DNEVNI NOGOMET

PL: Marinović je već smjenjivan na vrhu tabele

Od plus devet do plus dva. Sedam bodova u sedam kola. Toliko ih je Sarajevo izgubilo od kraja prošle godine do vikenda iza nas. Previše u prekratkom periodu… a što je najgore od svega, ono što je ostalo do kraja prvenstva ne može nazvati prekratkim vremenom. U sedam preostalih kola Sarajevo zaista ima kada do kraja potonuti, no može li se spasiti?


Nitko nije isključivao trijumf Borca na Koševu proteklog vikenda, ali realno – velika većina očekivala je pobjedu domaćeg tima – Sarajeva, koje bi tako otišlo na plus osam. Gotovo sigurno nedostižnih plus osam uoči zadnjih sedam kola prvenstva. Pa ipak, Banjolučani su slavili 2:0 i prvenstvo opet učinili otvorenim. Može li se Bordo tim izvući iz žrvnja u koji je upao ovog proljeća?

Na tragu Plemića? I dalje?

I mi smo se na kraju prošle godine našli u nizu onih koji su hvalili Sarajevo. Sarajevo koje je 2020. okončalo bez pobjede, Sarajevo koje je rivalima, tada iz te perspektive, ostavilo jako malo nade.

– Sportska se politika u ovoj šampionskoj eri FK Sarajevo prosvijetlila, kadar se u svim linijama izbalansirao, a igrači poput Benjamina Tatara, Amara Rahmanovića i Krste Velkoskog pravili su razliku koja se evo na kraju godine popela na ugodnih plus devet u odnosu na prvog pratitelja, Željezničar. Zapravo se u partijama Plavih ogledala i kvaliteta Sarajeva – jer tim Amara Osima možda nije bio savršen, gubio je i kući i na strani, a ostao je drugi… ali na solidnoj distanci, napisali smo tada, netom po završetku prvog dijela sezone, nakon 19. kola.

‘Definitivno na tragu Plemića’, bio je baš naslov analize skoro pa savršene godine Bordo tima koji na koncu ove sezone može ponoviti jedinstveni rekord Zrinjskog – svezati tri titule. Bila je to godina u kojoj je osvojen drugi uzastopni naslov i odrađena skoro pa savršena jesen. A onda – bomba. Dvije bombe. Klub su napustili najbolji asistent Amar Rahmanović i najbolji strijelac Lige Benjamin Tatar.

– Hoće li njihovi odlasci ugroziti šampionsku kampanju Bordo tima? Moguće… neki će tomu dodati i – vrlo! Jer iz kadra je zbog oporavke, tamo do ljeta, ispao i veteran Mersudin Ahmetović pa se pojačanje u navalnoj liniji nameće kao nužno. Uz to, treba se sjetiti i da je trener Vinko Marinović ostao bez usluga defanzivca Besima Šerbečića, što će reći da će nekako trebati popuniti rupe u svakoj od linija. Hoće li klub reagirati kako treba, hoće li Marinović to posložiti na način da nekako prikrije osjetne gubitke? Možda to bude i u redu, ali tu je još jedan bitan detalj – rivali, napisali smo u veljači.

Izgubili samopouzdanje

Nisu to bile neke vidovite prognoze, bilo je to očito – da će takva dva igrača nedostajati, a to nam je ne tako davno, uoči njihovog sraza, potvrdio i trener Zrinjskog Sergej Jakirović.

– Ja vam to gledam kao da je nama otišao Bilbija. Pa naravno da se to vidi, bez obzira koliko širok roster Sarajevo imalo – jer to su strijelci, asistencije, diktiranje igranje… uostalom, ne možeš ti tek tako doći u Tursku, moraš imati kvalitetu. Trebat će im vremena da se po tom pitanju neke stvari poslože, ali ne sumnjam da će doći neki drugi igrači koji će ih zamijeniti, samo je pitanje kada?


Drugi igrači nisu došli, prednost je nakon proljetnih sedam kola splasnula na samo dva boda, a Marinović se proteklog vikenda još jednom sjetio da je u međuvremenu ostao bez Tatara i Rahmanovića… bez kojih vjerojatno ne bi bila upisana četiri proljetna poraza (na Koševu protiv Zrinjskog 0:1, na Pecari kod Širokog 0:1 i ova dva zadnje vezana, kod Veleža 0:1 i protiv Borca 0:2).

– Imali smo ogromnu prednost. U pauzi smo ostali bez dva najbolja igrača, ali bez obzira na to, događaju nam se neke stvari, konstatirao je šef Bordo tima nakon novog poraza. Marinović pa dao kratku, nepotpunu dijagnozu.

– Izgubili smo samopouzdanje, a ovog puta smo bili primorani napraviti ekipu bez pet-šest igrača… sve su to uzroci koji su tome kumovali. Ja sam uvijek odgovoran, naravno da sam ja najodgovorniji.

Zrinjski, Željo pa City…

I što sada? Treba li odgovor tražiti u susjedstvu, na Grbavici, gdje se Uprava Željezničara nakon pretprošlog kola i domaćeg remija protiv Mladosti (4:4) zahvalila Amaru Osimu i ekipu predala u ruke Blažu Sliškoviću? Neki će reći da je to rješenje, a drugi se opet prisjetiti da se Vinko Marinović već nalazio u sličnoj situaciji, na pola sezone 2016/17., kada je dobio otkaz, iako je njegov Zrinjski držao vrh tabele… a tada je neslužbeno izronila informacija da je do razlaza došlo jer su u klubu smatrali da je Marinović pogubio konce, jer je čelništvo vidjelo da to ne ide u dobrom smjeru. Događa li mu se to opet ili i dalje ima nade?


Sigurno da Sarajevo i dalje kontrolira situaciju, barem do idućeg kola, kada može izgubiti prvu poziciju – prvi puta nakon 8. kola, kada je prvi put i izbilo na vrh. Da, raspored više i nije bitan u situaciji kada momčad ne igra najbolje, odnosno – teško da u njemu iz perspektive Bodro tima možemo naći nešto dobro. Zapravo je, gledajući tako na situaciju u kojoj se našao branitelj naslova, raspored vrlo, vrlo, vrlo nezgodan. Jer ovakvo, klimavo, poljuljano Sarajevo najprije ide Zrinjskom, zatim čeka Željezničar pa ide Cityju… Ne zvuči dobro, na papiru ne izgleda obećavajuće, ali nije da je nemoguće da se Marinović i društvo trznu i proigraju kad je najvažnije. Mada, već ta prva sljedeća utakmica, u Mostaru, u pripremi je već daleko od idealne – zbog kartona Marinović neće moći računati na Hrvoja Miličevića i Damira Milkanovića.

U borbu za preostalu prednost Bordo tim bi morao ući s većom energijom, no pitanje je – koliko je uopće ostalo?

Piše: Slaven Nikšić
[email protected]