DNEVNI IZBOR UREDNIKA MEDIJI

MREŽA KOJA DODIKU DONOSI MILIJUNE / Čudni manevri oko vile, TV kuća i djeca poduzetnici: Europa želi sankcije, a brane ga hrvatski i mađarski ministar

Osmero zastupnika Europskog parlamenta iz različitih političkih frakcija, među kojima je i Tonino Picula, bivši hrvatski ministar vanjskih poslova i dugogodišnji uspješni europarlamentarac iz redova SDP-a, uputili su pismo Josepu Borrellu, šefu europske diplomacije, te Johannu Sattleru, šefu delegacije EU-a u Sarajevu, i svim europskim ministrima vanjskih poslova, u kojem su nedvosmisleno zatražili odlučnije djelovanje tijela Europske unije zbog krize u BiH, ali i nešto vrlo konkretno – uvođenje sankcija protiv Milorada Dodika i njegovih suradnika koje smatraju ključnim generatorima krize u BiH, piše net.hr.

Traži se “uvođenje vrlo čvrstih sankcija”, na temelju Odluke Vijeća od 21. ožujka 2011. o mjerama ograničenja s obzirom na stanje u Bosni i Hercegovini – koja je nedavno izmijenjena i produljen joj je rok trajanja do 31. ožujka 2022. godine. Ako bi sankcije doista prošle, to bi značilo da Dodik i njegovi suradnici ne mogu ulaziti u zemlje potpisnice, da im se ograničava kretanje, ali i da im se “zamrzavaju sva financijska sredstva i ekonomski izvori” koji su im u vlasništvu ili im pripadaju ili su pod njihovim nadzorom, te da im se ne daju niti na raspolaganje “nikakva financijska sredstva ili gospodarski izvori” – izravno ili neizravno, “u ili za korist fizičkih ili pravnih osoba”.

Dodik je već lakonski izjavio da ga najave sankcija nipošto ne zabrinjavaju jer “u Njemačkoj nije bio pet godina”, pa ne mora ni sada, no nije reagirao na onaj drugi dio sankcija – na moguće zamrzavanje imovine ili, pojednostavljeno rečeno, blokiranje poslova. Jer Milorad Dodik odavno nije samo političar, on je i biznismen, odnosno, svojevrsni šef golemog obiteljskog koncerna u kojem su se djeca, ali i ostali članovi šire obitelji, posvetili različitim vrstama djelatnosti, od poljoprivrede do marketinga i medijskog biznisa.

Uvjerljivo najbogatiji političar u BiH

U svim medijskim istraživanjima o imovini političara u BiH Milorad Dodig, zajedno sa suprugom Snježanom, uvjerljivo vodi. Službenog registra imovine dužnosnika u BiH nema, no postoji baza podataka Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), baza koja sadrži podatke o prihodima i pokretnoj i nepokretnoj imovini oko 150 dužnosnika i političara vladajućih i oporbenih stranaka u BiH.

Prema službenim podacima koje je skupio CIN, Dodik ima stan od 87 četvornih metara, poslovni prostor od 101 kvadrata, kuću sa zemljištem ukupne površine oko 25 hektara u Laktašima i Gradišci, te vilu od 342 kvadrata i garažu od 45 kvadrata u Beogradu, u elitnom kvartu, dakako. U imovinskoj kartici koju je Dodik predao prije općih izbora u BiH 2018. godine Centralnoj izbornoj komisiji – sam je svoju imovinu procijenio na 2,67 milijuna maraka (oko 1,36 milijuna eura), no, smatra se da je i imovina najužeg kruga obitelji vrjednija od tog iznosa. Dio imovine dijeli sa suprugom Snježanom, a prije prijave podataka 2018. – prema evidenciji CIN-a, kako nam objašnjava glavni urednik Aladin Abdagić, imao je još i dva stana, svaki od 78 kvadrata, u Beogradu.

No, krugovi obiteljskog biznisa kod Dodika se šire i na njegovu djecu, ali i na mnogo širu obitelj – i mnogi bosansko-hercegovački mediji bilježili su poslovni uzlet mnogih tvrtki vezanih za članove uže i šire obitelji Dodik u vrijeme dok on vodi Republiku Srpsku i obavlja dužnost člana Predsjedništva BiH, što bi se u uređenim demokracijama smatralo ili sukobom interesa ili bi bilo predmetom razmatranja je li bilo pogodovanja.

Sin i kći – u poduzetništvu od rane mladosti

Njegov sin Igor suvlasnik je firme “Fruit Eco” u Gradišci koja se bavi proizvodnjom i prometom voća i povrća, a prošle godine, 2020. ostvarila je prihod od prodaje u iznosu od 1,67 milijuna KM (oko 853 tisuće eura). U Banjoj Luci sin Igor ima tvrtku “Leomax International”, a zajedno sa sestrom Goricom ima i tvrtku “Global Liberty” koja se bavi trgovinom drvnom građom, građevinskim materijalom i sanitarnom opremom, no protekle godine su zabilježili nešto skromniji prihod, od svega 84 tisuće eura. Gorica je suvlasnica i restorana “Agape” u Banjoj Luci koji je u 2020. ostvario prihod od vrlo dobrih 750 tisuća eura. Ona je također, saznajemo u CIN-u, suvlasnica i radija “A radio”.

Zanimljivo je da se kći Gorica, koja je diplomirala ekonomiju na Cipru, uz privatni biznis okušala i u državnoj upravi. Godine 2011. ona je, naime, izabrana za šeficu kabineta tadašnje ministrice za ekonomske odnose s inozemstvom, Željke Cvijanović. U istoj Vladi u kojoj je njezin otac bio premijer.

U Laktašima je golemo imanje obitelji Dodik, a tamo je i osnovana tvrtka “Agro voće” koja je bila inicijalno tvrtka Dodikova brata Gorana, no danas se smatra da je vlasnički povezana i sa kćeri Goricom, a u toj je tvrtki i njezin suprug, Pavle Ćorović, projektni menadžer.

Dodikov zet Ćorović, uz posao projektnog menadžera, također je, prema pisanju pojedinih portala u BiH, vlasnik nekoliko privatnih tvrtki koje bilježe pristojne poslovne rezultate, a to su “Agro Destil”, “KBV Datacom” te “Red Box Media”. Zajedno sa suprugom, Gorica Dodik je suvlasnica velikog stana (od 345 četvornih metara) u Banjoj Luci.

Posao razgranat i u Uniji?

Sam Milorad Dodik je jednom u Narodnoj skupštini Republike Srpske rekao da njegov sin surađuje s tvrtkom “Prontier” iz Banje Luke koja je specijalizirana za IT djelatnost, a mediji su često sumnjali da dobro prolazi na tenderima zbog pozadinske političke podrške. Prošlu godine ta je tvrtka završila s impresivnih 55 milijuna konvertibilnih maraka prihoda, odnosno, oko 27 milijuna eura. Također se smatra da je sin Igor najozbiljnije od svih članova obitelji krenuo u međunarodni biznis. Nije tajna da se smatra kako je on uključen i u fond koji na području regije upravo pokreće veliki medijski projekt, Unu TV.

No, ni on niti sestra Gorica ne žele javno govoriti o svim svojim udjelima i međunarodnim poslovnim poduhvatima.

Nakon što je gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković govorio o sumnjivim poslovima u obitelji Dodik te spomenuo da “bato i seka Dodik imaju 60-ak kompanija”, uslijedio je demanti, a neki su bosansko-hercegovački mediji ironično konstatirali da su sestra i brat Dodik uzvratili Stanivukoviću da imaju “samo” pet kompanija.

No, mreža obiteljskih tvrtki iz uže i šire rodbine obitelji Dodik je tako široka da ne čudi da je Stanivuković nakon što su mu sestra i brat Dodik objavili da imaju “samo” pet tvrtki uzvratio još žešće. “Vaše firme su i one na vašim zetovima, kumovina, sestrićima i povezanim osobama na kojima se vode. Takvih ima i više od 70…”, dio je Stanivukovićeve objave s Twittera.

Čudni financijski manevri oko vile u Beogradu

O Dodikovim nekretninama dosta se pisalo u medijima, i bosansko-hercegovačkim i regionalnim. Posebno je bola u oči golema vila na Dedinju u Beogradu koju je kupio tijekom svog političkog mandata, te je i dandanas misterij podrijetlo novca. Pojavljivale su se i fotografije s raskošnog imanja u Laktašima, pisalo se o bazenima, ribnjacima – raskošno uređenom parku.

Na pitanje glavnom uredniku CIN-a, Aladinu Abdagiću, što se smatra posebno suspektnim u cijelom imovinskom kompleksu obitelji Dodik, on odgovara da je posebno zanimljiv način kupnje Dodikove vile u Beogradu 2007. godine. On je, naime, da bi vilu mogao upisati na svoje ime, morao platiti 850 tisuća eura Komercijalnoj banci, a novinarima CIN-a tada je iz banke rečeno da je prema važećem zakonu Dodik morao uplatiti taj novac da bi se uknjižio u studenome 2007. godine. Međutim, tek osam mjeseci kasnije on je digao kredit kod Pavlović International banke iz Bijeljine na iznos od 750.767,00 eura na rok otplate 8,5 godina.

Uoči izbora 2018. godine zaboravio je upisati garažu od 45 četvornih metara u Beogradu, ali i nekoliko hektara zemlje koja glasi na njegovu suprugu. U BiH, međutim, nisu predviđene nikakve kazne za političare koji ne prijave točno svoju imovinu, a u ovom slučaju nije bio jedino Dodik zaboravljiv i neprecizan.

Milorad Dodik je i sam znao skrenuti pozornost javnosti na poslovanje svoje obitelji, a posebno je pokrenuo lavinu kad se u listopadu ove godine požalio da mu je sin nezaposlen, a da kćerine tvrtke negativno posluju. CIN je tada podsjetio da je 2010. godine u imovinskoj kartici Milorad Dodik upisao da uzdržava svog sina, iako je on već tada bio vlasnik milijunske imovine. “Prema tadašnjoj izjavi o imovinskom stanju navedeno je da je Igor suvlasnik tvrtke ‘Fruit Eco’ s udjelom od 2,62 milijuna KM, automobila vrijednog 50 tisuća KM, a imao je i račun u banci s 10 tisuća KM. Također, 2008. godine, tvrtki ‘Fruit Eco’ je odobren kredit Investicijsko-razvojne banke Republike Srpske od tri milijuna KM, a odobrio ga je Kreditni odbor dioničara banke na čijem se čelu nalazio njegov otac Milorad Dodik”, opisuje jednu od epizoda iz priče o poslovnom uspjehu obitelji Dodik Aladin Abdagić, glavni urednik CIN-a.

Dodik: Ne bi ljudi glasali za kriminalca…

A što je na to odgovarao Dodik u rijetkim prilikama kada je dopustio novinarima da ga pitaju o imovini i obiteljskim poslovima?

Najčešće je u maniri pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića odgovarao da su to sve skupa “gluposti” i da ga ne “interesiraju te priče”, da on odgovara “samo na ozbiljna pitanja”. Jednom su ga pitali je li točno da ima na golemom imanju u Laktašima i ribnjake i bazen, a on je odgovorio da je to – bratovo. Uvijek bi bio u pitanju neki drugi član doista razgranate obitelji Dodik.

“To što obitelj Dodik ima u Lijevču polju apsolutno je poznato svima ovdje i to znaju ljudi. Znaju da smo jedna od najbogatijih obitelji bili prije rata i to će pokazati izbori ovdje u Laktašima. Sigurno je da za nekog manijaka, kriminalca ili lopova ne bi glasali ni do sada”, govorio je Milorad Dodik u intervjuu za Reporter daleke 2000. godine, i, potom, dakako – pobijedio na još jednim izborima.

Kada je u srpnju 2020. Aleksandar Vučić posjetio Milorada Dodika u Banjoj Luci na njegovu Instagram profilu osvanule su fotografije koje su potpisane s “posjet obiteljskom imanju prijatelja Dodika i njegove obitelji” – i sasvim su se lijepo vidjeli i lijepo uređeni parkovi i ribnjaci.

Činjenica je da u ovom trenutku ne postoje službene informacije gdje sve tvrtke iz širokog obiteljskog portfelja posluju u inozemstvu, posebno na području EU-a, te se može samo nagađati što bi se konkretno dogodilo s navodnim udjelima u slučaju da obitelj Dodik zaradi sankcije.

Pismo europarlamentaraca sigurno nije dovoljno da se Dodiku dogode ikakve sankcije, ali je dobro poslužilo da se javnost podsjeti da Dodik nije samo običan političar nego je doajen mutnog kombiniranja politike i biznisa. Odluka o sankcijama mogla bih uslijediti jedino ako bi Europsko vijeće takvu odluku donijelo konsenzusom, odnosno ako bi svi šefovi država članica EU-a podržali takvu odluku. No, ministar vanjskih poslova Mađarske, Peter Szijjarto, već je najavio da bi u slučaju da se o tome uopće glasa Mađarska uložila veto. Nešto blaži, ali ipak pro-Dodik, bio je i hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman koji je rekao da ne bi podržao sankcije jer bi takva odluka bila kontraproduktivna.

Ni prvaci hrvatske politike, predsjednik Zoran Milanović koji je već više puta ugostio Milorada Dodika i redovno brani njegova stajališta, niti Vlada, Plenković i Grlić Radman – ne bi nikako ništa zaoštrili prema Miloradu Dodiku. Neovisno o svim njegovim potezima koji evidentno destabiliziraju Bosnu i Hercegovinu, ali i neovisno o tome da i njegova vrsta poduzetništva, kombinacija politike i biznisa svih vrsta prikopčanih često na javne izvore, ostaje upisana kao teška mrlja na demokratskom razvoju Bosne i Hercegovine, navodi se u tekstu portala net.hr.