Autor: Vjekoslav Domljan, rektor Sarajevo School of Science and Technology (SSST) i redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu
Mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama(engl. Carbon Border Adjustement Mechanism,(CBAM)) Europske unije stupa na snagu listopada 2023. god. To je prvi mehanizam te vrste ikad igdje uveden. Njime se nastoji spriječiti da proizvođači iz EU koji plaćaju zbog svojih emisijastakleničkih plinova budu zbog toga nekonkurentniji u odnosu na uvoz iz zemalja poput BiH u kojima se ne plaća za ispuštanje emisija.
Wood Mackenzie je prije par dana objavio svoju analizu naslovljenu Igranje po novim pravilima: kako će CBAM promijeniti svijet.Globalno promatrano, posljedice će biti ogromne – doći će do preusmjerenja internacionalnih tokova trgovine u narednom srednjoročnom razdoblju, dok će na dugi rok biti snažan pritisak na ekonomije izvan EU da sasjeku svoje emisije i da ih se tako prisili poštivati ono što su potpisale Pariskim sporazumom.
Dakle, šta činiti u BiH kad je neminovno provoditi dekarbonizaciju? I da li da teret padne na termoelektrane, proizvođače čelika, aluminija i sl. (kojima će pasti izvoz zbog nekonkurentnosti) ili ih poštedjeti tog tereta, prevaljujući teret na građane kroz povećanje cijene električne energije?
Bez financijera dekarbonizacije
BiH je ratificirala Ugovor o energetskoj zajednici, Pariski sporazum i Sofijsku deklaraciju. Time je prihvatila obveze poštivatiglobalne i europske norme glede klimatskih promjena. Europa želi biti prvi klimatski neutralan kontinent tj. imati društva s nultom emisijom stakleničkih plinova do 2050. god. To je srž Europskog Green Deala usklađenog s globalnim akcijama utemeljnim na Pariskom sporazumu.Europa želi, na tom putu do 2050. god, smanjiti emisije stakleničkih plinova za minimalno 55 % do 2030. god. u odnosu na 1990. god.
Prema nacrtu Integriranog plana za energiju i klimu Bosne i Hercegovine (IPEK BiH), koji je dr. Admir Softić presdstavio u lipnju 2023. na energetskom samitu u Neumu, cilj je do 2030. god. smanjiti emisije za 41,21% i u sklopu toga povećati udio energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj bruto potrošnji energije na 43,6%.
Da bi BiH postigla željenu razinu dekarbonizacije, treba prema IPEK BiH povećati proizvodne kapacite za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora za 4643,8 MW do 2030. god. – od čega se na hidroelektrane odnosi 2536,8 MW, solarne elektrane 1492 MW (u sklopu toga 850 MW velike solarne elektrane, 500 MW za kućanstva i 92 MW za industrijske solarne elektrane), 600 MW za vjetroelektrane i 25 MW za biomasu. Da bi se napravili ti kapaciteti u razdoblju 2024.-2030. nužno je ulagati oko dvije milijarde KM godišnje odnosno 14 milijardi KM.
Ukupne fiksne investicije u BiH iznose oko sedam milijardi KM godišnje, što znači da bi skoro 30% trebalo otpadati na izgradnju kapaciteta obnovljivih izvora energije ako se želi provesti zacrtani tempo dekarbonizacije, što je neostvarivo.
Tri javne elektroprivrede imaju investicije od oko 250 milijuna KM godišnje tj. oko 2/3 veličine njihove amortizacije. Ostali dio amortizacije odlazi na otplate kredita i vjerojatno na prelivanje u plaće. Dakle, elektroprivrede nisu u stanju ni o sebi da brinu, jer su im investicije ispod razine amortizacije, a kamoli da brinu o dekarbonizaciji društva.
Što se tiče internacionalnih investitora, oni ne žele doći iz ekonomskih razloga u BiH (naravno, ima državnih investitora koji dolaze poradi neekonomskih razloga). Prema indeksu atraktivnosti zemalja za ulaganja u obnovljive izvore energije (engl. Renewable Energy Country Attractiveness Index, (RECAI)) koja obuhvaća 40 zemalja svijeta nema BiH. Nema potrebe isticati da BiH nema investicijski rejting prema ocjeni globalnih rejting agencija (Standard & Poor s„B+ i Moody’sB3).
Nema ni mogućnosti za razvoj decentraliziranih energetskih sustava i građanske energije, jer se elektroenergetski sustav BiH još uvijek oslanja na centralizirane državne tvorevine kakve su elektroprivrede.U FBiH ni zakon o obnovljivim izvorima nije donesen a kamoli da su doneseni podzakonski akti, pa tako FBiH a i u RS još uvijek nema mogućnosti aktivirati sredstva bh. građana na način koji će zadovoljiti kako njih kao investitore, tako i društvo koje će poticajim mjerama usmjeravati ta sredstva u dekarbonizaciju.
CBAM kao Damoklov mač
U srpnju 2021. Europska komisija je predložila uvođenjeMehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM) kao dio sveobuhvatnog zakonskog okvira za smanjenje neto plinova s efektom stakleničke bašte.
CBAM se počinje primjenjivati od listopada 2023. U početku će se primjenjivati pojednostavljeni CBAM, koji podrazumijevaobvezu izvješćivanja uvoznika u EU o tome koliko ugljika ima u proizvodima uvrštenim u listu, a od 2026. god. uvoznici će plaćati za to što su proizvodi nastali na temelju tih emisija. Jednostavno, od 2023. se izvještava, a od 2026. god. se plaća, posebice nakon 2034. god. kad CBAM bude na snazi u punom kapacitetu.
CBAM će se uvoditi postupno, usporedno s postupnim ukidanjem besplatnih emisijskih jedinica, nakon što se one počnu ukidati u okviru revidiranog sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS) za dotične sektore. Time će se osigurati usklađenost CBAM-a s međunarodnim trgovinskim pravilima (unatoč protivljenju Kine, Indije i nekih drugih zemalja – konačno,žalbeno tijelo Svjetske trgovinske organizacije nije djelatno od 2020. god.)
Cilj CBAM-a je spriječiti da se napori EU glede smanjenja emisija stakleničkih plinova ponište povećanjem emisija izvan njenih granica zbog premještanja proizvodnje u treće zemlje (u kojima su politike borbe protiv klimatskih promjena manje ambiciozne od politika EU-a) ili zbog povećanog uvoza proizvoda s visokim emisijama ugljika.Jednostavno, cilj CBAM-a je proširiti djelovanje sustava EU za trgovanje emisijiama (ETS EU) s tuzemne proizvodnje na inozemnu proizvodnju uvezenu u EU.
Posebno veliki uticaj bi uvođenje CBAM-a imalo na termoenergetski sektor u Bosni i Hercegovini (BiH), koja izvozi oko 50% proizvodnje iz termoelektrana (TE). Stoga je BiH odlučila da je neophodnonapraviti napor da se izbjegne dolaženje pod udar CBAM-a, jer je krajnje nepovoljan po tuzemno gospodarstvo.„Usaglašeno je opredjeljenje svih aktera u BiH da se ubrzano ide u uvođenje EU ETS modela u BiH“, tvrdi IPEK BiH, no to se ne dešava u praksi.
Bh. think tank RESETgrubo procjenjuje da bi, na osnovu strukture proizvedene električne energije u BiH i emisije CO2, izvoz bio opterećen s dodatnim nametom od 6do 17 EUR/MWh. Preciznije računice, uzimanjem u obzir strukture proizvodnje proizvodnih kompanija u BiH i količine izvezene energije iz svake proizvodne kompanije, dale bi preciznije procjene.
ETS mehanizam znači da se za svaku emitovanu tonu CO2 kupuje ili dobije (ili oboje) dozvola. ETS je sustav trgovine emisijama CO2 koji funkcionira na načelu’ograniči i trguj’ i pri tomu emiteri koji ostvare emisije ispod razine definiranje vrijednosti mogu trgovati ETS jedinicama s emiterima koji nisu postigli utvrđeno smanjenje emisija.
RESET navodi kao ilustraciju primjene ETS mehanizma u BiH model koji je primjenjen u Crnoj Gori. Kada bi se taj model analogno primijeniou BiH (na bilans iz 2019. god.), dao bi sljedeće rezultate: (i) količina besplatnih emisija bi bila oko četiri miliona tona CO2 (i smanjivala bi se na godišnoj razini), (ii) količina koja bi se kupovala bi bila oko 6,5 miliona tona CO2, (iii) uz cijenu emisije od 24 EUR/t CO2 u ETS fondu bi se prikupilo 156 miliona EUR u prvoj godini primjene i (iv) cijena proizvodnje električne energije bi se povećala za oko 10 EUR/MWh.
SIF kao slamka spasa
SAD su 2007. god. (unekoliko prije izbijanja financijske krize 2007.-2009. god.) na zajedničkim sastanku Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke predložile da se vrata globalnih financijskih tržišta otvore za državne investicijske fondove (DIF-ove) kao nove vrste institucionalnog investitora. Do tog je momenta postojala sumnjičavost glede DIF-a zemalja izvoznica nafte i neslobodnih azijskih zemalja.
Nakon krize 2007.-2009. niko nije imao ništa protiv DIF-ova.MMF je sastavio radnu grupu koja je osmislila skup upravljačkih načela (Santiago načela) za upravljanje DIF-ovima. Ta je radna grupa 2009. god, slijedeći Kuvajtsku deklaraciju, postala Međunarodni forum državnih investicijskih fondova (eng.International Forum of Sovereign Wealth Funds, (IFSWF)).
Prema stanju iz veljače 2023. god, postoji 176 DIF-ova,čija vrijednost imovine iznosi 11.5 triliona US$.No, svega 17 DIF-ova ima aktivu veću od 100 milijardi US$a samo dva imovinu veću od trilion US$.Većina ih ima imovinu manju od pet milijardi US$.
Postoje DIF-ovi koji su okrenuti k inozemstvu (tj. ulažu u druge zemlje; primjer je Norveška) i tuzemstvu (tj. ulažu samo u vlastitu zemlju; primjeri su Rusija, Iran, Bahrein). Kad su ovi tuzemni DIF-ovi orijentirani na strateške ekonomske ciljeve zemlje zovu se strateški investicijski fondovi (SIF-ovi), primjer kojih je Irska.
Budući da BiH nema izdašnih prirodnih resursa (nafta, plin, dijamanti, bakar, fosfati i sl.) niti veće štednje (budžetski ili vanjskotrgovinski suficiti, prihodi od privatizacije), ostaje je joj da iz budžeta izdvoji izvjesna sredstva i da ih uz pomoć financijske poluge multiplicira nekoliko puta i tako financira izgradnju novih elektrana te prenos, skladištenje i distribuciju električne energije kao i povećanje energijske efikasnosti.
Pošto su izgledi da se SIF utemelji na razini BiH minimalni, predlaže se utemeljenje na razini entiteta odnosno distrikta ili pak županije. Primjerice, moglo bi se iz javnih izvora (vlade i javne kompanije) prikupiti 300 miliona KM, daljnjih 200 miliona bi moglo priteći iz tuzemnih privatnih izvora te dodatnih 500 miliona od 3A internacionalne razvojne banke kakva je primjerice EIB. Potom bi se izvršila emisija obveznica od oko dvije milijarde KM i osigurala jedna ino kreditna linija od dvije milijarde KM. Tako bi se prikupilo pet milijardi KM i krenulo u dekarbonizaciju u razdoblju 2025-2028. FBiH bi svojih 300 miliona multiplicirala 16.7 puta odnosno s 1 KM financirala 16,5 KM investicija.
No, nije samo problem prikupiti sredstva. Treba ih znati i plasirati i to tako da građani mogu lako uvidjeti da je upravljanje SIF-om na globalnoj razini (a ne ono koje vide kodbh. razvojnih banaka i javnih kompanija) i da im to osigurava daleko veći prinos no bankovni ulog. Ovim bi bh. vlasti konačno dobile jedan instrument kojim bi mogle uticati na agregatnu ponudu dok bi trgovačke banke konačno dobile konkurenciju a građani napokon financijsku alternativu svom ulaganju.
Također je nužno paralelno raditi na uvođenju projektnih financija kao mehanizma financiranja velikih investicijskih projekata. Ne treba izgubiti iz vida da treba 1,5-4 godine da se razvije projekt solarne farme, hidroelektrane odnosno vjetroelektrane. Dakle, i kad bi sad na stolu bilo samo milijarda bilo bi je nemoguće plasirati prije 2027. god.
No, na kraju najveći i problem: kakoobjasniti bh. političarima da je ovo interes bh. društva koji ne smiju blokirati ove procese korupcionaškim metodama i birokratama da ne smiju kočiti procese svojim paragrafima.
