Procjenjuje se da je tijekom proteklog rata u BiH oko 20.000 osoba preživjelo ratno seksualno nasilje, dok je svega oko 1.000 preživjelih kroz dostupne administrativne mehanizme do danas ostvarilo prava

Iako je Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata u FBiH donio značajan iskorak u priznavanju i zaštiti prava preživjelih ratnog seksualnog nasilja, istraživanja pokazuju da ostvarivanje tih prava i dalje u velikoj mjeri ovisi o mjestu prebivališta, ukazano je s predstavljanja studije o provedbi Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata u FBiH, s posebnim fokusom na ostvarivanje prava osoba koje su preživjele seksualno nasilje u ratu, a upriličenom u srijedu u Sarajevu 

u suradnji s Federalnim ministarstvom rada i socijalne politike u okviru projekta 'Žene vode na putu mira i sigurnosti u BiH' i uz podršku Platforme za rodnu pravdu. Procjenjuje se da je tijekom proteklog rata u BiH oko 20.000 osoba preživjelo ratno seksualno nasilje, dok je svega oko 1.000 preživjelih kroz dostupne administrativne mehanizme do danas ostvarilo prava. Zakon, koji je u primjeni od početka 2024. godine, prvi put je na jednom mjestu uredio status i prava civilnih žrtava rata, uključujući preživjele ratnog seksualnog nasilja i djecu rođenu uslijed ratnog silovanja, te uvodi nova prava, poput prednosti prilikom korištenja zdravstvenih usluga, banjsko-klimatskog liječenja i medicinske rehabilitacije i pokrića troškova sahrane.

Pristup pravima preživjelih i dalje presudno ovisi o mjestu prebivališta

Nalazi studije, pak, ukazuju na izražen jaz između zakona i njegove primjene. Više od dvije godine od početka njegove primjene, svega četiri od deset kantona poduzelo je korake ka usklađivanju svojih propisa, dok tri kantona u svojim propisima uopće ne prepoznaju civilne žrtve rata. 

U praksi, pristup pravima preživjelih i dalje presudno ovisi o kantonu u kojem oni žive. Predstavnica UNFPA u BiH Justine Coulson kazala je da je zakon snažan onoliko koliko i njegova primjena. 

- Ova studija je alat koji precizno pokazuje gdje su praznine te nudi konkretne preporuke. Trideset godina nakon rata, pristup zdravstvenoj zaštiti, rehabilitaciji i podršci ostaje pitanje dostojanstva i reparativne pravde. Preživjele su čekale dovoljno dugo,  istaknula je Coulson, dok je federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić istakao da mjera jednog društva nije u tome koliko zakona donese, već koliko ih dosljedno provodi. 

- Kada govorimo o manje od tisuću ljudi, među kojima su i žene i djevojčice koje su preživjele najteži oblik ratnog zločina, ne smijemo prihvatiti da administrativna sporost bude jača od njihovih zakonom zajamčenih prava. Upravo zato ovu studiju vidimo kao putokaz za usklađivanje propisa, ubrzavanje njihove primjene i zajednički rad svih institucija. To je, uostalom, i zakonska obveza, ali i više od toga: to je dug kojeg imamo prema ljudima kojima pravda ionako predugo kasni, naveo je ministar. Prema riječima predsjednice Udruženja žrtava rata 'Foča 92-95' Midhete Kaloper, žrtve su zakon dočekale s velikom nadom, ali prava na papiru nisu dovoljna. 

- Žene koje predstavljam danas su u godinama kada im je zdravstvena zaštita, rehabilitacija i podrška potrebnija više no ikada. Tražimo samo da se ono što nam je zakonom obećano zaista i primijeni, poručila je.

Studija, čija je autorica Adrijana Hanušić Bećirović, donosi konkretne preporuke usmjerene na potpuno usklađivanje kantonalnih propisa, jačanje nadzora nad primjenom federalnog zakona, proaktivno informiranje korisnica o pravima, te dosljednu primjenu trauma-senzitivnog pristupa u institucijama.