'Nitko nije vjerovao u nas. Ja sam prvi trener koji nije službeno predstavljen'. Bio je ovo zadnji komentar Marija Ivankovića na temu moguće smjene prije nego se raskid suradnje zaista i dogodio… i u neku ruku – bila je to jedna od ključnih činjenica iza razlaza.

- Mario Ivanković više nije šef stručnog stožera HŠK Zrinjski Mostar. Na održanom sastanku Uprave HŠK Zrinjski i dosadašnjeg glavnog trenera, donesena je odluka o sporazumnom raskidu suradnje. Stručnjak koji je neraskidivo povezan s poviješću našeg kluba, glavnim trenerom prve momčadi imenovan je na startu priprema za prethodnu sezonu u kojoj je Plemiće odveo do dva trofeja - devetog naslova prvaka i prvog Superkupa, naveo je Zrinjski u oproštaju od Make u kojem navedene brojke iznad odluke o razlazu podižu poveći upitnik...

- Pod njegovim vodstvom Plemići su u 48 utakmica upisali 33 pobjede, šest remija i devet poraza, tako da Ivanković s klupe odlazi kao jedan od najuspješnijih trenera Zrinjskog u povijesti. Ivanković, strijelac prvog pogotka za Zrinjski nakon obnove rada kluba, kao igrač je četiri puta oblačio dres s lentom u kojem je 2011. kao kapetan i legenda završio igračku karijeru. S kapetanskom vrpcom oko ruke predvodio je Plemiće do drugog naslova prvaka 2009. godine, kasnije će kao asistent u stručnom stožeru osvojiti još pet trofeja - četiri naslova prvaka i Kup, a zatim će do novih titula doći i u ulozi glavnog trenera. Na kraju je oproštajno pismo elegantno zaokružen...

- Zbog svega iznad ostvarenog, s Ivankovićem se rastajemo s velikim poštovanjem, ali i zahvalnošću za veliki doprinos koji je ugradio u jedno od najuspješnijih razdoblja klupske povijesti. Mariju od srca želimo sve najbolje u njegovom daljnjem sportskom i životnom putu, poručili su iz Zrinjskog koji se ne u zadnje vrijeme može pohvaliti s dobro tempiranim trenerskim smjenama.

Jer treba se samo sjetiti da je Ivanković sjeo na klupu nakon što je prethodnik mu, Željko Petrović, smijenjen uoči samog početka priprema – što je i Crnogorca šokiralo. Ivanković, tada bivši izbornik juniorske reprezentacije BiH, 'po defaultu' je kao vjerni klupski vojnik preuzeo Plemiće i tada izjavio ovo:

- Napokon sam prvi trener i nadam se da ću priliku koju sam dobio sa svojim stožerom iskoristiti na najbolji mogući način. Nadam se da ćemo krenuti kako treba i da ćemo pokazati da imamo svoje kvalitete i da nismo bez razloga tu, rekao je popularni Maka pa se onda opisao kao trenera.

- Volim posjed i brzu promjenu strana. U donjem dijelu želim igrati sigurno i brzo, dok u gornjem dijelu dajem potpunu slobodu igračima… da teže igri '1 na 1', sa što više šutova i atrakcije i poteza za publiku. Je li najavljeno ispunio?

Pa, smjena sugerira da nije do kraja, ali opet – uz njegovo ime su dva trofeja i rekordne brojke. Ali eto, očito je od početka postojalo određeno nepovjerenje pa se nakon što je osvojen rekordni deveti naslov isticala velika zasluga Željezničara koji je u odlučujem trenutku zakočio Borac, isticala se igra koje nema već duže vremena.

Sada kada Make više nema na klupi, nekako je to ipak drukčije u odnosu na Petrovićevu smjenu, na većinu ranijih razlaza. Jer Mario Ivanković će ostati tu, među navijačima, na tribinama… ali u nogometu, u nogometnom biznisu to je jednostavno tako. Važne odluke često ne djeluju logičnima, ali ipak treba razumjeti i Upravu koja pokušava pomiriti klupske ciljeve, želje sponzora i navijača - u tom dinamičnom trokutu uvijek netko ostane pomalo nezadovoljan.

Na sve se naravno nadovezuje priča da se u našem nogometu, općenito u regiji, problemi na terenu najčešće odraze na status trenera koji zbog toga traju vrlo kratko – i Ivanković je sigurno donekle žrtva tog trenda – ali tog je rizika bio svjestan pa mu je ovaj prijevremeni razlaz s te strane možda nešto lakše pao. 

Piše: Slaven Nikšić

desk@dnevni-list