Tijekom rata u BiH nestalo je 1300 djece. Većina je pronađena, ali potraga za 327 djece, među kojima i 29 beba, traje već 33 godine. Nedostatak informacija i šutnja otežavaju pronalazak, piše Deutsche Welle. 

Već 33 godine Esad Tufekčić iz Višegrada traži posmrtne ostatke svoje djece, Ensara i Elme, spaljenih 26. lipnja 1992. zajedno s još 85 osoba u kući na Bikavcu. Tijekom rata u BiH nestalo je oko 1300 djece, a 327 ih se i dalje vodi kao nestalo, među njima 29 beba. Nedostatak informacija, šutnja svjedoka i birokratske prepreke otežavaju potragu. Obitelji su razočarane radom institucija, dok rijetki slučajevi identifikacije, poput nedavne iz Rogatice, daju tračak nade.

Sve manje šanse za pronalazak nestale djece

- To što sam ja doživio ne bi želio nikome, ni svome dušmanu. Da traga za kostima svoje djece, kaže Esad Tufekšić. On već 33 godine ima samo jednu želju - pronaći posmrtne ostatke svoje djece kako bi ih mogao ukopati. Vode se kao nestali, ali Esad zna kako su 26. lipnja 1992. godine spaljeni u kući Mehe Aljića na Bikavcu. Ensar je imao nepune dvije, a Elma pet godina.  Što se tiče Ensara, on je rođen kao osmomjesečna beba, znači prije vremena. Bio je živahan, čvrst, stabilan. Volio se igrati, pogurati. Elma je isto bila živahna, mršava. Uvijek je trčkarala, igrala se, družila se. Imala prijateljice, kaže Esad.

Tijekom rata u BiH nestalo je skoro 1.300 djece. Pronađeno ih je 80 posto, ali se i dalj traga za još 327 osoba koje su u vrijeme nestanka imale manje od 18 godina. Kako godine prolaze, tako se smanjuje i šansa za njihov pronalazak. 

Emma Fazlić, glasnovogornica Instituta za nestale osobe Bosne i Herceogovine kaže: 'Osnovni problem po pitanju traženja nestalih osoba jeste upravo nedostatak relevantnih informacija p lokacijama na kojima se nalaze grobnice, odnosno, posmrtni ostaci žrtava koje još uvijek nismo pronašl'. 

Obitelji nestalih su nezadovoljne radom institucija za koje kažu da su na pronalasku nedovoljno uradile. Među nestalom djecom u ratu je i 29 beba. Iz Instituta kažu kako su šanse da budu pronađene male, jer su spaljene pa je identifikacija skoro nemoguća. 

Ohrabruje ipak nedavni slučaj iz Rogatice kada je pronađena djevojčica čiji su posmrtni ostaci nagorjeli. 

- Međutim, uz posmrtne ostatke je pronađena jedna zlatna naušnica, što je odmah aludiralo da se radi o djevojčici, a naknadno je to potvrđeno i DNK analizom i ona je identificirana, kaže glasnogovornica Fazlić.

'Obitelji nisu spremne otvarati stare rane'

Novinar BIRN-a Jasmin Begić, tijekom rada na filmu o djeci nestaloj u ratu 'Rođeni, a ne postoje', na terenu se susreo s brojnim izazovima. Jedan od njih je što članovi obitelji nisu spremne otvarati stare rane. 

- Drugi su, opet, razočarani u rad pravosudnih institucija. Smatraju kako pravosudne instiucije nisu iskoristile svoju priliku. Pri ispitivanju svjedoka fokusirali su se na krivicu, a nisu se bazirali na nestale osobe, kaže novinar Jasmin Begić. S Elmom i Ensarom je zapaljena i njihova mama. Posmrtni ostaci su im premješteni na nepoznatu lokaciju, a učesnici i svjedoci zločina i dalje šute. Esad se već odavno ne nada da će se ipak iznenada pojaviti, ali vjeruje da će njegovi prijeratni susjedi progovoriti. 

- Žao mi je što nitko od tih, koji za to znaju, neće da kažu. Da sebe rasterete, dadnu neki doprinos da čovjek naće svoje nestale i stavi točku na to sve, kaže ovaj otac nestale djece i muž nestale supruge. Institut za nestale podsjeća kako se prijava lokacija masovnih grobnica može izvršiti potpuno anonimno. Samo jedan poziv i priziv savjesti, nekome može pružiti utjehu be koje živi već četvrto desetljeće.