DNEVNI IZBOR UREDNIKA

Kuda plovi bh. brod?

Piše: Dragan Bradvica

Prošlu godinu u Bosni i Hercegovini obilježila je nezapamćena politička kriza, a sve to se događalo u zemlju u kojoj krize nisu nikakav raritet nego permanentno stanje stvari. Gotovo na svakoj razini vlasti imali smo niz blokada, zastoja, ozbiljnih sumnji u tešku korupciju i brojnih drugih političkih peripetija koje su našu zemlju i dalje držale zakovanu za europsko dno po gotovo svim relevantnim međunarodnim istraživanjima.

Tako u 2021. godini ne da nismo išli naprijed, nego smo u brojnim područjima išli čak i unatrag do te mjere da se više ne libi i s najviših političkih adresa pozivati na rat. Kada tome dodamo da je prošlu godinu obilježilo i značajno poskupljenje osnovnih životnih namirnica, pandemija koronavirusa koji je i dalje uzimao veliki broj života, veliki minusu u prirodnom priraštaju i nastavak masovnog iseljavanja s pravom se može kazati kako je ona bila za zaborav.

Ono što je pak gore i od toga jeste što su sve najave kako bi ova godina mogla biti još i gora jer se već najavljuju potpune blokade, ‘mostarizacija’ BiH i totalni društveno-politički kaos.

Status quo

Naime, vlasti iz Republike Srpske već za siječanj najavljuju svoje prve konkretne poteze kada su u pitanju vraćanje nadležnosti s državne razine i to u području pravosuđa. Tako smo mogli čuti kako će se tijekom ovog mjeseca povući suglasnost za Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće BiH, a isti formirati u RS-u. Koliko je situacija ozbiljna dovoljno govori i to da najviši dužnosnici SAD-a, EU i NATO gotovo svakodnevno upozoravaju da se odustane od tih namjera i sjedne za pregovarački stol jer najave iz RS-a cijelu regiju mogu povući ka mračnoj prošlosti.

S druge pak strane, stranke sa sjedištem u Sarajevu ne žele uopće pregovarati pod takvim uvjetima jer smatraju da se radi o ultimatumu. Pozive vlasti iz RS-a da se sjedne za stol i pregovora na način da oni neće povlačiti nadležnosti primjerice sa sporazuma o formiranju Oružanih snaga BiH u slučaju da se značajno smanji njihov broj smatraju provokacijom na koju nikada neće pristati. Dakle, stvari se ne pomiču sa statusa quo.

Ništa bolja situacija nije niti oko problematike izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH za koji su ponajviše zainteresirani Hrvati u BiH čija se politička prava gaze više od dva desetljeća.

Naime, novi Izborni zakon BiH trebao bi implementirati sve presude Europskog suda za ljudska prava ali i Ustavnog suda BiH koje bi omogućile Hrvatima da mogu izabrati svog člana Predsjedništva BiH i izaslanike u Domu naroda Parlamenta Federacije.

Političke stranke sa sjedištem u Sarajevu bi i pristale na drugačiji način izbora članova Predsjedništva BiH, pa čak i izaslanika u Dom naroda ali pod uvjetom da se Dom naroda bavi isključivo vitalnim nacionalnim interesom, a ne da kroz taj dom moraju proći svi zakoni. Politički predstavnici Hrvata u BiH na to ne žele pristati jer je to jedina brana zaštite (u Vladi FBiH ili Zastupničkom domu Parlamenta FBiH to ne mogu učiniti) pa se nitko nije pomjerio sa startnih pozicija.

Matthew Palmer, specijalni izaslanik SAD-a za izbornu reformu, i Angelina Eichhorst, direktorica pri Europskoj službi za vanjske poslove, u našu zemlju dolaze već u siječnju kako bi se pregovori nastavili ali veliko je pitanje hoće li se uspjeti išta postići jer dobar dio stranka već je jasno i glasno poručio kako neće sudjelovati u bilo kakvim pregovorima oko izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH sve dok se ne zaustaviti RS u svom, kako navode, separatizmu.

A ako do dogovora ne dođe, politički predstavnici Hrvata u BiH već otvoreno najavljuju bojkot općih izbora koji bi se trebali održati u listopadu, a slične najave dolaze i od strane vlasti u RS-u. Ukoliko do toga dođe, ne treba posebno niti naglašavati da bi se situacija dodatno zakomplicirala.

Kriza, dekadencija, beznađe…

Nadalje, s obzirom kako se radi o izbornoj godini sve da u BiH nema nikakve krize sve bio ionako ili usporilo ili totalno stalo, a stranke zauzimale bolje startne pozicije podizanjem međunacionalnih tenzija, najgnusnijim uvredama, uhljebljivanjima…

Ukoliko znamo da se već najavljuju nova značajna poskupljenja, nastavak divljanja cijena energenata koja će itekako pogoditi bh. gospodarstvo, zadnje što nam treba jeste da se političke stranke bave same sobom. Već krajem prošle godine brojni bh. gospodarstvenici su bili ogorčeni najavom da će im se cijena električne energije podići za čak 300 posto.

Prosječne plaće jesu oko tisuću maraka li potrošačka korpa za četveročlani obitelj je oko dvije tisuće maraka što znači da u jedno kućanstvo moraju svaki mjesec ući dvije prosječne plaće kako bi ‘krpali kraj s krajem’, a to nema veliki broj naših kućanstava. Umirovljenicima i dalje treba čarolija da preguraju mjesec dana.

Iz svega je jasno da će se tijekom ove godine malo tko baviti ozbiljnim reformama, svakodnevnim problemima žitelja, putom ka Europskoj uniji i svemu onome što je nužno kako bi BiH napokon postala normalna zemlja koja se približava onome što je danas zapadan Europa. A sve to je recept za krizu, dekadenciju, beznađe i opću apatiju.