BIH DNEVNI

Hrvatsku čekaju milijunske tužbe pripadnika HVO-a s ‘Južnog bojišta’ s Rojsovim potpisom

Piše: V.S.Herceg

Ustavni je sud susjedne Republike Hrvatske 22. prosinca prošle godine donio je odluku o usvajanju ustavne tužbe Ive Lamešić iz Karlovca, bivšeg pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) te ukinuo pravomoćnu presudu Visokog upravnog suda koji mu je odbio priznati prava i povlastice koje uživaju hrvatski ratni vojni invalidi, pripadnici Oružanih snaga RH.

Ovom su odlukom otvorena vrata prihvaćanju desetaka ostalih identičnih ustavnih tužbi bivših pripadnika HVO-a koje čekaju na rješavanje pred tim sudom.

Hrvatski mediji pišu kako bi ova odluka mogla imati dalekosežne i zasad nesagledive posljedice za državni proračun. Skoro nitko od ovih bivših pripadnika HVO-a nikada se nisu borili na tlu Republike Hrvatske, a “džentlmenski sporazum”, kako neće tražiti povlastice koje imaju i pripadnici Hrvatske vojske (HV), pada u vodu. U svemu ovome zasigurno će se postaviti i pitanje odgovornosti generala Ljube Ćesića Rojsa.

Rojsovi potpisi

Ivo Lamešić jedan je od desetak tisuća pripadnika HVO-a kojima je u razdoblju od 1997. do smjene HDZ-a s vlasti 2000. tadašnje Ministarstvo obrane dodijelilo status ratnih vojnih invalida.

Dobili su ga na temelju navodnog ranjavanja na južnom bojištu 1993. i 1994. godine, nerijetko na istom mjestu i istog datuma. Svima su invalidnost stečenu u ratu, kao i stupanj invalidnosti, potvrdile liječničke komisije iz BiH, a MORH ih je potvrdio.

Iz odluke Ustavnog suda vidljivo je da je i u slučaju Ive Lamešića, pripadnika postrojbe HVO-a iz Orašja u Bosanskoj Posavini, službenu prijavu o njegovu ratnom stradavanju 26. veljače 1997. potpisao tadašnji zapovjednik Specijalne postrojbe MORH-a, general-bojnik Ljubo Ćesić Rojs. Kako piše Jutarnji list, general Rojs će kasnije tvrditi da je to bila politička odluka tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška kojom se željelo pomoći pripadnicima HVO-a.

Desetak tisuća ovakvih odluka o dodjeli statusa RVI nikada nije službeno uručeno pripadnicima HVO-a. Godine 2022. dio tih rješenja, odnosno njihovih kopija, misteriozno je “procurio” iz MORH-a pa je dio pripadnika HVO-a na temelju tih rješenja počeo dizati tužbe protiv Hrvatske tražeći da im se priznaju sva prava koja imaju i hrvatski ratni vojni invalidi pripadnici hrvatskih Oružanih snaga – ne samo braniteljsku mirovinu nego i ostala financijska prava koja taj status osigurava: osobnu invalidninu, dodatak na tuđu njegu i pomoć, ortopedske dodatke, stambeno zbrinjavanje, piše Jutarnji list.

Sanaderova je Vlada 1. lipnja 2006. sklopila međudržavni ugovor s BiH, svojevrsni “džentlmenski dogovor” s pripadnicima HVO-a: Hrvatska im se obvezala isplaćivati braniteljske mirovine (i danas hrvatsku mirovinu, prema najnovijim podacima HZMO-a, prima 6766 bivših članova HVO-a, u prosječnom iznosu od 3803 kune), ali ne i ostala financijska prava koja s osnove invaliditeta uživaju hrvatski ratni vojni invalidi, pripadnici hrvatskih Oružanih snaga. No, Lamešić i više stotina pripadnika HVO-a nisu time bili zadovoljni pa su nastavili s tužbama protiv RH.

Milanovićeva vlada: Status RVI samo osobama koje su sudjelovale u obrani Hrvatske

Milanovićeva je Vlada u Zakon o pravima hrvatskih branitelja u prosincu 2012. ugradila novi članak 42. po kojem će se ništavnim proglasiti svako MORH-ovo rješenje o priznanju statusa RVI osobama “koje nisu sudjelovale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske”.

Do kraja 2013. Ministarstvo branitelja provelo je reviziju MORH-ovih rješenja iz 90-ih kojima su statusi RVI dodijeljeni pripadnicima HVO-a i proglasilo ih nezakonitima, uz obrazloženje da članovi HVO-a nisu sudjelovali u obrani suvereniteta RH i na nalaze se u registru hrvatskih branitelja.

Pripadnici HVO-a su u siječnju 2014. zatražili ocjenu ustavnosti te zakonske odredbe tvrdeći da je protuustavna jer im se njome retroaktivno oduzimaju status i prava dodijeljeni devedesetih. Ustavni je sud, međutim, četiri godine taj zahtjev držao u ladici, a 2018. postupak ocjene ustavnosti obustavio uz obrazloženje da sporna zakonska odredba više nije na snazi jer se od studenoga 2017. primjenjuje novi Zakon o pravima hrvatskih branitelja.

No, upravni sudovi potom su bili zatrpani pojedinačnim tužbama bivših pripadnika HVO-a kojima je Ministarstvo branitelja 2013. poništilo status ratnih vojnih invalida. Stoga je Visoki upravni sud 23. rujna 2020. donio oglednu presudu u kojoj je zauzeo pravno stajalište da status hrvatskog ratnog vojnog invalida u Hrvatskoj ne mogu imati osobe koje nisu sudjelovale u obrani suvereniteta RH i nisu u registru branitelja. Slijedom tog stava, Visoki upravni sud u protekle dvije godine donio je više desetaka, a pojedini izvori tvrde i više stotina pravomoćnih presuda kojima su odbijene tužbe pripadnika HVO-a protiv hrvatske države. Među njima je i tužba pripadnika HVO-a Ive Lamešića.

Ustavni sud, međutim, u svojoj odluci kojom usvaja Lamešićevu ustavnu tužbu i ukida pravomoćnu presudu Visokog upravnog suda ističe da radi zaštite načela dobrog upravljanja i u općem interesu, država može ispravljati svoje greške “čak i onda kad su te greške posljedica njezina vlastitog nemara”, ali to mora učiniti dosljedno i pravovremeno. U ovom slučaju, ističe se u odluci većine u Ustavnom sudu, država to nije učinila na vrijeme, pa je povrijedila načelo stečenih prava i legitimnih očekivanja građana, odnosno ustavno pravo na pravično suđenje. Ustavni sud u odluci ističe i da Visoki upravni sud, odbijajući Lamešićevu tužbu protiv države, nije uzeo u obzir da je u studenome 2017. stupio na snagu novi Zakon o pravima branitelja, u čijem 139. članku stoji da će se zaštititi stečena prava pripadnika HVO-a koji su ostvarili status HRVI i pravo na osobnu invalidninu.

Argumenti sudaca koji se nisu složili s usvajanjem tužbe

Troje ustavnih sudaca, Lovorka Kušan, Goran Selanec i Andrej Abramović, u svom izdvojenom mišljenju ističu da je pravni stav većine sudaca Ustavnog suda pravno neodrživ i neustavan.

“Problem egzistira na dvije razine: upravnoj i ustavnosudskoj. Na upravnoj razini, najprije su 1997. godine deseci ljudi, najvjerojatnije pripadnika HVO-a, ostvarili status RVI u RH. Sva ta rješenja imaju puno zajedničkog: sve prijave stradavanja datiraju iz prosinca 1997. godine, u svima je kao mjesto stradavanja navedeno “južno bojište”, sva prijavljena stradavanja datiraju 3 ili četiri godine ranije (1993. ili 1994. godina), sve su prijave stradavanja potpisane po istoj osobi (generalu), svaki je invaliditet ustanovljen po komisiji u Hercegovini i sve su prijave stradavanja izdane protivno podacima u službenim evidencijama MORH-a. U medijima se o tome više puta pisalo, pa je cijeli problem javnosti manje-više poznat”, navodi ovo troje sudaca.

Nadalje se navodi: “Ovaj ustavnosudski spis, i više desetaka istovrsnih koji tek slijede, najbolja su potvrda našem pravnom stajalištu. Pogrešna praksa suda i pogrešni rezultati koji iz nje proizlaze ipak onemogućuju bilo kakvo, pa i profesionalno, zadovoljstvo kada se pokaže i dokaže da je čovjek bio u pravu.Što bi nakon ove odluke većine u ponovljenom postupku trebao učiniti Visoki upravni sud RH teško je i zamisliti. Na njima je da odluče o pravnoj osnovi isplate, dok im zakon – na koji ih upućuje Ustavni sud – govori: baš vas briga za pravnu osnovu, plaćaj i šuti.U ovom izdvojenom mišljenju ne problematiziramo razliku između prava pripadnika HV i HVO. Država ima suvereno pravo da to pitanje uredi zakonima bilo kako, osim ovako kako je napravila: u zakonima na jedan način, a u stvarnosti, prešutno, na potpuno suprotan način. Tako ne radi pravna država. Štoviše, kad izvršna vlast krene prisvajati ovlasti zakonodavca stvarajući praksu očito suprotnu slovu zakona, vladavina prava postaje puka floskula”.

Reagiralo ministarstvo branitelja

U svezi presude Ustavnog suda u slučaju Lamešić, a koja bi mogla rezultirati i ostalim tužbama pripadnika HVO te dovesti do nesagledivih posljedica, reagiralo je  i ministarstvo hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, ministra Tome Medveda.

„Ističemo kako sporna pitanja vezana uz priznavanje statusa ratnog vojnog invalida dijelu pripadnika HVO datiraju još iz 1996. godine te geneza tog postupka ukazuje kako se to pitanje pokušavalo riješiti dugi niz godina. Podsjećamo kako je Ugovorom između RH i BiH o suradnji na području prava stradalnika rata u BiH koji su bili pripadnici HVO-a i članova njihovih obitelji iz 2006. godine, kao i Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji iz 2017. godine, regulirano pravo na mirovinu stradalnika HVO-a“, reagirali su iz ovog ministarstva.

Ističu kako se odredba članka 139. Zakona, na koji se poziva Ustavni sud, temelji na načelu zaštite stečenih prava stranaka kao jednom je od osnovnih načela upravnog postupka.

„To se odnosi isključivo na pripadnike HVO-a su koji su već ostvarili status RVI-a, odnosno HRVI-a iz Domovinskog rata i pravo na osobnu invalidninu pod uvjetom da se u trenutku stupanja na snagu Zakona iz 2017. nalaze na redovitoj isplati osobne invalidnine priznate u upravnom postupku u RH.

Dakle, odredba se ne može odnositi na predmetni slučaj jer g. Lamešić nikada nije bio na isplati osobne invalidnine u RH, nego je temeljem stradavanja korisnik osobne invalidnine u BiH, što je i Ustavni sud naveo u odluci, a jasno je kako se isto pravo ne može koristiti u dvije države“, navode iz ministarstva hrvatskih branitelja.

Podsjećaju kako je Zakonom iz 2017. i Ugovorom iz 2006. predviđeno je da pripadnici HVO-a kojima je priznat status ratnog vojnog invalida i osobna invalidnina u BiH imaju mogućnost ostvariti mirovinu u RH ako im se utvrdi gubitak radne sposobnosti, te tim osobama RH isplaćuje razliku između visine mjesečnog iznosa osobne invalidnine ostvarene po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela BiH i visine mjesečnog iznosa invalidske mirovine koju bi ostvarili po pravnim propisima u RH.

„Također, ističemo da navedena odluka Ustavnog suda ne znači da će tužitelji i ostvariti traženo pravo, što se implicira tekstom. Naime, tom odlukom predmet se vraća Visokom upravnom sudu na ponovni postupak, ističu u reakciji.

Navode i kako je ovaj predmet jedan od 1272 u kojima su stranke podnijele tužbe upravnim sudovima protiv rješenja Ministarstva branitelja o oglašavanju rješenja ništavim iz 2013. godine te da su do danas zaprimili 1.180 pravomoćnih presuda kojima su tužbe tužitelja odbijene.

„Zaključno, ističemo kako Ministarstvo hrvatskih branitelja Zakonom iz 2017. godine ni na koji način nije omogućilo ostvarivanje traženih prava, nego je isključivo zaštitilo već stečena prava pripadnika HVO-a“, zaključuje se u reakciji.

VEZANO

Od danas na odmor u Hrvatsku možete bez samoizolacije! Bar za sada

urednik

Grbin: ‘Pazite ironiju, svi žive teže, a proračun se puni bolje nego prije. Socijalna država to ne može dopustiti‘

urednik

U Hrvatskoj dvije osobe preminule, 81 slučaj novozaraženih

urednik