DNEVNI EU

Koliko su BiH i Zapadni Balkan daleko od provođenja Zelene agende?

Borba protiv zagađenja zraka. Zbog rata u Ukrajini se ne smije zanemariti Zelena agenda

Zagađeni zrak ubija četiri puta više ljudi godišnje nego što je to činio u 2020. i 2021. COVID-19. Od njega je širom svijeta u 2018. umrlo skoro devet milijuna osoba, a u Indiji svake tri minute odnese život jednog djeteta.

Izvor otrovne zagušljive atmosfere oko gradova uglavnom su fosilna goriva. Emisije stakleničkih plinova iz uglja, nafte i plina simultano dovode do globalnog zatopljenja, a ubijaju tako što oslobađaju sitne otrovne čestice. Znanstvenici najsmrtonosnije od njih nazivaju PM2.5 – one prodiru duboko u pluća i mogu dovesti do raka, srčanih oboljenja, udara i preuranjene smrti.

Čestice od 2.5 mikrona ili manje se smatraju naročito opasnima po ljudsko zdravlje jer mogu proći kroz obranu našeg tijela kao što su dlake u nosu ili sluz. Procjene o preminulima na globalnom nivou, objavljene u magazinu Enviromental Research, pokazuju kako je “crni bilans“ veći od ukupnog broja preminulih od konzumiranja duhana i onih koji su umrli od malarije.

Istraživači, među kojima su specijalisti za satelitske snimke i epidemiolozi, koristili su globalni 3D model atmosferske kemije kako bi razlikovali zagađenost po njenom izvoru. To im je pružilo mogućnost da mapiraju zagađena područja i usporede ih s područjima gdje ljudi žive.

Zagađeni zrak ubija!

Ovaj nevidljivi ubica u Istočnoj Aziji bio je odgovoran za skoro svaku treću smrt svih preminulih od 14 godina i više. U Indiji, zagađenost zraka je treći po redu najveći uzrok smrti i ubija godišnje znatno više od milijun osoba. U ovoj državi se nalaze 22 od 30 najzagađenijih gradova svijeta, a Delhi kotira kao najzagađeniji glavni grad svijeta s navišom urbanom stopom smrtnosti (54.000) 2020. godine – to je otprilike jedna od 500 osoba. Procjenjuje se da je 307.000 ljudi u Europi prerano umrlo 2019. od izloženosti finim česticama.

Agencija kaže da bi se oko 178.000 ili 58 posto tih prijevremenih smrti teoretski moglo spriječiti da su sve zemlje članice EU-a poštivale smjernice koje je postavila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). EEA sa sjedištem u Kopenhagenu primijetila je da se kvaliteta zraka u Europi značajno poboljšala u 2019. u odnosu na 2018. u novoj analizi. U analizi se napominje da se brojke za tri onečišćujuće tvari ne mogu zbrajati jer među njima postoji stupanj korelacije.

Brojke pokrivaju 41 zemlju, uključujući 27 država članica EU i ostale europske zemlje. Prema procjenama WHO-a, sedam milijuna ljudi diljem svijeta prerano umre svake godine od posljedica onečišćenja zraka. Zagađenje zraka prouzročilo je 19.000 smrtnih slučajeva u posljednje tri godine u zemljama Zapadnog Balkana, navedeno je u izvješću CEE Bankwatch Network i Centra za istraživanje energije i čistog zraka.

Termoelektrane su 2018. i 2019. godine ispuštale oko šest puta više sumpor dioksida od dopuštenog, a 2020. godine 6,4 puta više. Razmjere problema rasvjetljava sljedeći podatak: na Zapadnom Balkanu na ugljen radi 18 termoelektrana, a u EU 221. Tih 18 u atmosferu šalju dva i pol puta više sumpor dioksida nego sve ostale u EU.

Spas za Balkan, pa tako i za Bosnu i Hercegovinu trebala bi predstavljati Zelena agenda. Strategija je to iz 2019. koja bi trebala Europu učiniti prvim “klimatski neutralnim“ kontinentom do 2050. godine. Kako bi taj cilj bio ostvaren, države potpisnice moraju postupno raditi na uvođenju čiste energije za pokretanje svih ekonomskih procesa.

Na taj način bi se smanjivao negativan utjecaj korištenja fosilnih goriva u cijeloj ekonomiji – proizvodnji i potrošnji, oporezivanju i socijalnim davanjima. Zelena agenda naglašava značaj zaštite i obnove prirodnih ekosustava i održive uporabe resursa. Zelena agenda za Zapadni Balkan usvojena je na Samitu u Sofiji, a deklaraciju su potpisali Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Srbija.

– Sigurno je da će Zelena agenda imati pozitivan utjecaj na Bosnu i Hercegovinu i iskorištavanje potencijala za obnovljive izvore u našoj zemlji. Agenda sadrži programe i konkretne poticaje i to može dovesti samo do poboljšanja kvalitete okoliša u BiH. Ipak, sve će ovisiti od toga koliko ćemo agendu inplementirati, i to ne zato što to od nas traži Brisel, već što je to za nas doista dobro. Sve je do nas, odnosno do toga koliko ćemo imati kvalitetnih konkretnih programa koji će privući međunarodnu pomoć. Sreća po nas je što će agenda umanjiti korištenje uglja u Bosni i Hercegovini. Imat će to, sasvim sigurno i dobar utjecaj na gospodarsku strukturu u zemlji. I to je jasan signal da moramo raditi nešto po tome pitanju u smislu da područja koja ovise od eksploatacije uglja traže nove gospodarske djelatnosti. Za one koji danas rade u rudarstvu, potrebno je pokrenuti proces prekvalifikacije kako bi se našlo mjesta za njih u drugim sektorima. I to će utjecati ne samo na energetiku, već i na transport. Osnovna obveza je da Bosna i Hercegovina 2050. ima klimatski neutralno gospodarstvo. I to, ponavljam, ne treba gledati kao obvezu, već kao razvojni cilj zemlje. A da bismo došli do neutralnosti, moramo postepeno smanjivati korištenje uglja, posebno njegov udio u proizvodnji energije, smatra Azrudin Husika, profesor na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Zelena agenda kao spas!

Ciljevi zelene agende su prevashodno usmjereni na smanjenje korištenja uglja, povečanu gradnju elektrana iz obnovljivih izvora, prije svega solarnih i vjetroelektrana, te sustavnu i sveobuhvatnu primjenu mjera energetske efikasnosti u cilju smanjenja korištenja energije.

Ovakvi ciljevi znače smanjenje proizvodnje električne energije iz uglja i zamjenu te energije onom proizvedenom iz obnovljivih izvora. A da bi do toga došlo, potrebno je, po optimističnoj opciji NECP-a, izgraditi preko 2.000 MW novih kapaciteta iz obnovljivih izvora do 2030. godine, dok bi značajan udio trebao biti izgrađen od strane proizvođača-potrošača, privatnih investirora, industrije a naravno i elektroprivrednih kompanija, napominje Ognjen Marković iz Centra za održivu ekonomsku tranziciju Reset.

– Za ovaj poduhvat je potrebno uložiti sredstva od preko dvije milijarde eura, te se očekuje da ona budu osigurana od privatnih investitora i međunarodnih financijskih institucija. Smanjenje proizvodnje električne energije iz uglja će imati značajan uticaj na ekonomski položaj regije gdje se eksploatira ugalj i to je jedno od ključnih pitanja kojem treba pristupiti s najvećom odgovornošću jer uspjeh tranzicije će ovisiti, dobrim djelom, i od uspjeha pravedne tranzicije regije na kojima je desetinama godina bazirano snabdijevanje električnom energijom potrošača, a time i ukupan društveni razvoj. Za pravednu tranziciju potrebno će biti osigurati značajna sredstva za šta treba pronaći odgovarajuće izvore. Jedan od potencijalnih će biti prihod od ETS-a, takse koja će se plaćati na emisije CO2. Samo uvođenje ETS-a će biti dodatni trošak proizvodnje električne energije što će svakako uticati na konačnu cijenu koju će plaćati potrošači, a svakako će umanjiti konkurentnost i profitabilnost izvezene električne energije na regionalnom tržištu. I ovo posljednje će uticati na konačnu cijenu koju će plaćati domaći kupci, navodi Marković.



Naravno, realno je očekivati da će poskupljenja svih ulaznih materijala i opreme za osiguranje rada elektroenergetskog sustava i njegovog daljeg razvoja, uticati na povećanje troškova proizvodnje, prijenosa, distribucije i snabdijevanja električnom energijom koje će se morati u kratkom vremenu prenijeti i na krajnjeg korisnika, dok će uvođenje ETS-a imati uticaj na “duže staze“. Isto tako, značajne investicije u periodu od idućih desetak i više godina će trebati otplaćivati što će se također, prenijeti na konačne cijene električne energije.

– Ovdje treba imati u vidu da su postojeći blokovi u termoelektranama pri kraju životnog vijeka, te da je distributivna infrastruktura takođe stara tako da je, bez obzira na zelenu tranziciju, BiH pred novim investicionim ciklusom koji treba osigurati pouzdanost snabdijevanja električnom energijom. BiH je, kao članica Energetske zajednice, preuzela obavezu da, kao i druge članice, slijedi politiku energetske tranzicije Europske unije pa je u studenom 2021. zvanično prihvatila obveze dekarbonizacije do 2050. godine. Iako se 2050. čini daleko, dekarbonizacija je zahtjevan i dugoročan zadatak za svaku zemlju a pogotovo za zemlju kao što je BiH koja se značajno oslanja na korištenje raspoloživih resursa uglja. Zbog zahtjevnosti ovog zadatka potrebno je odmah krenuti u planiranje i organizaciju realizacije dekarbonizacije na način da su svi ključni sudionici uključeni u proces, od izvršne i zakonodavne vlasti do industrije, kompanija u energetskom sektoru, sindikata, poslodavaca i eksperata, dodaje Marković.

Proces pripreme za dekarbonizaciju u BiH započeo je kroz izradu prijedloga Nacionalnog energetskog i klimatskog plana prema smjernicama datim Uredbom Europske Unije 1999/2018. Dokument s ciljevima dekarbonizacije, je trenutno na diskusiji između predstavnika Tajništva Energetske zajednice i Europske komisije s jedne strane i predstavnika izvršne vlasti u BiH uz tehničku potporu tehničkih asistencija međunarodnih donatora.

– Proces izrade dokumenta je započeo prije dvije godine i u njegovu izradu uključeni su predstvanici nadležnih ministarstava uz koordinaciju MVTEO BiH, veliki broj eksperata, domaćih institucija i kompanija. Temeljitim pristupom nabrojanih sudionika došlo se do prijedloga ciljeva dekarbonizacije do 2030. godine, kao faze do potpune dekarbonizacije 2050. godine. Kako proces dekarbonizacije podrazumijeva u BiH, prije svega dekarbonizaciju elektro-energetskog sektora, jasno je da je proces usmjeren na postepeno zatvaranje rudnika uglja i smanjenje proizvodnje električne energije iz uglja. Naravno, taj proces će trajati jer prijedlog NECP-a za BiH, predviđa da ugalj, uz postepeno uvođenje biomase kao djelimičnog goriva u termoelektranama ili u nekim slučajevma uz potunu zamjenu, bude tranzicijsko gorivo. Međutim, postepeno gašenje proizvodnje električne i toplotne energije, za posljedicu će imati postepeno smanjivanje broja zaposlenih u tom sektoru pa je od primarne važnosti osigurati pravednu tranziciju za regione s eskploatacijom uglja kako bi se blagovremeno osiguralo zbrinjavanje zaposlenih i djelatnosti koje ostaju bez posla. Zbog toga je, uz koordinaciju MOFTER-a i poršku Svjetske banke započet projekt izrade “Mape puta“ za tranziciju regiona s eksploatacijom uglja u BiH. Ovaj dokumnet će biti predstavljen do kraja godine nakon čega će se svi sudionici u zemlji morati organizirno uključiti u ovaj process kako bi se uspješno okončao. Za realizaciju prethodnih obveza izvršna i zakonodavna vlast mora donijeti adekvatne javne politike koje će biti podržane izmjenjenim ili novim zakonskim rješenjima, navodi dalje Marković.

Profesor na Politehničkom fakultetu Univerziteta u Zenici Semir Lemeš upozorava na indolentnost bh. vlasti po ovom pitanju.

– U vremenu i nakon ukrajinske krize, stvari će se drastično promijeniti i postoji realna opasnost da se na zelenu agendu i zaboravi. Europski parlament početkom svibnja ili lipnja donio je odluku o odlaganju početka primjene takse na emisije ugljen-dioksida upravo zbog energetske krize. Izgleda da je politika odlučila da nam je energija važnija od okoline i da se ide korak unatrag. U velikoj smo opasnosti, jer se klimatske promjene bliže točki koja znači nepovrat. Ako se sankcije Rusiji produlje, dobro nam se ne piše. Tu se od samog potpisivanja u Sofiji do danas ništa nije uradilo. Jedino što je urađeno je to što je napravljen neki okvirni plan, ali ni to nisu uradile vlasti u Bosni i Hercegovini, već predstavnici Europske unije. Taj plan je samo okvirni i nema vremenske odrednice, ni financijske procjene. Na tomu se ustvari ništa ne radi. Vlada Federacije BiH donijela je odluku da se produlji vijek trajanja termo blokova u Kaknju i Tuzli, a koji su se morali i trebali gasiti. To nije dobro, između ostaloga ni zbog mešetarenja s cijenama električne energije, upozorava Lemeš.

Rat u Ukrajini

Rat u Ukrajini dodatno je usložnio situaciju. Uglju kao energentu vraćaju se i europske razvijene zemlje, a razlog je problem s isporukom plina i sankcije koje su uvedene Rusiji.

– Evidentno je da je rat u Ukrajini već prouzokovao velike poremećaje na energetskim tržištima što se neminovno odražava i na provođenje Zelene agende. Velike i najrazvijenije zemlje EU su se u realizaciji procesa dekarbonizacije oslanjali na prirodni gas kao jeftini i kao emitent CO2 povoljniji energent kao tranzicijsko gorivo. Visoke sadašnje cijene i neizvjesnost sigurnosti snabdijevanja ovim energentom i njihovih cijena, svakako će, bar kratkoročno, u idućih nekoliko godina, uticati na proces dekarbonizacije u Europi. Taj uticaj se već može vidjeti kroz ponovno, i povećano korištenje termoelektrana na ugalj u zemljama koje su te elektrane već zatvorile i imale namjeru nastaviti s tim procesom. S druge strane, probelm snabdijevanja prirodnim gasom će ubrzati, gledajući dugoročno, proces dekarbonizacije kroz ubrzanu realizaciju projekata koji će obezbijediti energiju iz obnovljivih izvora za proizvodnju električne energije ali i za korištenje u sektorima transporta, grijanja, industriji i poljoprivredi. Odgovor na ovo pitanje bi jednostavno mogao biti da će se uticaj ogledati, kratkoročno, kroz zastoj a dugoročno kroz ubrzanu dekarbonizaciju. Uticaj rata u Ukrajini se već osjeti u BiH, kroz povećanje cijene goriva i prirodnog gasa što će posebno uticati na potrošače koji koriste prirodni gas za potrebe grijanja ili u prosecu proizvodnje. Pored toga, pitanje sigurnosti snabdijevanja prirodnim gasom za narednu grijnu sezonu iz Rusije je neizvjesno o čemu nadležni trebaju već donijeti odgovarajući program kako bi se eventualna kriza blagovremeno preduprijedila, kaže Ognjen Marković.

Za profesora Husiku kriza se prelijeva na našu zemlju dvojako i ima i dobru stranu medalje.

– S jedne strane u kriznim periodima imamo pojačano korištenje uglja i to kratkoročno. Ipak, smatram da će kriza dodatno ubrzati dekarbonizaciju. Austrija i Njemačka vraćaju se uglju samo kako bi premostile krizu. Europska unija još uvijek ovisi o ruskom gasu i treba joj vrijeme da pronađe druge snabdijevače. Ali, dugoročno gledajući kriza odnosno će ubrzati dekarbonazaciju. Zemlje Europske unije konačno uviđaju korist energetske neovisnosti i koliko je ustvari loše biti energetski ovisan o nekomu poput Rusije, kazao je.

Slično razmišlja i profesor Lemeš.

– Europska unija je nasjela na perfidnu igru međunarodnih korporacija i SAD-a. Sankcijama uvedenim Rusiji nije prekinut sukob, a nije se naštetilo ni Rusiji. Ustvari trpe samo zemlje Europe i Europske unije. Posljedice će vjerojatno osim po Ukrajinu naveće biti za zemlje zapadnog Balkana. Posebno s aspekta energetike, naveo je.

Dnevni list