Godinama glavni pregovarač u ime hrvatskog naroda sluđuje naciju kako je Izborni zakon sudbonosno političko i pravno pitanje za egzistenciju najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda i da su se sarajevski partneri urotili da Hrvatima uzurpiraju ustavna prava i biraju njihove predstavnike. A, HDZ  BiH se u izbornim ciklusima uglavnom hrani tim zakonom i pobjeđuje.

Prije nekoliko godina, čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović je zakukao tadašnjoj predsjednici Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović kako je Izborni zakon bolna politička rana i golemi pravni hendikep za Hrvate u BiH i pred svjedocima zajamčio da će ga uspjeti promijeniti te spokojno napustiti stresnu političku pozornicu. 

Predsjednica Kitarović i njezini suradnici koji su bili u posjeti BiH su bili 'ganuti' Čovićevom 'emotivnom' ispovijedi i bespogovorno se solidarizirali  sa stožernikovim noćnim morama i brigom za svoj, hrvatski, narod.  

Kako i ne bi, te je riječi skrušeno izgovorio „izabrani nacionalni vođa i uz to doktor znanosti i akademik“. Kompletno ozbiljna i odgovorna osoba. 

Sve slagao

Vrijeme je pokazalo da je Dragan Čović sve slagao. Niti je promijenio Izborni zakon, pa onda slijedom toga nije se niti povukao s čela HDZ-a BiH. Tko ga imalo bolje zna, bilo mu je i tada jasno da zamajava i Kolindu Kitarović i državu Hrvatsku i domaću javnost.

Naravno, nije Dragan Čović isključivi krivac što nije došlo do promjene famoznog Izbornog zakona, ali njegovi su grijesi sve očitiji. Ako, ništa drugo neke stvari navode na sumnju da Čoviću i nije previše krivo što još nemamo na vidiku izmjena izbornih pravila. U ciklusima njegov HDZ BiH baš na krilima sadašnjeg toksičnog zakona, pod mantrom uzurpiranja ustavnih prava hrvatskog naroda od zavjerenika iz političkog Sarajeva, pobjeđuje na hrvatskom etno ozemlju i istodobno istim metkom ubija svaku hrvatsku oporbenu nadu. 

Vezan s Dodikom

Međutim, ispod radara prolazi jedna neshvatljiva politička agenda. Čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović za izmjene Izbornog zakona fanatično traži potporu svog prijatelja Milorada Dodika i njegovoga SNSD-a. Dobiva je iz Laktaša, jer je davno zajamčio kako nikada neće zadirati u RS. Dapače, jednom zgodom je poručio Srbima: „Čuvajte svoju RS“! 

U najmanju ruku je to čudna, neobjašnjiva politička taktika, jer je posve razvidno kako izmjene Izbornog zakona prioritetno ovise od pregovora i kompromisa hrvatskih i bošnjačkih političkih lidera. U tom smislu je totalno adolescentno to jednostrano i reducirano okretanje Čovića prema Dodiku.      

Čović je čak uspio uvjeriti i vrh Hrvatske da je Dodik baš taj strateški partner s kojim je, uz pritisak na bošnjačke čelnike, jedino moguće promijeniti Izborni zakon. Sve upućuje na grubi politički promašaj, ili perfidnu dreku, jer takav smjer je samo polučio dodatni bijes i otpor u političkom Sarajevu.  

A da Čović istinski želi promjenu Izbornog zakona i trajno cementiranje agende da Hrvati sebi biraju hrvatskog člana Predsjedništva BiH mogao je makar ponuditi i Dodiku i političkom Sarajevu prijedlog da se članovi Predsjedništva BiH biraju u Parlamentarnoj skupštini BiH.   

Uz presudnu odluku nacionalnih klubova u Domu naroda. U tome Domu se  štiti vitalni nacionalni interes. To je prije nekoliko godina predlagao dr. Božo  Ljubić, nekadašnji čelnik HDZ-a 1990. Ali, stožernik to nije smio i nije htio  pustiti u javnost jer bi se Dodik na smrt naljutio. I to zaudara.  

Oporba?

Hrvatska oporbena petorka ima priliku u ime velikog broja Hrvata javno zatražiti od Dragana Čovića odgovor na pitanje zbog čega već 20 godina nije uspio ispregovarati izmjene Izbornog zakona? Zašto za takvo strateško nacionalno pitanje tako rigidno i jednostrano preko leđa Hrvata skupo 'plaća' Dodikovu potporu ako je i laicima jasno da to iritira Sarajevo i, napokon, da li HDZ BiH uopće želi mijenjati Izborni zakon na kojem parazitira već desetljećima.  

J. S.