DNEVNI

VELIBOR MILIVOJEVIĆ: Ovi izbori su borba za opstanak Srba u Hercegovačko-neretvanskoj županiji

Potpredsjednik Gradskog vijeća Mostara, dr. Velibor Milivojević nositelj je liste ”Ostajte ovdje” za Skupštinu Hercegovačko-neretvanske županije.

Milivojević je liječnik, specijalist opće kirurgije, direktor Bolnice Nevesinje i čovjek koji iza sebe ima izgrađenu karijeru uspješnog doktora, ali i čovjeka koji je uvijek spreman pomoći.

Kao potpredsjednik Gradskog vijeća Mostara pokazao se kao čovjek dogovora i pozitivnih promjena u Mostaru. U intervju je govorio o položaju srpskog naroda u Mostaru i Hercegovačko-neretvanskoj županiji, situaciji u gradu, planovima…

Nositelj ste koalicijske liste SNSD-a i SDS-a ”Ostajte ovdje” za Skupštinu Hercegovačko-neretvanske županije. Od kolikog bi značaja bio ulazak predstavnika srpskog naroda u Skupštinu HNŽ-a?

-Lista ”Ostajete ovdje”, kao koalicijska lista SNSD-a i SDS-a je zahvaljujući svojim stavovima i dosljednosti podržana na prošlim lokalnim izborima i kao rezultat imamo vijećnike i odbornike u Mostaru, Stocu i Ravnom. Rezultat tih uspjeha se polako počinje osjećati i u životima građana. Srpski narod je, nakon 27 godina, postao konstitutivan u Hercegovačko-neretvanskoj županiji. Mijenjaju se sporni nazivi ulica, prisutniji smo u budžetu i zapošljavanju u gradskim institucijama. Ne samo da se naš glas čuje nego smo se počeli uvažavati kao ozbiljni politički partneri. Sada je vrijeme da idemo dalje, napravimo iskorak u političkom smislu na nivou Hercegovačko-neretvanske županije. Radit ćemo na tome da konstitutivnost, pravo na jezik i pismo zaživi i u praksi u punom svom obimu. Moramo biti prisutni u kantonalnim i entitetskim institucijama, jer glas o zahtjevima, potrebama i problemima srpske zajednice može se jedino čuti od izabranih s ove liste.

Kakav je sada odnos županijskih vlasti prema potrebama i problemima srpskog naroda i šta je ono što bi se moralo i moglo mijenjati kroz vlast u HNŽ-u?

-Srpski narod u Skupštini Hercegovačko-neretvanske županije nikada nakon rata nije imao svoje legitimne predstavnike koji će progovoriti o problemima i potrebama, založiti se za bolji položaj Srba. Srpske pozicije do sada su popunjavali ljudi s listi nacionalnih ili takozvanih građanskih stranaka i nažalost, 27 godina nakon rata nisu vidljivi pomaci na bolje. Ista je stvar i sa Vladom HNŽ-a. Mnogo je tema i problema o kojima bi se kroz Skupštinu HNŽ-a moglo govoriti i koji bi se mogli rješavati. Znamo da je broj Srba koji su zaposleni u institucijama neznatan, a u nekim nema čak nijednog Srbina. Ta situacija se mora promijeniti, a kako da je promijenimo ako ne postanemo politički faktor i na nivou kantona. U obrazovnom sustavu HNŽ-a, osim na Ivanjici, srpska djeca nemaju mogućnost obrazovanja na svom maternjem jeziku. Pa to je pravo koje je konstitutivnim narodima zagarantovano Ustavom. Do sada i nije bilo osnova da se priča o ovoj temi, s obzirom da su Srbi tek od prošle godine konstitutivni u Ustavu HNŽ-a. Međutim, zaista je krajnje vrijeme da se ova i još brojna pitanja, otvore i počnu rješavati i da konstitutivnost zaživi i u praksi.

Kao što kažete, Srbi su prošle godine postali konstitutivan narod u HNŽ-u, da li je to nešto promijenilo?

-Mi još uvijek ne vidimo neke konkretne pomake. Zato je pred nama sada mnogo posla da stvari mijenjamo. Ja i ne očekujem da se neko od predstavnika Hrvata i Bošnjaka sjeti srpskog naroda i zna šta su potrebe i problemi. Zato Srbi moraju imati svoje predstavnike koji će se baviti ovim pitanjima i svakodnevno uporno i predano raditi da se položaj poboljšava.

Srpska djeca u Mostaru, Čapljini, Konjicu nemaju mogućnost da se obrazuju na svom jeziku. Da li ćete pokrenuti nešto po ovom pitanju?

-Već sam naveo taj problem i svakako da ću se baviti ovom temom. Srpska djeca pohađaju osnovne škole u dijelovima grada gdje žive i srednje po svom izboru i nikada se nismo odlučili za neke radikalne poteze, kako su to činili politički predstavnici i roditelji u nekim drugim krajevima BiH. Mi ne želimo nikakvu getoizaciju ni dvije ili tri škole pod jednim krovom, već jednostavno osnovna prava za svoju djecu. Upravo je problem nemogućnosti obrazovanja na srpskom jeziku spriječio mnoge mlade ljude da se vrate u Mostar, Čapljinu, Stolac, Konjic. U pojedinim školama u Mostaru ima odjeljenja u kojima su ispunjeni zakonski uvjeti da djeca imaju srpski jezik i nacionalnu grupu predmeta, ali je nemaju. Zakon kaže da u jednom odjeljenju treba biti 2 do 5 posto djece da bi mogli tražiti da im se ispuni ovo pravo, a u nekim odjeljenimau osnovnim školama u Mostaru ima do 20 posto srpske djece. Radit ćemo na ovome i ja očekujem rezultate.

Godinu i pol dana ste potpredsjednik Gradskog vijeća Mostara. Koliko Vaš glas i angažman u Gradskom vijeću znače za srpski narod u Mostaru i da li jedan čovjek i jedan glas mogu napraviti neke značajne pomake?

-Nije zahvalno govoriti o sebi i o svom radu, ali je jasno da se situacija zaista promijenila. Sama činjenica da Srbi imaju svog predstavnika i svoj glas u Gradskom vijeću Mostara je promijenilo situaciju. Mnoge stvari smo pomakli s mrtve točke, neki problemi su i riješeni, neke tek treba rješavati. Svima koji poznaju situaciju u Mostaru jasno je da se stvari ne mogu promijeniti preko noći. Sami ste pitali da li jedan čovjek i jedan glas mogu napravit nešto i ta činjenica također dovoljno govori koliko je teško, ali nema odustajanja. U Mostaru je oko svega potrebno naći politički dogovor i podršku. Nastojim, za dobrobit svoga naroda  i svih građana Mostara djelovati i raditi na principu dogovora i razumijevanja.

Što se promijenilo kada je u pitanju srpska zajednica u Mostaru ulaskom Vas u Gradsko vijeće?

-Prije svega, svako pitanje i svaki problem dođe do institucija i rješava se kroz institucije, što do sada nije bio slučaj. Ako me pitati da li sam ja zadovoljan, reći ću Vam da nisam, da sam mislio da će neke stvari ići mnogo brže, lakše. Međutim, pomaka ima. Srbi su vidljiviji u budžetu Grada Mostara, inzistirali smo da se prilikom svakog prijema u gradske institucije ili poduzeća poštuje nacionalna zastupljenost što je rezultiralo zapošljavanjem značajnog broja Srba u posljednjih godinu i pol dana. Muzej Manastira Žitomislić, jedna zaista važna institucija, ne samo za Srpsku pravoslavnu crkvu, već za srpski narod uopće uvrštena je, drugu godinu zaredom, u budžet grada. Povećana su i sredstva za obnovu Saborne crkve, ta sredstva nisu velika i dovoljna, ali su veća. Urađeni su mnogi infrastrukturni projekti u srpskim naseljima, poput asfaltiranja ulica u naseljima Žitomislić, Baćevići, Ortiješ, sada treba da se radi u naseljima u Bijelom Polju i prometna infrastruktura i rasvjeta. Više povratničkih porodica dobilo je pomoć za dogradnju ili obnovu, više porodica i pojedinaca koji su u stanju socijalne potrebe dobili su pomoć itd. Radilo se na rješavanju problema oko nekih velikih infrastrukturnih projekata, poput problema vodsnabdijevanja u Željuši. Iako smo se trudili i osigurali neki novac, tehnički nije izvodivo da se ova naselja snabdijevaju vodom sa izvorišta Bošnjaci. Imamo obećanja od gradonačelnika Mostara da ćemo u bliskoj budućnosti naći načina da se ide u jedan veliki projekt rekonstrukcije izvorišta Salakovac. Na taj način neće biti riješeno pitanje vodosnabdijevanja samo Željuše, već šireg područja Bijelog Polja. Kao što je poznato promijenjeni su nazivi ulica u Mostaru koji su godinama bili sporni i nosili imena po ustaškim zločincima. Našem velikom Aleksi Šantiću vraćena je ponovo gornja Šantićeva. I ovo pokazuje da se malim koracima ipak može naprijed.

Što su po Vama najveći problemi koji do sada nisu riješeni kada je u pitanju srpska zajednica i ima li naznaka da će se riješiti?

-Najveći problemi su nezaposlenost i pitanje obrazovanja na srpskom jeziku o kome sam već govorio. Predano ću raditi da se ove stvari promjene. U Mostaru imamo veliki broj mladih obrazovanih ljudi koji su bez posla ili ne rade u svojoj struci, te su nezadovoljni. Problem sa zaposlenjem i visine primanja i životnog standarda dijele i ostali građani ne samo Mostara, već BiH, ali zaista godinama unazad radilo se na štetu srpskog naroda kada je u pitanju zapošljavanje u javnim institucijama i to moramo popravljati.

Kako komentirate posljednjih godinu i pol dana rada Gradskog vijeća i Gradske uprave Mostara?

-Uvijek se može više i bolje, ali moje mišljenje je da su i Gradsko vijeće i gradonačelnik radili efikasno. Postoji zaista jedna dobra volja i energija da se stvari u Mostaru pokrenu naprijed, da se radi na bazi dogovora, da se grad obnovi, izgrade veliki infrastrukturni projekti, privuku investitori, pokrene Aerodrom, da se da zamah razvoju turizma. Mnogo toga je urađeno. Samo onaj tko od drveta ne vidi šumu, reći će da se ne vide promjene.

Može li Mostar napravit velike iskorake u narednom periodu kada je u pitanju razvoj?

-Postoji dobra volja i namjera i mnogo se radi. Kao što sam kazao, namjera je da se urade veliki infrastrukturni projekti, da se grad sredi i da se pokrenu investicije i turizam, a onda će stvari nezaustavljivo ići naprijed. Ima velikih planova, ideja i pregovora s kojima se nije izašlo u javnost, a koji će, vjerujem biti vidljivi već u idućoj godini. Uvjeren sam da će Mostar u narednih nekoliko godina procvjetati u svakom smislu.

Kakav je suradnja s vladajućim HDZ-om i SDA?

-Kada se HDZ i SDA dogovore međusobno, onda im više ne treba suradnja ni s kim. Šalim se malo, ali u tome donekle ima i istine. Ono što moram, naglasiti jeste da imam dobru suradnju s gradonačelnikom Mostara gospodinom Mariom Kordićem i da su njegova vrata uvijek bila otvorena za mene i za sve probleme srpske zajednice koje ja nosim. Nadam se da će tako i ostati. Nadam se da će i suradnja sa SDA biti mnogo bolja i da ćemo svi zajedničkim snagama raditi za dobrobit Mostara i svih građana.

Kakav je Vaš plan za naredni period, kada je u pitanju Mostar i HNŽ?

-Plan je da nastavimo sve započeto, da riješimo sve infrastrukturne probleme ljudi, pomognemo ljudima da se zaposle, uvedemo srpski jezik u obrazovni sistem HNK, obnovimo Sabornu crkvu Svete Trojice u Mostaru, te sve neobnovljene objekte i još mnogo toga. Plan je bolji i kvalitetniji život i jednaka prava za sve narode, za svakog čovjeka.

Na čelu ste Bolnice Nevesinje gdje radite i kao kirurg. Kako uspijevate sve stići, da li trpi privatni život i obitelj?

-Bolnica Nevesinje je, s ponosom mogu reći, jedna od najboljih i najuspješnijih zdravstvenih ustanova u Republici Srpskoj. Kada završim svoje radne obaveze u Bolnici Nevesinje, nastavljam s obavezama u Gradskom vijeću Mostara, te radom s ljudima. Posljednje dvije godine, odnosno sve od lokalnih izbora u Mostaru, obitelj zaista trpi u smislu da mnogo manje vremena provodimo zajedno. Neke od obiteljskih obaveze koje sam ja imao, sada vrlo često mora preuzeti supruga koja je takođe ljekar i mnogo radi ili jedan od dvojice sinova, tako da moj politički angažman i prezauzetost obitelj ponekad ne gleda s naklonošću. Nastojim da svaki slobodan zajednički trenutak provedemo kvalitetno i obitelj mi je najveća podrška i snaga.

Za kraj nam otkrijte i nekoliko intimnijih stvari, kako provodite slobodne vrijeme i šta u Mostaru najviše volite?

-Volim svaki kutak u Mostaru. Volim Stari grad i vrlo često tamo odem na kafu, a otkrio sam i jedno mjesto gdje se pravi odlična kafa, Fabrika kafe. Volim prošetati s obitelji, voziti biciklo sa sinovima. Vikende volim provesti u nekim poslovima oko kuće u Dračevicama, zapaliti roštilj s prijateljima, izaći na piće. Sve u svemu, imam kronični nedostatak slobodnog vremena, ali krenuli smo u jednu veliku i lijepu priči u nema stajanja.

Koja je Vaša poruka biračima?

-Moja poruka je da izađu na izbore i podrže listu ”Ostajte ovdje”, jer se predano borimo za bolji položaj, ne samo srpskog naroda, već svakog čovjeka. Dogovorom i uvažavanjem moramo raditi na boljoj budućnosti za našu djecu. Na ostanak i opstanak nas obavezuju, ne samo naša prošlost, nego i naša djeca, naša budućnost. Prođimo od Neuma, Ravnog, Stoca, Čapljine, Čitluka, Mostara, pa sve do Rame, Jablanice i Konjica, osiguramo što bolje uvjete za povratak i ostanak na našoj zemlji. Omogućimo da ljudi žive dostojanstveno od plodova svoga rada na imanjima. Školovani, obrazovani ljudi moraju dobiti priliku da rade u struci. Porazna statistika o broju zaposlenih u kantonalnim i entitetskim institucijama mora se promijeniti. Srpske kulturne i sportske manifestacije i udruženja moraju biti više podržana u lokalnim, kantonalnim i entitetskim budžetima. Federacija BiH treba izdvojiti više sredstava za obnovu srpske imovine i infrastrukture u srpskim naseljima. To je osnovni uvjet za povratak. Sačuvajmo naše crkve i groblja, od Prebilovaca do Bradine. Svuda su mjesta i spomenici koji nas podsjećaju i obavezuju. Ne izdajmo ni Šantića, Ćorovića, Šolu ni mnoge druge koji su davno prepoznali da šta god radili moramo djelovati i politički, jer se drugi sigurno neće boriti za nas. Izađite na izbore 2. listopada i glasajte za listu ”Ostajte ovdje”, jer je jedino glas za srpsku listu glas za opstanak Srba u Hercegovačko-neretvanskoj županiji.