Crna kronika DNEVNI

Ispovijest Hrvatice: ‘Moja majka je pala s bicikla i ogrebala ruku. Jutros je preminula u bolnici. Zdrava i vitalna žena operaciju nije dočekala!‘

Ljudi u Hrvatskoj nakon ‘slučaja Matijanić’, prerane smrti splitskog novinara oboljelog od covida, dijele potresna iskustva sa zdravstvenim sustavom, piše Slobodna Dalmacija.

Priča jedne Hrvatice na Facebooku je izazvala gomilu reakcija. Njenu objavu prenosimo u cijelosti:

“[Koliko košta život jednog običnog Hrvata/Hrvatice?]

Nisam tip osobe koja dijeli intimu po društvenim mrežama, a pogotovo kada se radi o ozbiljnim stvarima. Šok i nevjerica, jad, bol i tuga su preveliki što me nagnalo da pokušam druge upozoriti na stanje i perspektive. Moja majka je otišla zauvijek!!!

Jesmo li svi isti, jednako važni i dovoljno skupi (ili jeftini) da bi imali jednaku skrb ili pravo na istu?! Činjenica je da se „slučaj Matijanić“ dešava svaki dan u svim dijelovima Republike Hrvatske. Naime, moja majka je 26. srpnja 2022. godine imala prometnu nezgodu vozeći se na biciklu. Od naizgled lagane nezgode, samo ogrebane ruke, nakon obrade na OHBP u OB Sisak utvrđena je ozljeda zdjelice. Cijenim doktore dijagnostičare (RTG, CT) i doktora koji ju je u dežurstvu primio, inače je specijalist ortopedije, koji je odmah konstatirao da u OB Sisak nema rutine ni instrumentarija za ovakvu operaciju i da se takvi slučajevi obrađuju samo i isključivo na „Traumi“ u Draškovićevoj (Zagreb) u koju biva otpremljena 1. kolovoza 2022. godine. I tada počinje agonija po zdravstvenom sustavu s nedostatkom informacija, nekad malo ljubaznijim, nekad malo manje ljubaznim sestrama, doktori su uvijek zauzeti i nemaju vremena za informiranje obitelji, do konačne informacije da se jedini u Republici Hrvatskoj, koji takvu ozljedu može i zna operirati vraća s godišnjeg odmora 8. kolovoza 2022. godine. U međuvremenu, majka prolazi kroz brojne faze sve lošijeg stanja, treskavice, kopni iz dana u dan, što nikoga ne zabrinjava.

Danas, 9. kolovoza 2022. u 5 sati ujutro umrla je moja majka. Začudo, u uobičajeno vrijeme nakon vizite, zovem i od prve uspijevam dobiti doktora koji mi to saopćava uz napomenu pa znate ona je imala sepsu. Pitam kakvu sepsu? Pa znate imala je i uroinfekt, eto dugo je ležala. Vidjet ćemo pravi uzrok nakon obdukcije.

Ljudi, dugo je ležala, 14 dana je čekala operaciju! I nije ju dočekala. Zbog koga ili čega? Zdrava i vitalna žena od 69 godina, fizički vrlo aktivna, radi u vrtu, vozi bicikl, nema nekih značajnih komorbiditeta, nije dovoljno vrijedna za redovni postupak zdravstvene skrbi. Ponavljam, redoviti i na vrijeme! Ne hitni! Iako je za moj pojam (jesam doktor, ali ne medicine) njeno stanje bilo hitno stanje s obzirom na dob pacijentice.

Padneš s bicikla ne svojom krivnjom, dobiješ uroinfekt i umreš u hrvatskoj bolnici.

I sad se propitujem: jesam li još koga mogla i trebala nazvati, jesam li mogla kome platiti, jesam li se trebala učlaniti u koju stranku u zadnjih 14 dana pa da mogu nekoga nazvati??? Jesam li ja zakazala ili je sustav zakazao?! Učinila bih sve da moja majka živi!

Zašto vlada, ministri i ostali moćnici svih sustava uključivo i zdravstvenog, ne izlaze na teren zbog običnog, malog čovjeka, Hrvata/Hrvatice? Više nas nema toliko puno da bi to bilo nemoguće.

KOLIKO KOŠTA ŽIVOT JEDNOG OBIČNOG HRVATA/HRVATICE?”, piše.