Kruna hrvatskog predsjedavanja Europskom unijom trebao je biti dvodnevni summit na vrhu zemalja članica EU-a i šest zemalja zapadnog Balkana na kojem bi se konkretiziralo što se očekuje od regije ali i jasan signal da EU nije zaboravila ovaj dio Europe. Pandemija koronavirusa je nažalost cijeli svijet vratila nekoliko koraka unatrag pa je top tema zaštita zdravlja ljudi kao i ekonomski oporavak.
Zbog toga je u drugi plan pao i put zemalja regije ka EU što je dio lidera iskoristio da pokaže svoje pravo lice – na sve moguće načine su “popljuvali” Uniju i pokazali želje za potpunom autokracijom pa čak i diktaturom. Kada tome dodamo i jaku propagandu koja ima za cilj “ogaditi” Uniju žiteljima regije, ionako kompliciran odnos EU i zapadnog Balkana dodatno se komplicira. U takvom okruženju se dočekuje summit koji će se 6. svibnja ipak održati videovezom i koji treba dati jasne odgovore što i kako dalje. Može li se to očekivati od summita?
Sjedenje na dvije stolice
Nova Europska komisija iako vrlo oprezna s obećanjima članstva, ipak je regiji poslala jasnu poruku kako nisu zaboravljeni te imaju jasnu perspektivu članstva. Tome u prilog ide i nova metodologija proširenja kao i riječi Olivera Varhelyija, povjerenika za proširenje i politiku susjedstva, kako do okončanja mandata očekuje da će Crna Gora i Srbija biti potpuno spremne postati dio “europske obitelji”, Sjeverna Makedonija i Albanija također napraviti vrlo značajne pomake ka tom cilju.
Čak i u ova vremena teške krize EU je za države regije osigurala značajna sredstva za pomoć zdravstvu i ekonomskom oporavku a bez sumnje to će činiti i u budućnosti. Prvi korak je već učinjen time što su Sjeverna Makedonija i Albanija napokon dobile “zeleno svjetlo” za početak pregovora što je značajna vijest za cijelu regiju. Crna Gora je ionako lider kada je u pitanju put ka EU i nesumnjivo kako žele postati dio EU što prije. Upitno je što će biti sa Srbijom čije rukovodstvo ne krije da su mnogo bliže Rusiji ili Kini te se trude što više “zaratiti” s EU. Sve to treba gledati i u kontekstu priče oko koronaviursa i nesumnjivih geopolitičkih kretanja koja će se dogoditi jer veliko je pitanje je na koji način će se SAD i EU odnosit prema Kini. Cijela priča oko virusa obavijena je velom tajne, američki i europski lideri javno prozivaju Kinu da krije istinu, nobelovci tvrde da je virus umjetno napravljen i pušten a Kina ne dopušta međunarodnu istragu. Mnogo je pitanja, malo odgovora ali gotovo da nema značajnijih političara ili analitičara koji ne tvrde kako nakon ove pandemije u svijetu više ništa neće biti isto. Prevedeno, teško da će više itko u regiji moći sjediti na dvije stolice, morati će se odrediti kojim putom će ići.
BiH i dalje po svom
A što je sa Bosnom i Hercegovinom? Mi na summit idemo isto kao što smo otišli na svaki drugi – s ničim u rukama. Naši političari su navikli ne raditi ništa a za to očekivati nagradu, pa ukoliko je ne dobiju “svime i svačim udariti” na međunarodnu zajednicu. Istina jeste kako se u ožujku i travnju nije moglo raditi ništa kako bi se približili Uniji, ali mi nismo ništa radili niti prije toga. Vijeće ministara BiH kao da i nema, članovi Predsjedništva BiH najviše vremena provode u međusobnim optužbama, Parlamentarna skupština BiH revna je samo kada treba štititi vlastita primanja, entitetske vlade i parlamentu usredotočeni su na zdravstvenu i ekonomsku krizu.
Na prioritetima i još dodatnih više od 100 mjera malo tko i radi. A ukoliko ne uradimo domaću zadaću napredak ne možemo niti iskoristiti bez obzira što bh. političari tvrde da ćemo i mi napredovati na europskom putu. BiH još uvijek nije niti zemlja kandidat a sve je realnije da će proći i 2020. a nećemo biti kandidati. Sam status kandidata ne znači mnogo pa onda je svima jasno gdje smo sada iako su vlasti još od 2016. (kada smo predali zahtjev za članstvo) u svakom polugodištu najavljivali da nam status kandidata ne može promaći. Od tada je prošlo više od četiri godine a mi stojimo u mjestu a ova kriza će nas i vratiti par godina unazad. Ukoliko Kosovo nađe zajednički jezik sa Srbijom, što se i ne čini nemogućim, oni će sigurno značajno ubrzati svoj europski put i vjerojatno brzo dobiti status kandidata. U tom scenariju brzo ćemo i službeno sami ostati na dnu.