DNEVNI NOGOMET

Zrinjski: Škakljiv, ali ipak stabilan povratak u realnost

‘Potrošiš se u Europi, malo podcijeniš domaću ligu i padneš na nos.’ Bio je to komentar Edisa Mulalića na partije Zrinjskog u prvom prvenstvenom krugu. Komentar s kojim su se neki složili, ali koji ipak nije pravedan prema prvaku. Evo i zašto…


– Sarkastične opaske o vaterpolo-terenu na stranu, bili su to zaista nenormalni uvjeti. Za prekida. Ali utakmica u tom poluvremenu nije prekinuta i na kraju je Zrinjski u Novom Gradu kod Borca upisao drugi poraz – u tek trećoj prvenstvenoj utakmici. Otima li se kampanja obrane naslova kontroli?
Upitali smo se to netom poslije sjajne i tragične, na penale izgubljene utakmice protiv Slovana u Bratislavi. Nakon minimalnog poraza kod Borca na tom alternativnom zdanju u Novom Gradu. A u oči je protiv Borca upala nesvakidašnja greška vratara Čondrića, čak treći crveni karton Josipa Ćorluke u toj devetoj utakmici sezone,  kao i evidentno nesnalaženje na natopljenom terenu na kojem nije imalo smisla igrati od noge do noge, driblati, a Plemići su to za razliku od Banjolučana uzaludno pokušavali i pokušavali. Bio je to veliki kontrast u odnosu na Bratislavu, na ono blještavilo, ali i realna post-europska slika koja zatekne naše klubove. Jesu li to već bili jasni znakovi da sve nije u najboljem redu Pod Bijelim brijegom?

Sarajevo obmanulo

Prva slijedeća utakmica, protiv Sarajeva, odagnale je sumnje. Jer, Sarajevo, koliko god bilo nestabilno, u Mostaru se tada nije sastalo s loptom. Zrinjski je slavio 4:1… i da, mnogi su pomislili – to je to, Zrinjski je ipak pravi, ono u Novom Gradu je bio loš dan na lošem terenu. Ali, onda se dogodila i Modriča. Sloga. Zrinjski je opet izgubio, opet minimalno.
– Imali smo jalovi posjed, nismo bili pretjerano konkretni, mada kako smo krenuli u utakmicu trebali smo povesti u prvih 15 minuta. Naravno, kako to biva, primimo gol iz prekida, iz jedne neodgovornosti, imamo igrača, ne čuvamo ga i nakon toga znao sam da će biti teško jer se odugovlači, svaki pad je faul, ležanje… ali na kraju moramo čestitati Slogi na zasluženoj pobjedi, rekao je tada Jakirović koji se usput demantirao po pitanju konstatacije o umoru koju je izrekao kolo prije, nakon pobjede u Posušju.
Dakle, Zrinjski nije bio umoran, ali je svejedno opet izgubio – treći puta ove sezone (čitave prošle sezone imali samo jedan poraz). Prvi puta to se dogodilo u 1. kolu protiv Željezničara, ali taj bi poraz zaista trebalo izvući iz konteksta, budući da se dogodio u jeku obećavajuće euro-kampanje.

Zabrinjavajući uzorak

Da, svaki puta bi Zrinjski nakon tih poraza, pa i poslije Želje, u slijedećoj utakmici kod kuće slavio uvjerljivo, sa točno četiri pogotka u mreži rivala (Leotara, Sarajeva i Igmana), ali bio je to već uzorak, detalj koji se ponavlja. Zašto?
– Bila je ovo peta utakmica u petnaest dana, četiri pobjede i samo jedan poraz, svaka čast momcima na fokusu. Moramo biti prezadovoljni učinkom, ocijenio je Jakirović nakon Igmana i podsjetio na detalj koji su mnogi previdjeli dijelom jer se radi o momčadi koja je prošle sezone bila rekordna.
Pa ipak, i ta rekordna momčad koja se u međuvremenu i promijenila, nije otporna na gust raspored, na ritam srijeda-subota… pa su se onda dogodili i ti porazi kod Borca i Sloge. Kao i ne do kraja uvjerljive partije kod Slobode Posušja koje su prethodile Slogi, a u kojima su pogocima stopera (Barišića i Jakovljevića) ipak upisane dvije minimalne pobjede. Tu sigurno leži dio razloga zašto Zrinjski nije bio do kraja uvjerljiv. Ali ne i potpun odgovor.

Izostao pragmatičniji pristup

– Na našem terenu se možete braniti i sa petnaest igrača, ali jednom ćemo vas probiti.  Dok na gostovanjima, tim zamjenskim terenima, ipak ne možemo igrati od noge do noge… razmišljali smo o tome, da treba igrati pragmatičnije, ali pokazat će vrijeme. U Modriči sam recimo uveo sve ofenzivne, ali na kraju smo se zaštopali prema naprijed. Nekad je manje-više, govorio je Jakirović o tom još jednom razlogu zašto su se dogodili Novi Grad i Sloga.
Tereni. Rak rana našeg nogometa. Posebno u jesenskom, zimskom, ali i proljetnom periodu. Zapravo skoro uvijek. Zrinjski je to itekako osjetio na svojoj koži, posebno u Novom Gradu, ali ipak ne treba zanemariti taj detalj o pragmatičnom pristupu kojeg nije bilo. A to opet za sebe veže jedan drugi detalj. Probleme s kadrom. Marija Tičinovića u kadru nije bilo nakon prve utakmice sa Slovanom i onih 1:0 u Mostaru, dakle u šest vezanih duela. Igor Savić je nakon Sarajeva postao igračem moskovskog Torpeda, nije ga bilo u četiri utakmice nakon toga. Nisu pomogli ni drugi povremeni izostanci ni ozljede iz tog perioda, ali njihova dva izostanka, posebno su se osjetila.

Sve nije izgubljeno – naprotiv!

Bila su to dva standardna igrača koji su davala ton igri Zrinjskog, a koji je u kombinacijom s teškim gostujućim terenima/travnjacima i rasporedom srijeda-subota ipak morao pasti… makar malčice, da rivali osjete krv.
To se i dogodilo, ali svejedno je Zrinjski ostao na korak od vrha, a ostale su još te tri zaostale utakmice iz tog prvog kruga – derbiji, protiv Širokog, Veleža i Tuzle, ali svejedno prilike za nove bodove, za demanti po pitanju sumnji u ovaj Zrinjski nakon Europe. Reprezentativna pauza bi trebala pomoći, kao i najavljivani povratak Tičinovića, a i taj derbi s Veležom trebao bi se odigrati na novom, hibridnom travnjaku. Sve nije izgubljeno – naprotiv!
Jer da, Zrinjski se potrošio u Europi, ali se počeo oporavljati. Spotaknuo se, i možda se grubo dočekao na ruke, ali ne na nos. A da je Ligu podcijenio – Igman je dokazao da nije.

VEZANO

Velež: Godinu mogu zaključiti kao čvrsto pozicioniran član Top 5 društva

urednik

Dudić: Stvorila se kriva slika, nije to bila kriza igre

urednik

Zrinjski: Tičinović ne ide nikuda!

urednik