BIH DNEVNI IZBOR UREDNIKA

MODUS OPERANDI BH. VLASTI: Međunarodnim partnerima plasiraj laži i prazna obećanja, a za to očekuj milijarde maraka

Piše: Dragan Bradvica

[email protected]

Sve što ne prolazi niti u poludemokratskimzemljama u Bosni i Hercegovini je poodavno normalno stanje stvari i svakodnevica. Niti jedno suvremeno društvo nije imuno na korupciju, nepotizam i ine pošasti ali u svim onima koja su uspješna to se ni na koji način ne može razgranati na svaku poru života, ne smije se tolerirati pa vidimo kako za nešto što je u BiH svakodnevna pojava ‘padaju’ premijeri, ministri…, sve to se ne smije odraziti na kvalitetu usluge za obične ljude i gurati ih u siromaštvo.

Nažalost, u BiH je ono nad čime se zgražavaju ljudi diljem Europe postalo recept za uspjeh i politički probitak. I ako su u ičemu bh. političke (kvazi)elite zaista dobre to je serviranje neistina ili poluistina, stvaranju iluzija, friziranju podataka te izvlačenju novca iz raznoraznih međunarodnih financijskih institucija i organizacija, a da za to ne moraju uraditi apsolutno ništa.

Nebrojeno smo puta posljednjih dvadesetak godina svjedočili situacijama kako se sve dosadašnje garniture vlasti obvežu nešto uraditi kako bi dobili novac od Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke, Europske unije…, potpišu sve dokumente, povuku prvu tranšu tešku nekoliko desetaka ili čak stotina milijuna eura/dolara, time pokrpaju proračunske rupe, zapošljavaju novu vojsku uhljeba, a dio novca, najblaže rečeno, pod čudnim okolnostima nestane i tu sve staje. Kada treba povući ostatak novca nužno je pokazati što se uradilo po pitanju reformi, bh. vlasti na to nikada nisu bile spremne, tako taj ostatak nikada i ne povuku.

Pomoć je nužna ali ne na ovakav način

Jasno je kako sva tri konstitutivna naroda i svi žitelji osiromašene BiH ne bi imali niti ovakav standard kakav imaju da se u našu zemlje ne slijevaju milijarde i milijarde maraka pomoći, donacija, grantova i kredita iz svijeta.

Isto tako je jasno da i međunarodni predstavnici na taj način žele pomoći običnim ljudima, institucijama, razvoju, gospodarstvu, kulturi, sportu… pa su zbog toga spremni iznova progutati gorku pilulu i laži koje im plasiraju ovdašnji političari.

Ali je u najmanju ruku čudno da se iz godine u godinu u zemlji u kojoj se u državne institucije nemoguće zaposliti bez veze, koja je u top tri države Europe po korupciji (svima su poznata istraživanja po kojima u BiH svake sekunde korupcija ‘pojede’ 47 maraka), od koje investitori bježe ‘kao vrag od tamjana’, u kojoj političari za mandat ili dva postaju milijunaši itd., daje toliko novac u ruke istih tih političara bez da ovi moraju išta uraditi po pitanju reformi.

Novac je svim žiteljima BiH nasušno potreban, ali formula da se on dobije je više nego jasna – prvo reforme i osiguranje da neće kroz korupciju otići u pogrešne džepove, a tek onda novac. U takvoj situaciji, kada se u zemlju ne bi slijevale milijarde bez ikakvih uvjeta, političari bi morali raditi na nasušno potrebnim reformama, a tek onda dobijeli novca. Ukoliko ne bi bilo reformi, ne bi bilo novca, ne bi se mogli na taj način ‘kupovati glasovi’ i socijalni mir pa takva vlast ne bi opstala.

Bezbroj primjera

A za konkretne primjera da bh. vlastodršci sve mogu obećati, a ništa ispuniti ne trebate puno tragati, dovoljno je samo upaliti pretraživanja na Google. Primjera kako su obećali reforme, povukli dio novca koji im je tada bio potreban, nakon toga nisu uradili apsolutno ništa i ostatak aranžmana nisu nikada ni dobili, je bezbroj.

Posljednji je prije par dana, barem prema informacijama koje kolaju bh. javnim prostorom, prijeti opasnost da EU odgodi isplatu druge tranše financijske pomoći za BiH od 125 milijuna eura jer domaće vlasti nisu ispunile obaveze koje su prihvatile kada je potpisan ugovor o isplati pomoći zbog pandemijekoronavirusa u visini od 250 milijuna eura. Kao razlog se navodi netransparentno trošenje sredstava iz prve tranše, kao i trošenja za namjene koje nisu odobrili dužnosnici iz Bruxellesa. Modus operandi je jasan – uzeli su 125 milijuna eura, s novcem očito muljali, a ostatak vjerojatno nikada neće ni dobiti.

Isto tako, zbog velikih političkih turbulencija u kojima je i apsurdno pričati o reformama i putu ka EU našoj zemlji prijeti da izgubi gotovo milijardu i pol eura infrastrukturnih ulaganja u sljedećem razdoblju. I to jeste pozitian pomak i ide onome što je ovoj zemlji potrebno – prvo reforme, jasan napredak, mehanizmi zaštite utroška novca, najstrože kontrole, a tek onda isplata.

Iz nacionalnog paketa za 2013. koji je uradila Europska komisija BiH je oduzeto 47 od ukupno 87 milijuna eura. Razlog? Nikakav pomak u ispunjavanju obećanih reformi i presuda Europskog suda za ljudska prava.

BiH je ostala bez novca za poljoprivredu i ruralni razvoj iz IPA 2 fondova u razdoblju od 2014. do 2017, jer nije ispunila osnovni preduvjet- usvajanje Strateškog plana ruralnog razvoja. Kasnije je ta strategija ipak usvojena.

Medijski naslovi iz sredine 2015. bili su: ‘BiH ostaje bez novca MMF-a!’. Točnije, prve tranše su povučene, nakon toga uvjeti nisu ispunjeni i nije se mogao povlačiti novac od ostatka aranžmana.

Takozvani prošireni aranžman (EFF) potpisan je 2016., a odobreno je oko 620 milijuna eura. BiH je kroz dvije tranše povukla nešto više od 177 milijuna eura kredit, a ostatak novca od oko 450 milijuna eura nije doznačen BiH, jer vlastinisu provele dogovorene reforme.

Ono što je pak dobro jeste to da je MMF obustavio pregovore početkom 2021. o novom aranžmanu s BiH ‘teškom’ 750 milijuna eura jer naše vlasti nisu bile spremne raditi na reformama. Dakle, nije se išlo u isplatu tranše ili dvije, pa tek onda obustava nego je sve stalo na samom startu. Osnovni je razlog bio taj što predstavnici RS-a nisu željeli pristati uspostavljanje Registra računa fizičkih osoba u Središnjoj banci BiH, a što je jedan od ključnih je alata za borbu protiv pranja novca.