DNEVNI IZBOR UREDNIKA Politika

Kraj politike ‘dvije stolice’: Trebamo li Europu ili Rusiju i Tursku?

TRIJEŽNJENJE Slijedi presudna borba između prozapadnih i proistočnih političkih koncepata u BiH!

U svakom konstitutivnom narodu procvale su po dvije suprostavljenje političke koncepcije, jedna vodi smijerom prema Bruxellesu i Washingtonu, a ona druga prema Moskvi i Ankari

Ponedjeljak, dan nakon izbora, uvijek je težak zbog izbornog poraza, ali i za pobjednike zbog stvarnog mamurluka. Trijezniti se mora jer ova država nema luksuz nikakvog spektakla niti oduglovačenja.

Izborni pobjednici moraju odmah zasukati rukave i prionuti na posao. Ostaje vjerovati kako će FBiH u paketu s državom konačno dobiti makar i neku sklepanu vlast kojoj su u ‘naslijeđe i amanet’ ostavljene brojne kušnje i neizvjesna ekonomska perspektiva.

Poglavito je za našu zemlju i njezine narode strateški važno i definitivno pozicioniranje na euroatlanstke tračnice.

Nema više na ‘dvije stolice’

Ne tako davno činilo se da je taj zapadni smijer neupitan i cementiran, međutim, u zadnjih nekoliko mjeseci smo svjedoci kompromitiranja euroatlantskog puta BiH i eskaliranja antieuropske i NATO fobije.

Zabrinjavajuće su ojačale retrogradne snage, izvršitelji radova pod dirigentskom palicom sila s istoka, u prvom redu osovine Putin-Erdogan. Utjecaj Rusije i Turske, njima se svakako može pridružiti i Iran, je preko Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika toliko eruptirao da više nismo tako sigurni da BiH plovi tim zapadnim kursom i zasigurno ćemo u danima i godinama ispred svjedočiti jednoj iscrpljujućoj i neizvjesnoj borbi između prozapadnih i proistočnih koncepata u BiH.

Ali, jedno je izvjesno, došao je kraj politike sjedenja ‘na dvije stolice’ koju je patentirao i konzumirao Aleksandar Vučić, i država BiH uskoro će se morati očitovati oko euroatlantskog puta i predanog ispunjavanja davno preuzetih zadaća iz “14 mišljenja” ili će se, nedaj Bože, raspasti upravo oko tih suprostavljenih smijerova, što opet nije isključeno.

Bošnjački korpus

I ovi parlamentarni izbori su nam protekli u miješanju velikih sila i pomaganju svojim miljenicima i slugama. Erdogan je došao na noge bratu Bakiru Izetbegoviću i sultanski je na našem suverenom tlu žestoko optužio Zapad da želi podijeliti i uništiti muslimane, s očiglednim krajnjim ciljem da naše domicilne Bošnjake okrene od Europe i Amerike.

Srpski poglavica Milorad Dodik je u prevažnim predizbornim danima izlobirao posjet Moskvi. Ne bi ga Vladimir Putin primio da to nije zaslužio svojim antizapadnim, odnosno proruskim djelovanjem. U svakom konstitutivnom narodu procvale su po dvije suprostavljenje političke koncepcije, jedna vodi smijerom prema Bruxellesu i Washingtonu, a ona druga prema Moskvi i Ankari.

Kod Bošnjaka je neupitno da su Bakir Izetbegović, SDA i Islamska zajednica okrenuti Turskoj i pokazalo se da su joj spremni isporučiti čak i državnu suverenost. Srećom, pa to ne mogu, ali zabrinjava sve izraženija odbojnost prema Zapadu.

Upravo je Izetbegovićeva politika najpodmuklija. On je verbalno za euroatlanstke integracije BiH i Bošnjaka, međutim u praksi ne gradi europsku, modernu i uređenu državu niti u svom narodu promovira europske vrijednosti.

Dapače, Bakir Izetbegović radikalizira poslovično mirne sunarodnjake i područja gdje vlada. Bošnjački nacionalni izbornik ne vidi i ne želi BiH u punopravnom članstvu ‘kršćanske’ EU bez Turske. Za Izetbegovića je vjera važnija i od naroda i od države, a to onda nije sekularni pristup za koji se on, očigledno lažno, zalaže.

Naspram Izetbegovića i SDA su umjerenije i prozapadne snage u bošnjačkom nacionalnom korpusu. Elmedin Konaković, Nermin Nikšić, Edin Forto, Fahrudin Radončić pa i Fuad Kasumović sa svojim strankama Narod i Pravda, SDP, Naša stranka, SBB i Bosanskohercegovačka inicijativa, zagovaraju Zapadni smijer naše zemlje i neraskidivo partnerstvo s Amerikom i Europom.

Oni su se bez zadrške suprostavljali bestidnim i arogantnim lekcijama Erdogana, ali i ruskoj šapi nad BiH. S obzirom da su Bošnjaci najmnogoljudniji konstitutivni narod u BIH za budućnost BiH je sudbonosna prevaga između suprostavljenih opcija.

Srbi podijeljeni

I kod Srba je dvopolarna situacija. Režim Milorada Dodika je rusofilski nastrojen. I sam Dodik kliče da mu je Rusija na srcu, a da Zapad, naročito Amerika, neprijateljskim očima gledaju na RS.

Srpski vođa je nekada bio američka uzdanica, neki tvrde da su ga Amerikanci ‘na tenku’ doveli na vlast, danas se gledaju preko nišana. I Dodik je zaista veliki problem za Washington i Bruxelles, jer je pod izravnom Putinovom zaštitom.

Dok se bude pitalo Milorada Dodika, RS i BiH neće postati članice eurpske i NATO obitelji. U tome ga namjeravaju spriječiti Mirko Šarović i Branislav Borenović, lideri SDS-a i PDP-a koji zagovaraju europski put BiH, ali ne i članstvo naše zemlje u NATA alijansi, barem dok to ne postane i Srbija.

Dodik optužuje Šarovića i Borenovića da su američki i britanski podanici, dakle špijuni i izdajnici srpstva.

Što radi Čović?

U hrvatskom nacionalnom bazenu se sve stranke diče svojim europskim štihom. Međutim, Dragan Čović vodi jednu veoma čudnu i neshvatljivu politiku, promovira se kao ‘promicatelj europskih vrijednosti’, a u praksi širi antiameričku histeriju i radi na gašenju OHR-a.

Čović i njegovo članstvo ne mirišu najjaču svjetsku silu zbog silnih pritisaka i nametanja građanskog modela u BiH, što HDZ BiH apsolutno ne odgovara.

Ali, Čoviću ne mirišu niti OHR i Christian Schmidt, kao niti strani suci u Ustavnom sudu BiH.

Stožerniku je na srce legao Vladimir Putin koji preko svojih veleposlanika u Sarajevu, podržava Dodikovu secesionističku i antizapadnu politiku i interese. Dakle i Čović, kao i Izetbegović sjedi ‘na dvije stolice’.

Hrvatima plasira lažnu opciju i nadu da je zagovornik i promicatelj europskih vrijednosti, a sve radi suprotno od toga. Niti jača pravnu državu, niti ‘uvozi’ europska ustavna i politička rješenja u BiH.

Nažalost, u pogledu europske perspketive, Dragan Čović nema alternativu na hrvatskom dijelu političke pozornice. Sve odreda stranke u svojoj utrobi imaju politički animozitet prema Zapadu.

Ostaje vidjeti koliko vrh hrvatske države, članice EU-a, može održavati veze Hrvata iz BiH s Europom i Amerikom, te izlobirati ključe interese, ali u svakom slučaju politika koju vode hrvatske stranke naspram Zapada je neiskrena i retardirana.

Da. L.

VEZANO

Dramatične pomirbe na bošnjačkoj desnici , ‘osvanjuje’ nova fronta protiv Izetbegovića i ‘Osmice’

urednik

Opasne izjave Dodikovih megafona

urednik

Izetbegović pozitivan: SDA nije u padu, nego u porastu

urednik