanje od mjeseca do mjeseca.

Zato je važno da se o dostojanstvenoj plaći govori kontinuirano, kroz medije, sindikate, javne politike i lokalne zajednice. Jer pitanje je jednostavno, da li želimo društvo u kojemu rad znači život ili društvo u kojem rad znači preživljavanje? Dostojanstvena plaća zato nije samo lokalna tema, ona je i pitanje pravila koja važe duž cijelog lanca od brenda do pogona.

Nezaposlenost 

Mapa nezaposlenosti u Europi ponovno otvara pitanje ekonomskih razlika na Balkanu. Dok dio regije hvata korak s europskim prosjekom, Bosna i Hercegovina ostaje među zemljama s dvocifrenom nezaposlenošću.

Ekonomisti upozoravaju da problem nije samo u nedostatku radnih mjesta, već i u strukturi tržišta rada, ali i značajnom udjelu neformalne ekonomije. Sve je više poslova koje domaća radna snaga ne želi ili za koje nema adekvatnih uvjeta.

- Imamo nekoliko ključnih izazova kada govorimo o velikoj stopi nezaposlenosti. Definitivno je jedan od značajnijih određene strukturalne promjene koje imamo u ekonomiji, a to je ustvari rast potražnje za radnom snagom konkretno u transportu, turizmu i prerađivačkoj industriji, nešto na što nažalost ne možemo adekvatno odgovoriti obzirom na nedostatak domaće radne snage. Druga vrlo važna stavka je ustvari značajan dio neformalne ekonomije u Bosni i Hercegovini, upozorava profesorica na Ekonomskom fakultetu UNSA, Amila Pilav Velić.

Iako statistika pokazuje veliki broj nezaposlenih, tržište rada je u praksi drugačije dio ljudi ostaje na evidencijama, dok gospodarstvo traži djelatnike koje ne može pronaći. U takvim okolnostima, angažman stranih radnika postaje nužan odgovor na nedostatak domaće radne snage.

- Bosnu i Hercegovinu opterećuje činjenica da na razini BiH imamo preko 31.5000 nezaposlenih osoba. Najveći broj nezaposlenih osoba na evidenciji nezaposlenih je iz razloga određenih privilegija, odnosno prava iz oblasti zdravstvene i socijalne zaštite. Poslodavci u BiH angažiraju strane radnike samo ako je to neophodno za procese proizvodnje i održavanje njihovog poslovanja, dodaje predsjednik Udruge poslodavaca FBiH, Mario Nenadić.

Stručnjaci poručuju da bez ozbiljnih ekonomskih reformi, boljih uvjeta rada i zadržavanja domaće radne snage, BiH teško može pratiti europske trendove.

S. Ž.