Piše: Andrzej Duda, Predsjednik Republike Poljske
Požutjela, izlizana Biblija, otvorena na pripovijedanju o milosrdnom Samarijancu, s naslovom odlomka obilježenim crvenom linijom i rukom ispisanom napomenom: DA! – upravo taj eksponat mi je pred očima kad god pomislim na Muzej Poljaka koji su spašavali Jevreje za vrijeme Drugog svjetskog rata „Obitelj Ulma” iz sela Markova s juga Poljske.
Pomenuti primjerak Svete Knjige pripadao je bračnom paru Viktoriji i Jozefu Ulma, poljskim zemljoradnicima, koji su u svojoj kući skrivali osmoro sunarodnjka jevrejskog porijekla: Saula Goldmana i četvoricu njegovih sinova, Goldu Grinfeld, Leu Didner i njenu kćerkicu.
U samu zoru 24. ožujka 1944. njemački žandarmi upali su na imanje u Markovi i na licu mjesta streljali kako Jevreje koji su se krili, tako i njihove zaštitnike – ne samo Jozefa Ulmu i njegovu trudnu suprugu Viktoriju, već i njihovo šestoro male djece.
Njemačka nacistička okupacija, Holokaust i masovni zločini nad Poljacima izuzetno su važna i dan danas bolna tema u povijesti moje domovine. Mnogi moji sunarodnjaci dijelili su istu sudbinu s obitelji Ulma. Svake godine 24. ožujka obilježavamo državni praznik – Nacionalni dan sjećanja na Poljake koji su spašavali Jevreje pod njemačkom okupacijom.
Prije izbijanja Drugog svjetskog rata u Poljskoj je živjela veoma velika jevrejska zajednica, jedna od najbrojnijih u povijesti ovog naroda. Jevreji su se stoljećima dobrovoljno doseljavali u našu zemlju. Sami su je nazivali imenom koje sve govori – Polin, u prevodu „ovdje ćeš se odmoriti“.
U Poljskoj su uživali u miru i prilikama za razvoj, a naš glavni grad Varšava je krajem 1930-ih bila druga najveća koncentracija jevrejske populacije u svijetu, nakon New Yorka.
Njemački plan za potpuno istrebljenje Jevreja, nečuven u svojoj bestijalnosti i mehaničkom, gotovo industrijskom pristupu, nesumnjivo je uzeo u obzir i ove činjenice. Iz tog razloga su u okupiranoj Poljskoj njemački nacisti stvorili fabrike smrti: logore za istrebljenje, u koje su transportirani i Jevreji iz drugih zemalja koje je Treći rajh osvojio.
Poljska je stoljećima ranije bila poznata kao tolerantna zemlja, čiju su kulturu i društvene odnose oblikovale kršćanske vrijednosti. Imajući to u vidu, njemačke okupacijske vlasti su očekivale da će njihove zločinačke aktivnosti naići na otpor.
Stoga su zaprijetile smrću svakom tko pokuša pružiti bilo kakvu pomoć Jevreja koji se skrivao na našim teritorijama. Unatoč tako surovim sankcijama, tisuće poljskih Jevreja dobili su podršku za spas svojih života. Pružana je pomoć, zahvaljujući kojoj su uspjeli preživiti. Pružana im je pomoć da pobjegnu iz geta, omogućavana su im skrovišta, dostavljana hrana, novac i lažne isprave.
Povjesničari još uvijek erkonstruiraju tok dramatičnih dešavanja tih godina. Do sada je više od sedam tisuća Poljaka, uključujući Viktoriju i Jozefa Ulmu, ovjenčano titulom Pravednika među narodima, koju dodjeljuje Institut Jad Vašem u Jerusalemu. U časnoj grupi Pravednika Poljaci čine najveću nacionalnu skupinu.
Pored toga, poljske vlasti i državne institucije neprestano se trude da dostojanstveno odaju počast tim tihim, često anonimnim herojima – posebno onima, koji su svoju žrtvu i hrabrost platili životom.
Kao Poljaci, ponosni smo na to što je 10. rujna 2023. godine obitelj Ulma, naših sunarodnjaka, svečano uvrštena među blaženike Katoličke crkve. Značaj ovog događaja prevazilazi religijsku dimenziju. Bit će to također počast herojima koji oličavaju najviše ideale čovječanstva. Priča o njihovom mučeništvu – potresna i istovremeno uzvišena kao nesvakidašnje svjedočanstvo ljubavi prema bližnjem – treba da bude poznata cijelom svijetu. Neka preobrazi ljudska srca, neka bude uzor otvorenosti i solidarnosti prema drugima.
Tekst je istovremeno objavljen i u mjesečniku „Wszystko co najważniejsze“ u okviru povijesnog projekta realiziranog u suradnji s Institutom za nacionalno sjećanje i Poljskom nacionalnom fondacijom.
