DNEVNI IZBOR UREDNIKA Vijesti BiH

INTERVJU Faruk Hadžić: Prijeti nam najgori ekonomski scenarij – stagflacija

Razgovarao: Dragan Bradvica

Konstitutivni narodi i ostali za 30 godina će biti stranci u vlastitoj zemlji i možda čak nacionalna manjina

Makroekonomski analitičar Faruk Hadžić za Dnevni list govori o trenutnoj ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini posebno u kontekstu inflacije i situacije u Ukrajini. Jedan je od onih koji uz kritiku onoga što smatra lošim nudi i konkretna rješenja. Tako govori o nužnosti ukidanja trošarina u ovoj situaciju, poreznih rasterećenja… Ukoliko se jučer, a ne danas ne okrenemo izgradnji zdrave ekonomije i pravednijeg društva BiH će, prije nego se to prognoziralo i u najcrnjim prognozama, ostati prazna ljuštura.

Iako su ekonomski stručnjaci u BiH, pa i Vi osobno do sada imali niz inicijativa prema vlastima na federalnoj i državnoj razini one su većinom završavale po raznoraznim ladicama. Sada možda po prvi put su vapaji struke, žitelja pa i dijela političara na Zastupničkom domu PS BiH ipak uslišeni vezano za ukidanje trošarina i manji PDV na osnovne životne namirnice. Koji je Vaš komentar na to i očekujete li da obje ove inicijative prođu i kroz Dom naroda?

– Progresivni dio struke godinama zagovara određena rješenja koja bi trebala pomoći građanima u Bosni i Hercegovini da imaju što bolji i ugodniji život, pogotovo za mlade da ne moraju napustiti državu. Međutim, interes od strane donosioca odluka za unapređenje stanja je do sada izostao. Ipak, moglo se je naslutiti u posljednje vrijeme kroz nekoliko različitih prijedloga i inicijativa da vlast djeluje pod pritiskom, što se i ovaj put pokazalo točnim. Ovo je na neki način velika pobjeda javnosti, vas novinara i struke, koji su sinergijski djelovali da se prijedlozi u interesu svih uvaže. Neki od zastupnika, koji su prije desetak ili petnaest dana u javnom prostoru bili protiv ovih rješenja, kasnije su na sjednici bili za. Očekivanja su veća da će predložena rješenja biti usvojena za trošarine, dok sam možda malo oprezniji za drugi zakon koji se odnosi na PDV.

Možete li našim čitateljima konkretno pojasniti koliko će, ukoliko se usvoje, ove inicijative utjecati na smanjenje cijena?

– Kada je u pitanje gorivo, žitelji će osjetiti značajnije smanjenje koje će se kretati od 0,35 maraka po litri dizela i 0,45 maraka po litri benzina. Ako dođe do pada cijene barela na svjetskom tržištu, onda će se smanjenje cijene još više osjetiti. Kada je u pitanju PDV, ako dođe do uvođenja nižih stopa, možda se isto neće toliko osjetiti, jer su očekivanja da će cijene pšenice, brašna i ulja nastaviti rasti u narednom razdoblju. Zbog toga je važno sada ići korak dalje i nastaviti sa reformama poreza na rad, kako bi se realne plate povećale. Zbog inflacije nam se čini da su nominalno plaće iste, ali one su ustvari manje, što znači da se država, ako želi pomoći žiteljima, treba odreći i drugih poreznih prihoda, poput poreza na dohodak do tisuću maraka.

I sami već dulje vrijeme tvrdite kako se ogroman novac prikupljen od trošarina ne troši namjenski nego se jednostavno prelije u proračun i krpanje proračunskih rupa. Kako promijeniti tu praksu i je li u ovakvim političkim okolnosti to uopće realni i očekivati?

– Sada imamo odličnu priliku da to uradimo. Ako Dom naroda glasa i privremeno suspendira naplatu trošarina, moramo se svim silama boriti da se zakon trajno izmijeni i da se ove trošarine nakon proteka vremena namjenski usmjeravaju. Više je primjera gdje mogu imati vrlo korisnu funkciju, u odnosu na sadašnji način i to unapređenje saobraćajne infrastrukture, ekološki projekti poput povećanja energetske efikasnosti, energetske sigurnosti i ulaganja u obnovljive izvore energije. Svaki namjenski način usmjeravanja je bolji od ovoga što sada imamo. Inače, po osnovu svih trošarina, godišnje prikupimo između 1,4 – 1,5 milijardi maraka, što je ogroman novac koji se troši bez jasne namjere.

Zagovornik ste i sveobuhvatne porezne reforme koja bi prije svega rasteretila gospodarstvenike i plaće. Vlasti su i to do sada rezolutno odbijale uvijek pod istom izlikom – štite stabilnost proračuna. Ima li ikakvih pomakao po ovom pitanju?

– Tako je. Sada je važnije više nego ikada završiti poresku reformu, koja jednostavno ne može biti zasnovana na neutralnom efektu. Nama treba pozitivan efekt za građane i privredu. Zakoni koji su pisani prije šest godina, sada baš i nemaju smisla, jer nam trebaju zakoni koji bi odgovorili potrebama tržišta u ovoj situaciji u kojoj se nalazimo. Dodatno, vrlo izvjesno da je da idemo ka novoj recesiji i da trebamo biti spremni za takav scenarij. Imamo idealnu priliku, da usvojimo proračun FBiH koji će ove godine pomoći poljoprivrednicima da zasiju dovoljno pšenice i žiteljima kroz poresko rasterećenje. Struka će ponuditi svoj prijedlog za navedena pitanja, jer će se o njima glasati krajem mjeseca. Sada imamo odličnu priliku da sve reforme provedemo bez problema, jer smo ostvarili rekordne naplate poreza, što znači da ne može doći do ugrožavanja stabilnosti proračuna.

Pojavile su se i pojedine inicijative vezane oko sezonskih carina na uvoz, npr. da se u vrijeme dospijevanja određenih poljoprivrednih proizvoda u BiH ograniči njihov uvoz. Je li to uopće moguće i ako je koliko bi to podiglo domaću proizvodnju?

– Carine mislim da nisu realno rješenje u ovom trenutku obzirom na sporazum koji imamo sa EU. Međutim, to ne znači da u vremenu rastućeg protekcionizma i vraćanja uloge države ne možemo koristiti određene necarinske barijere, ukoliko bude potrebno da olakšamo našim poljoprivrednim proizvođačima.

Tijekom 2021. godine gotovo da i nije bilo mjeseca u kojem nismo imali inflaciju, a takav je i početak ove godine. Na sve to se nadovezala i tragična situacija u Ukrajini. Čekaju li nas još gora vremena vezano za cijene hrane i energenata?

– Rast cijena, pogotovo hrane, će se nažalost nastaviti i ove godine. Rusija i Ukrajina su značajni izvoznici pšenice na svjetsko tržište, gdje 1/3 upravo čini njihova proizvodnja. Ove dvije zemlje hrane oko 800 milijuna stanovnika, uglavnom Afrike, Bliskog istoka i manjim dijelom Azije. Egipat recimo uvozi 70 posto pšenice iz Ukrajine. Ako ovi lanci ponude budu pukli, to će stvoriti ogroman pritisak na potražnju iz drugih zemalja, drugim riječima doći će do daljnjeg rasta cijene hrane. Ne smijemo zaboraviti da je Rusija veliki proizvođač i izvoznik đubriva najprije u Brazil, koji opet proizvodi ogromne količine mesa. Sve ovo će usložiti u velikoj mjeri ekonomske prilike ove godine i sasvim je izvjesno, ako se situacija brzo ne smiri, da ulazimo u novu recesiju, praćenu inflacijom, za što postoji pojam – stagflacija, možda i najgora ekonomska kombinacija.

I bez inflacije procjene su ukazivale na to da nam je oko 20 posto stanovništva ispod granice siromaštva. S obzirom kako nam, prema službenim statistikama, oko 55 svih zaposlenih radi u branšama gdje je prosječna plaća oko 700 maraka, a o malim mirovinama da i ne govorimo, prijeti li nam značajno povećanje siromaštva?

– Nažalost, ne da prijeti, već je svakim danom sve veće i veće. Inflacija je napravila ogromne probleme za umirovljenike i nezaposlene osobe. Inflacija je dovela u još teži položaj umirovljenike, kojima svakom novom mirovine jede sve više i više onoga što dobiju. Čak kada se i mirovine povećaju ove godine, to će biti daleko manje od onoga što im je inflacija uzela. Zbog toga je vrlo važno provesti poreske reforme, kako bi više novca u konačnici ostalo za umirovljenike i da mogu dostojanstveno živjeti u trećoj životnoj dobi.

S obzirom kako nam je broj umirovljenika i zaposlenih skoro izjednačen, prirodni priraštaj u debelom minusu, a iseljavanje poprimilo kataklizmičke razmjere ima li se ova zemlja ičemu nadati u idućih pet do deset godina kada je u pitanju ekonomski napredak i život dostojan čovjeka?

– Ako se ovaj trend nastavi, možemo u narednih par desetljeća očekivati završetak procesa zamjene stanovništva. U 2050. godini, projekcije Populacijskog fonda UN-a za BiH pokazuju da će se radno – sposobno stanovništvo, a to su osobe čine radnu snagu i kategoriju neaktivnih, smanjiti sa 2,3 na 1,15 milijuna. Broj starijih od 65 godina će se povećati u istom razdoblju za 300 tisuća. Ovi podaci pokazuju šta nas čeka. Imamo dva scenarija. Prvi scenarij je sve nastaviti po ovom tempu, što će značiti dosta manje novca za buduće umirovljenike i druge kategorije. Drugi scenarij je da uvezemo nedostajućih milijun radnika kako bi samo zadržali ovaj tempo ekonomskog rasta. U tom slučaju, malo je vjerojatno da tih milijun radnika možemo naći u zemljama regije. Vrlo vjerojatno da će to biti radnici iz istočne Azije i Afrike, što može dovesti da će ta kategorija biti dominantna u BiH za 30-ak godina. Paradoksalno, svi mi koji smo konstitutivni narodi i ostali, za 30 godina ćemo biti stranci u vlastitoj zemlji i možda čak nacionalna manjina. Ako to ne želimo da se dogodi, vrijeme je da hitno krenemo sa reformama i ubrzamo naš ekonomski put.

VEZANO

INTERVJU Radoslav Radišić, kandidat HDZ-a 1990 za gradonačelnika Grada Ljubuški

urednik

ĆAMILA MIČIJEVIĆ: Odzvanja mi u ušima ono “jedna od najboljih Euro ekipa”, ali spremna sam na ovaj izazov

urednik

INTERVJU Josip Juratović: ‘Politički stil kolege Ahmetovića počinje nas zabrinjavati, bit ćemo oprezniji ubuduće’

urednik