Negdje u ladici Predsjedništva BiH, osam godina na potvrđivanje čeka ugovor između Islamske zajednice u BiH i države. Cijela priča o imaginarnom sekularizma BiH, podsjeća Deutsche Welle (DW) s tim u svezi, počela je 2006. godine, kada je država potpisala ugovor s Vatikanom, a godinu dana kasnije i sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC). Na usvajanje ugovora sa Islamskom zajednicom čekalo se do 2015., kada je dokument prošao Vijeće ministara BiH a potom je upućen Predsjedništvu BiH na potvrđivanje. No, nijedan saziv tročlanog, kolektivnog šefa države, do sada dao zeleno svjetlo. Prije priče o bilo kojim razlozima za to, sociolog Ivan Šijaković pita zašto bi jednoj suverenoj, sekularnoj državi, bio potreban sporazum sa bilo kojom vjerskom zajednicom.
Džuma, izgled i hirurg
„Vjerske zajednice su potpuno drugačije organizacije u odnosu na civilni sektor, poput sindikata ili stranaka. One počivaju na potpuno drugim osnovama“, kaže Šijaković, koji razumije raspravu o tome u BiH. „Vidite da ste odmah došli u neravnopravan položaj jer svaka vjerska zajednica ispostavlja svoje zakone. Ako potpišete bilo što s crkvom, onda ne možete primjenjivati pravilo da je crkva potpuno odvojena od države“, obratlaže sugovornik DW. Najviše primjedbi na ugovor, podsjeća njemački medij, bilo je u dijelu koji se odnosi na „vrijeme za džumu” i jamstvo za tu potrebu, a nesuglasica je bilo i u pogledu jamstva na pravo na „oblačenje i izgled sukladno vjerskim uvjerenjima”. Bakir Izetbegović je, kao bošnjački član Predsjedništva BiH, stavio to pitanje na dnevni red jedne od sjednica na isteku mandata 2018., ali su druga dva člana, Mladen Ivanić i Dragan Čović, bili protiv. Ivanić je tada imao svoje prijedloge na tekst ugovora, koji nisu prihvaćeni. „Stajao je tamo čitav niz stvari. To znači da bi liječnik koji operira napustio operaciju da bi išao na džumu“, komentirao je, među ostalim, tadašnji srpski član Predsjedništva ističući da se ugovor s Islamskom zajednicom razlikuje od potpisanih sporazuma s Vatikanom i sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC). „Moj prijedlog, koji su prvo prihvatili a sad odustali, bio je da se kaže da BiH neće ometati pravo na džumu. Također sam predlagao i da ne jamčimo pravo na nošenje tradicionalne opreme, već da ne to sprječavamo i da se to pravo koristis sukladno zakonu“, podsjeća DW na tadašnje obrazloženje Ivanića.
U praksi sve isto
U spektru političih tumačenja tog ugovora, po strani je stavljeno pitanje što on donosi. Osim regulisanja pravnih i vjerskih pitanja, korištenje imovine, trebala bi biti definirana i druga pitanja. Savjetnik reisu-i-uleme Huseina Kavazovića, Mustafa Prljača, kaže da se samo želi dogovoriti međusobni odnos države i Islamske zajednice te da se tim ugovorom ništa neće promijeniti. „U praktičnom smislu, ništa se neće promijeniti. No, u slučaju da dođe do povrede nekog od tih prava, onda nema osnova za borbu za ostvarenje nekog vjerskog prava“, kaže Prljača. Među pitanjima koje je nova vladajuća koalicija najavila u agendi naveden je i ugovor s Islamskom zajednicom (IZ BiH). Iako ispregovaran prije 14 godina, dok ga je Vijeće ministara usvojilo prije osam, ugovor će ipak još neko vrijeme biti na čekanju, ako je suditi po neodređenim izjavama. „Spomenuli smo niz otvorenih pitanja, među njima i sporazum s Islamskom zajednicom“, rekao je tijekom nedavnog potpisivanja sporazuma koalicijskih partnera na državnoj razini prvi čovjek SDP-a BiH Nermin Nikšić.
Uzmi ili ostavi
S druge strane, SDA isključivim krivcima za nepotpisivanje ugovora smatra svoje donedavne koalicijske partnere, SNSD i HDZ, koji su godinama odbijali potpisati ugovor. Lider HDZ-a BiH Dragan Čović u svom mandatu u Predsjedništvu nije skrivao da je pitanje ugovora isključivo političko pitanje. „To uopće nije pitanje problema između Islamske zajednice i nekih institucija BiH, već političkih odnosa u BiH i stoga uopće nije na dnevnom redu“, govorio je tada hrvatski član Predsjedništva BiH. Stav Milorada Dodika, jednog od potpisnika agende u kojoj se to pitanje ponovno vraća na dnevni red, na tragu je neravnopravnosti vjerskih zajednica u BiH u slučaju da ugovor u tom obliku bude potpisan. „Naknadno su sada otkrili, nakon toliko godina, da je Islamska zajednica domicilna, a Srpska pravoslavna crkva i Vatikan strani subjekti. Što ide ka tome da su Srbi i Hrvati, pravoslavci i katolici stranci, a da je jedini domicilni faktor Islamska zajednica“, obrazložio je ranije Dodik, koji danas navodi da je problem što se nikada o tome nije razgovaralo i da prijedlog ugovora nije smio biti podložan promjeni. „Nisam protiv toga da se stavi na dnevni red pa da kažemo što tko misli o tome. Nisam ni protiv toga da se sjedne s predstavnicima Islamske zajednice da se priča o tome. S predstavnicima SDA nijednom nismo imali inicijativu da se razgovara o toj temi. Uvijek je bilo ‘uzmi ili ostavi’. I mi smo naravno, ostavljali“, navodi Dodik.
Ono što desnoj političkoj opciji nije uspjelo osam godina, uvjetno ‘lijevi’ su, makar načelno dogovorili sa srpskim predstavnicima da se o tome razgovara.
IZ ispred države u sigurnosnom aspektu?
Islamska zajednica u BiH je, podsjeća DW, priopćila da podržava svako nastojanje da se ispravi nepravdu i diskriminaciju prema muslimanima u BiH koja se, kako navode, ogleda, među ostalim, i u činjenici da se godinama neopravdano blokira potpisivanje ugovora te vjerske zajednice s državom. „Ugovor Islamske zajednice u BiH ne treba i ne može biti predmet bilo kakve političke trgovine niti ucjene“, objavio je Rijaseta IZ u BiH koji negira da se ugovorom daje više prava IZ no drugim vjerskim zajednicama.
Snažan utjecaj
Ugovori koji su potpisani s Vatikanom i sa SPC-om imaju karakter međunarodnog ugovora budući da su sjedišta u druge dvije države. U tom smislu, ugovor s IZ u BiH ne može biti isto tretiran, ali se o tome treba postići dogovor. Ivan Šijaković kaže da je to vrlo osjetljivo pitanje, kojim se odgovara na pitanje je li država samostalna ili je pod utjecajem vjerskih zajednica. „To nije nikakvo političko pitanje. Politička i vjerska ideologija, po svojoj definiciji, nisu i ne mogu biti isto. Ali, nažalost, kako su vjerske organizacije u BiH pomogle mnogim političkim strankama bez kojih mnoge ne bi ni postojale, došli smo u situaciju da se pokušava raditi nešto što je bespredmetno“, zaključuje Šijaković.
