DNEVNI IZBOR UREDNIKA

KREŠIMIR ZUBAK: ‘Neshvatljivo je da Ljubić nije bio u Neumu! Izetbegović, Čović, Dodik i Komšić trebaju odustati od kandidatura za Predsjedništvo’

Nekadašnji član Predsjedništva BiH Krešimir Zubak u razgovoru za Dnevni list komentirao je nedavne pregovore oko izmjena Izbornog zakona. Ukazao je na neke očite pogreške koje su se dogodile u Neumu, ali i u retorici koja je zavladala nakon pregovora…

Mnogi analitičari tvrde kako su se sarajevski politički čelnici taktički dogovorili za pregovore u Neumu ili bolje kazati njihovu paralizu. Opet, neki tvrde da je došlo do ideološke diferencijacije?

-Kada je riječ o probosanskim ili bošnjačkim strankama, promijenjena je taktika tako što je izvršena podjela posla, ali po tom pitanju i blaga diferencijacija među njima. Naime, po tom dogovoru SDA je sudjelovala u pregovorima i glumila kooperativnost, dok su SDP, DF i Naša stranka tobože iz principijelnih razloga, a znajući da SDA neće prihvatiti nikakav dogovor, odbili sudjelovati u pregovorima. To nije imalo nikakvog efekta, jer su međunarodni posrednici od ranije znali za tu, našim kolokvijalnim rječnikom kazano, igranku. NiP i SBB pokazali su da imaju zrelije i odgovornije vodstvo i da u ovom procesu ne trče za jeftinim političkim poenima. Sudjelovanjem u razgovorima oni su iskazali respekt prema posrednicima koji su angažirani u ime međunarodne zajednice. Znajući da ih „principijelci“ preko svojih medija mogu optužiti za izdaju nisu ni mogli biti više od sudionika i kooperativniji od SDA. Sve se to na indirektan način potvrdilo po završetku pregovora. „Principijelci“ javno čestitaju Izetbegoviću, njihovi komentatori u medijima slave, tvrde kako su drugi stjerani uza zid i sl. Samoobmanjuju se.

Kad se sumira ta jalovost i mrcvarenje na našem Jadranu teško je izdvojiti opipljive i ohrabrujuće informacije koje ostavljaju neku živuću nadu, osim da bi Konaković i Radončić mogli biti domaćini novoga skupa?

Da. Razvidno je kako SDA nastavlja uvjetovati promjenu izbornih pravila smanjenjemnadležnosti Doma naroda. To je za mene klasična ucjena budući ni jedna presuda strazburškogsuda i naših ustavnih sudova, koji su razlog i osnova za političke pregovore koji se vode, neproblematizira nadležnost Doma naroda, nego izborna pravila. Kao opravdanje za takav zahtjevIzetbegović navodi kako se Dom naroda koristi za blokadu Federacije. On u tome griješi, kao štogriješi kada tvrdi da manjina nameće volju većini, samo mi nije jasno čini li to svjesno ilinesvjesno zbog nepoznavanja stanja stvari. Naime, blokada je, recimo, kada radi šačice vlastinjegovi, SDA, zastupnici ne dolaze na uredno zakazane sjednice Skupštine Unsko – sanskogkantona, ili na druge, nedemokratske, načine mjesecima onemogućava usvajanje financijskihakata nužnih za isplatu plaća tamošnjim zdravstvenim djelatnicima, a time i kruh svagdanjinjihovoj djeci. To je BLOKADA. Kada, pak, izaslanici u Domu naroda u skladu sa poslovničkimpravilima glasuju protiv odluka ili zakonskih rješenja usvojenih u Zastupničkom domu, to jenjihovo demokratsko pravo, a ne blokada. A da se to često događa, događa se. Međutim, problemtomu nije u načinu rada i nadležnostima Doma naroda, jer bi po toj logici i američkom Senatu trebalo smanjiti nadležnosti. Tamo samo 51 senator može onemogućiti donošenje odluka njihovog Zastupničkog doma, taman da iza tih odluka stoji svih 435 zastupnika. Problem je u tome što kod nas obrazovanju koalicija za uspostavu vlasti ne prethodi usvajanje jasnog idetaljnog programa rada sa usuglašenim stavovima o svim bitnim pitanjima iz njegovog sadržaja. Primjer kako to treba raditi jesu dugotrajni pregovori oko programa rada nove njemačke vlasti, a SR Njemačka je mnogo manje složena država nego naša. U nas se koalicijski dogovori svode na dogovor oko raspodjele pozicija u vlasti, o programima ništa. Gleda se kako prevariti koalicijskog partnera. Jer, ovdje se prevara koalicijskog partnera smatra političkom vrlinom. Primjera radi, sjećam se da je HSP BiH ušao u koaliciju sa SDP-om, između ostalog, pod uvjetom da se u programa rada uvrsti izmjena Zakona o Vladi FBiH. SDP je to prihvatio, ali nikada nije uvrstio ni u dnevni red Vlade, kamoli Parlamenta. Kada je tadašnji predsjednik FBiH i ustavom određeni čelnik izvršne vlasti u FBiH, Živko Budimir, na tome inzistirao, montirali su mu kazneni postupak, spektakularno uhićenje i pakovali dokaze. Čovjeku je trebalo 7 godina da se oslobodi te more. Koalicijski partneri bi, dakle, trebali imati pošten međusobni odnos a ne da se međusobno nadmeću u parlamentarnim domovima. Kada bi ti odnosi bili pošteni i parlamentarni domovi bi djelovali harmonizirano i ne bi se događalo ono što Izetbegović pogrešno naziva blokadom. Ovo govorim iako je iluzorno to i očekivati.

Čini se da nećemo imati novi izborni zakon iako se čelnici NiP-a i SBB-a Konaković i Radončić trude da pregovori konačno ne umru i spremni su pozvati domaće pregovarače za stol. Je li to potez očajnika?

-Politički odgovorna i hrabra gesta Konakovića i Radončića. Ne znam koliko su ima jaka pleća da u ozračju koje ovdje vlada, u slučaju dogovora, prime udarce a ne posrnu. Bilo kakav dogovor ako ne uspiju promijeniti stvoreno ozračje ovdje će se kvalificirati kao popuštanje Hrvatima ili izdaja. Tako da sam skeptičan. Volio bih da nisam u pravu. Razvidno je kako su članovi Predsjedništva, i glavni pregovarači Čović i Izetbegović u takvim osobnim odnosima koji sami po sebi isključuju mogućnost dogovora. U javnosti se to, uglavnom, percipira kao njihova osobna pohlepa za vlašću, moći i čašću. Pa tako mislim, iako izgleda naivno kako bi možda javno odricanje Izetbegovića, Čovića, Dodika i Komšića od kandidature za članove Predsjedništva na slijedećim izborima pomoglo da se relaksiranije krene s novom rundom pregovora. Naravno, neki od njih trebali odmah na poligraf – detektor laži, kako bi se prvjerilo je li to odricanje iskreno.

Živimo tri desetljeća latentu krizu, nema vizionara, odvažnih i pametnih ljudi, svako svakoga želi namagarčiti, želi ukrasti drugim narodima čak i ustavna prava?

-Tridesetogodišnja povijest naše suvremene državnosti obilježena je stalnim krizama, koje su se, kao, nastojale prevladati raznim javnim izjavama, dogovorima, potpisanim i nepotpisanim sporazumima… Počev od onog čuvenog predratnog dogovora po kojem pravna država počinje od ponedjeljka, sve do današnjih dana. Šta to govori? Govori da ovdje data riječ i potpisi imaju isti nazivnik – nula. Sve se svodi na međusobno varanje i obmanjivanje javnosti.

Kamen smutnje je Željko Komšića, sinonim za izbornu prijevaru, koji sada ide i dalje pa zagovara redukciju ovlasti i uloge Doma naroda i ukidanje konstitutivnosti?

-Njegov istup nisam pratio, jer me nije ni zanimao – nema se što pametno čuti. Iz naslova u nekim medijima vidim kako je on tvrdio da su konstitutivnost i Domovi naroda alat za kriminal! To vam je kao kada biste kazali kako su pozicije ministara, predsjednika vlada, direktora… alati za kriminal. Ovo drugo bi se u nas čak moglo i argumentirati. Jer predsjednik naše federalne Vlade pola svog radnog vremena provodi u sudnici zbog optužbe za kriminal. Ili ministar sigurnosti. Pazite, ministar sigurnosti optužen za kriminal! Ali, po Komšiću bi trebalo ukinuti i pozicije ministara, direktora… To je način razmišljanja karakterističan za dob rane adolescencije, koje neki, znanstveno je dokazano, zadrže i u zrelim godinama. Konstitutivnost! Pokušaj da se i u ovim pregovorima, ispod stola, stanovnici ove države svedu na ogoljele građane bez nacionalnog identiteta i kao takvi liše građanskog i ljudskog prava na samoodređenje, te pretvore u obične brojke, unatoč komšićima kao alatima, proći neće – no pasaran. Ova rečenica je istodobno i refleksija na umovanje jednog sarajevskog kolumniste. Svakome bi ovdje trebalo biti jasno kako nitko ne može određivati političko – pravni status narodu/naciji (u nas su to sinonimi) koji su kao takvi odavno formirani. Drugo, onima koji ta pitanja otvaraju i kao, zalažu se za građansku državu, treba, također, biti jasno kako sve to zajedno s formiranjem tzv. probosanskog bloka, odavno je pročitano ne samo kao početak rušenja federalnog ustava, nego i temelja zavnobihovske BiH. Fadil Novalić je na zatvorenom unutarstranačkom skupu u inozemstvu ustvrdio kako je krajnji cilj i kako će za 50 godina BiH biti bošnjačka država, a ne država ravnopravnih naroda, zar ne.

Lidera HDZ-a BiH često smatrate jednim od glavnih generatora teške političke krize. Kako gledate na njegove pregovaračke kapacitete i učinke. Iz prednjeg proistječe nekako da se neizravno svrstavate uz Čovića?

-Ne. Ja samo branim pozicije naroda kojem pripadam, utemeljene na međunarodnom pravu i sadržane u važećim ustavima. I, naravno branim od nasrtaja novokomponiranih ustavoznanaca koji se pojavljuju u raznim oblicima. Nekada kao tobože eksperti i neovisni komentatori, nekada kao instituti, udruge i tome slično. Inače sam vrlo kritičan prema Čoviću, jer se istodobno predstavlja kao presonifikacija HDZ-a, HNS-a i hrvatskog naroda s ovlastima konačnog provorijeka. S takvom umišljenošću, na rasprave o vrlo kompleksnim pitanjima uz sebe vodi samo političke i stranačke intimuse kao trabante. Gdje je, recimo, Božo Ljubić, koji je potpisao apelaciju na kojoj se temelji jedna od odluka ovdašnjeg suda, a koja se koristi kao argument u pregovorima? Koji uz to, u posljednjim istupima u javnosti pokazuje kako je proširio svoja teorijska i druga znanja o političkim sustavima i demokratskim standardima nacionalno složenih i uspješno funkcionirajućih država. Drugo napomenuo sam i ranije: greška je, aposolutna greška je podizati izborni prag na 5%! I konačno, ne može se prigovarati bošnjačkim strankama da se koriste demografskom većinom kao sredstvom majorizacije, a isto primjenjivati u unutarhrvatskim odnosima. Politički je pogrešno i ljudski nemoralno predlagati broj izaslanika iz reda hrvatskog naroda u Dom naroda, na temelju njihovog procentualnog sudioništva u strukturi stanovništva po pojedinim kantonima. Kako ne mogu zbog malobrojnosti ući u Zastupnički, jedini način da koliko – toliko sudjeluju u procesu donošenja državnih odluka koje se i njih tiču jeste ulazak u Dom naroda i to treba omogućiti.

Čovićev istup u Skupštini RS-a je izazvao žustre i oprečne reakcije, kod velikoga broja političara i inatelektualaca, čak i zgražavanje?

-Trebao je tamo otići i mogao je od toga politički profitirati da je, recimo, na kraju govora javno obećao da će sve što je moguće poduzeti kako bi se popravio položaj Srba u FBiH, a tražio da vlasti RS-a isto tako poduzmu sve kako bi se popravio položaj Hrvata u RS-u. Umjesto toga on je verbalnom eskapadom izrečenom srceparajućim tonom, popraćeno patetičnim izrazom lica izazvao, vjerujem i kod domaćina, osjećaje mučnine. Autogol! I to sebi pod prečku!