DNEVNI IZBOR UREDNIKA

INTERVJU Josip Juratović: ‘Politički stil kolege Ahmetovića počinje nas zabrinjavati, bit ćemo oprezniji ubuduće’


Piše:V.S.Herceg

Dugogodišnji njemački parlamentarac SPD-a u njemačkom Bundestagu podrijetlom iz Hrvatske, Josip Juratović, već u svojim prijašnjim izjavama za medije izrazio je bojazan, odnosno, tvrdnju kako jedino zajedničkim radom parlamentaraca na zajedničkoj poziciji Njemačke prema Zapadnom Balkanu s ciljem daljnjeg razvoja demokracije u regiji može, realno i iskreno, razviti suradnja sa zemljama zapadnog Balkana, odnosno, spriječiti da se nacionalistička kultura zapadnog Balkana prenese u njemački parlament, što je, kako je kazao, „već počelo nanositi štetu pojedinim kolegama“. 

Međutim, Juratović za Dnevni list, između ostaloga kaže: „Što se pak bošnjačkog nacionalizma na čelu s Bakirom Izetbegovićem tiče, on je na žalost prošao ispod radara ne samo zbog pojedinaca kojima je uspjelo ovaj puta uvesti političku kulturu BiH u Bundestag, već prije svega zbog dvojice njemu bliskih pomagača iz redova Srba i Hrvata koji ga svojim etno-nacionalizmom godinama pravdaju i koji će i ovu rezoluciju zloupotrijebiti za sljedeće izbore, solidarno sva trojica razumije se. Baš kao i sve ove godine do sada, jer dok je Bakira biti će i Milorada i Dragana, a i Zorana i Aleksandra i obrnuto“. 

Po svemu sudeći, čini se da Bundestag ima problem.

Juratović za Dnevni list govori o prijedlogu rezolucije zastupnika koalicije vladajućih stranaka u Bundestagu, SPD-a, Saveza 90/Zeleni i FDP-a, pod imenom ‘Pružiti podršku Bosni i Hercegovini na putu u bolju budućnost’, a koja nije samo uzburkala bh javnost nego i na površinu iznijela i suprotna mišljanja među samim zastupnicima SPD-a.

Između ostaloga i mladog Adisa Ahmetovića, Bošnjaka podrijetlom iz BIH koji je smatrao da se u toj rezoluciji, uz konkretno navođenje Milorada Dodika i Dragana Čovića kao vodećih nacionalista koji zagovaraju secesionizam, ne bi trebalo naći i ime Bakira Izetbegovića. Takav stav nije dijelio Juratović, koji smatra da se i Izetbegović treba naći u tom ‚društvu‘. Inače, o rezoluciji će njemački zastupnici u Bundestagu odlučivati sredinom ovog i početkom sljedećeg mjeseca.

Smatrate li da ima mogućnosti da se i predsjednik najjače bošnjačke stranke SDA, Bakir Izetbegović ipak nađe u “društvu” Dodika i Čovića u rezolouciji?

Što se tiče same rezolucije, mislim da će biti teško bilo što više mijenjati jer je većinskom odlukom prošla klubove zastupnika koalicijskih partnera. Ali sve je još u odborima na raspravi iz kojih se vraća u klubove zastupnika i tek onda u parlament gdje će biti poslije rasprave izglasana. Što se pak bošnjačkog nacionalizma na čelu s Bakirom Izetbegovićem tiče, on je na žalost prošao ispod radara ne samo zbog pojedinaca kojima je uspjelo ovaj puta uvesti političku kulturu BiH u Bundestag, već prije svega zbog dvojice njemu bliskih pomagača iz redova Srba i Hrvata koji ga svojim etno-nacionalizmom godinama pravdaju i koji će i ovu rezoluciju zloupotrijebiti za sljedeće izbore solidarno sva trojica razumije se. Baš kao i sve ove godine do sada. jer dok je Bakira biti će i Milorada i Dragana, a i Zorana i Aleksandra i obrnuto.

Očito je da postoje donekle različita mišljenja i među zastupnicima vladajućih u Bundestagu, pa i među zastupnicima SPD-a. Kako komentirate navode za vašeg kolegu Ahmetovića koji pristižu iz BiH?

Kolega Ahmetović je novi član Bundestaga, jako angažiran, koji je ušao na moje mjesto u odboru za vanjsku politiku koje sam mu rado prepustio misleći da je dobro da se nova generacija pokaže. Krenuo je graditi svoju mrežu, što nije ništa strašno u politici da nije posrijedi po njemu novi politički stil, kako ga on naglašava, a koji počinje mnoge od nas sve više zabrinjavati. Pogotovo u zadnje vrijeme se pokazao novi politički stil kada se govori o rezoluciji.  Na primjer, nacrt rezolucije je osvanuo nedovršen u medijima prije rasprave u klubovima zastupnika, što se na takav način do sada nije događalo. Zatim je uslijedio teror nepoznatog bh udruženja koje se predstavlja kao pokret za cjelovitu BiH, a na svojim službenim stranicama prikazuju da usko surađuju sa Izetbegovićevom fondacijom te islamskom zajednicom u Njemačkoj. Uz to udruženje pojavili su se napadi na društvenim mrežama od pojedinaca koji su otvoreno javnim istupima u medijima i društvenima mrežama doslovno vršili teror nada mnom optuživši me lažno da opstruiram rezoluciju. Spin se nije širio samo bh medijima nego su naručeni i gost komentatori u Süddeutsche Zeitungu, sve s ciljem da se spriječi dodavanje Bakira Izetbegovića u rezoluciju o BIH, na čemu smo u radnoj grupi za europska pitanja jednoglasno inzistirali. U međuvremenu, mnogim kolegama je cijela priča postala čudna i s obzirom na to da tako nešto još nismo doživjeli u Bundestagu, stoga ćemo ubuduće biti oprezniji.

Koji su vaši argumenti za Izetbergovića – zašto je njegova politika suodgovorna sa ostale dvije za općenito političku krizu u BiH?

Točno je da Bakir Izetbegović nije separatist kao Milorad Dodik i Dragan Čović jer nema susjedne države ali je zato ništa manje opasniji etno-nacionalist kao i ova dvojica. A etno-nacionalizam je uzrok sveg zla ne samo BiH već cijelog Balkana i šire. Ako se jedan izostavi, gotovo je nemoguće drugi suzbijati jer ga se može samo suzbijati u vlastitim redovima. A nemoguće ga je suzbijati u redovima Bosansko-Hercegovačkih Srba i Hrvata dok navodno proeuropski Bakir nudi BiH u Amanet Erdoganu davajući mu u srcu Europe platformu da se ruga Europskoj uniji koja mu je zabranila predizborne nastupe po Europi. A sličnih primjera ima puno. Međutim najviše zamjeram što je Bakir Izetbegović oskvrnavio termin „Građanske države“, na kojoj se temelji cijela Europska unija jer pod krinkom  državotvornosti cjelovite BIH lukavo sprovodi islamizaciju društva. U takvoj građanskoj državi kakvu zagovara Bakir Izetbegović ne želi živjeti velika većina ne samo Srba i Hrvata nego i Bošnjaka. Isto tako velika većina Bosanaca i Hercegovaca želi živjeti u miru i slozi u zajedničkoj državi ali ne žele biti upravljani niti iz Hrvatske, niti iz Srbije, ali ne i iz Turske s kojom  Bakir otvoreno identificira Bosnu i Hercegovinu. Upravo nam agresija Putinovog režima nad Ukrajinom govori koliko je bitno spriječiti utjecaj Rusije na BIH, ali isto tako se ne smije zanemariti ni dugogodišnji utjecaj Turske.

Očekujete li da će rezolucija biti konačno i usvojena i u kojem obliku?

Unatoč tome što smo stavljeni pred svršen čin, većina mojih kolegica i kolega, a i moje osobno mišljenje je da se rezolucija iako jednostrana, odnosno, nepotpuna, treba usvojiti, pogotovo u ova jako složena vremena, kako u svijetu tako i na Zapadnom  Balkanu. Mi smo mišljenja da se u toj rezoluciji nalaze mnoge dobre stvari koje su nužne za daljnji razvoj BIH i suradnju dviju zemalja. Stoga će mnoge kolege potpisati popratni papir uz rezoluciju, a koji će imati sadržaj jednoglasne odluke radne grupe za europska pitanja, odnosno, koju je Adis Ahmetović uspio spriječiti. A to je da se na mjestu gdje se govori o etno-nacionalizmu pored Milorada Dodika i Dragana Čovića, nađe i ime Bakira Izetbegovića i njegovog SDA. Drugo, da se traži od vlade da će Njemačka biti od pomoći uspostavljanja funkcionalnih institucija prije svega neovisnog tužiteljstva i sudstva te suzbijanju kriminala i korupcije, što očito, za razliku od Amerikanaca, tvorcima rezolucije nije bilo od bitnog značaja. I treće, da se napomene da u BiH ima mnoštvo svijetlih primjera u društvu i politici koje treba aktivno podržati.

Što će to, konkretno, značiti za BiH i njene političare koji promoviraju nacionalizme – mogu li se očekivati sankcije za najodgovornije?

Ja sam mišljenja da su sankcije jedan od mogućih instrumenata koji su od koristi za postizanje političkih ciljeva. Ali ako su samo u svezi s ukidanjem financiranja projekata, onda štete prije svega narodu i stvaraju klimu kolektivnih žrtava koja pak ide u korist etno-nacionalizmu. Ako su, pak, usmjerene prema pojedincima, onda to ima okus političkog revanšizma. Najispravnije bi bilo provođenje sudskih procesa uz međunarodnu pomoć po pitanju kriminala i korupcije. Tako će narod dobiti povjerenje u funkcionalnost institucija i konačno moći prepoznati da su sve tri etno-nacionalne stranke dijelom kriminalne organizacije koje se masovno bogate držeći njihove narode za taoce straha koji čak prihvaćaju i kriminal i korupciju samo da ne dođe ponovo do rata.

BiH očekuju izbori u listopadu i oni će se održati u sjeni nepostignutih dogovora oko promjene Izbornog zakona. Što je za očekivati?

Izbori će se održati. To što se opet nisu uspjeli dogovoriti oko izbornog zakona, to nije ništa novo i bilo je za očekivati jer nije nikada ni bilo u cilju postići dogovor oko izbornog zakona, jer postizanjem dogovora i Čović i Bakir i Dodik gube izbore jer se samo lažnim nacionalnim tenzijama mogu održati na vlasti. Na kraju želim napomenuti da sam jako razočaran ponašanjem pojedinih kolega porijeklom sa zapadnog Balkana. Sve ove godine sam kroz medije jasno kritizirao svaki etno nacionalizam, a posebno iz redova Hrvata pošto sam Hrvat, zbog čega sam godinama u određenim krugovima „persona non grata“ i godinama, dobivam epitete da sam mrzitelj Hrvata zbog čega još uvijek vodim sudske procese. Ja od mojih kolega ne očekujem da sebi stvaraju neugodnosti kao što ih imam ja, ali očekujem da kao demokrate, budu toliko dosljedni svom pozivu da ne upiru prstom samo u tuđi nacionalizam nego da se suprotstave nacionalizmu i u vlastitim redovima. Ipak ova cijela priča ima za mene jednu dobru stranu. Konačno nam je uspjelo razotkriti etno nacionalizam i u bošnjačkim redovima, a meni osobno se pokazalo kroz pisma i poruke koliko svijetlih primjera podrške sam dobio sa svih strana koje istinski žele demokratsku BIH, državu ravnopravnih građana.

VEZANO

INTERVJU Nika Pinter: ‘Zašto se odlučio na takav potez – sam je dao odgovor u sudnici: Jer nije ratni zločinac’

urednik

INTERVJU Nevenka Sušac: Mora se stati u kraj zaposlenju preko veze i korupciji u javnim institucijama

urednik

INTERVJU Arman Zalihić: Statut Mostara odmah treba mijenjati

urednik