Nakon najbolje sezone nekog bh. kluba u Europi ikada – već u prvoj idućoj utakmici na međunarodnoj sceni povratak u ispodprosječnost! Kako je to moguće? Vrijedi li ovdje ona 'samo kod nas', ili je riječ o spletu okolnosti, nesreći? 

- Dali sve od sebe, imali preko 20 šutova, dali dva gola. Jednostavno, nije bilo dovoljno. Imali smo pred kraj još nekoliko situacija da okrenemo i da odemo u produžetke. Generalno, mislim da nas je koštalo 15-ak minuta u prvom poluvremenu u Banja Luci, gdje smo imali jednu noćnu moru. Nismo se uspjeli oporaviti i stići taj minus koji se pokazao nenadoknadiv.

Komentar Mladena Žižovića nakon blamaže – nakon što se njegov Borac oprostio od Europe ispadanjem u duelu sa Santa Colomom iz Andore. 

Podsjetili na Velež 

U Banja Luci je bilo 4:1 za Andorane (!), blizu onih 5:1 s koliko je Velež prošle sezone pao u obračunu s andorskom ekipom Inter d'Escaldes, a u uzvratu je Borac mogao tek do Pirove pobjede. Isti, Borac sličan prošlosezonskom Borcu - koji je dogurao do osmine finala Konferencijske lige! U onoj drugoj kampanji nekog bh. kluba u UEFA-inim skupinama (od prošle sezone ligaškoj fazi). Dakle, što se dogodilo u nekoliko mjeseci? Konkretno u četiri mjeseca koja su se ugurala u period između duela s bečkim Rapidom u kojem su Banjolučani skupo 'prodali kožu' – u Banja Luci je bilo 1:1, u Beču 2:1 za Rapid. 

- Ako nismo letjeli prošle sezone, nećemo ni sada padati, sada je već slavni komentar Mladena Žižovića nakon 1:4 u Banja Luci. 

I da, Borac nije pao u Andori… ali je ispao. Zapeo već na prvoj stepenici, kada se očekivao nastavak nekog kontinuiteta. Bilo je to grubo buđenje i povratak starim navikama – jer Borac je (ovo je zaista šokantan podatak) prije prošlosezonske mega-uspješne euro-kampanje, iz Europe uspio izbaciti samo jednog protivnika, Sutjesku! Borac je do prošle sezone bio ispodprosječan u europskom smislu čak i po bh. standardima. Ni blizu ostvarenja Zrinjskog, Sarajeva, Željezničara, Širokog Brijega. 

Onda se dogodi prošlo ljeto, dogode se domaće pobjede nad LASK-om (2:1), Olimpijom (1:0), gostujuća kod APOEL-a (1:0), domaći remiji s Panathinaikosom (1:1), Omonijom (0:0) i Rapidom (1:1) te gostujućih 0:0  u Ljubljani. Bilo je to istinsko čudo, posebno s obzirom na ranije Borčeve rezultate, ali ubrzo je postalo jasno da se ti rezultati ne ponavljaju bez razloga – da nisu slučajnost. Da Borac ima ono nešto. No, ako je to nešto i imao, sada ga je izgubio – u prvih 180 minuta nove sezone, protiv rivala koji je prvi puta tri europske runde u jednoj sezoni odigrao prošle sezone (izbacili velški Penybont, Sutjesku, a zapeli na AZ-u). 

Zar se ništa nije naučilo?

Doduše, treba se sjetiti da je Borac prije prošle sezone odigrao devet euro-kampanja u kojima nikada nije odradio tri runde u jednoj kampanji (!), ali opet – zar se ništa nije naučilo u toj jednoj mega-uspješnoj kampanji? Kako je moguće da su to znanje i iskustvo isparili kroz par mjeseci? 

U redu, događa se, događaju se i veća iznenađenja, posebno zbog kratkih priprema, zbog činjenice da su to bile prve dvije utakmice sezone… uostalom, treba se sjetiti da je Borac jedva preskočio i prošlosezonsku prepreku, albansku Egnatiju. Prolazak dalje u drugu rundu kvalifikacija za Ligu prvaka osiguran je nakon penala, a da su slavili Albanci – vjerojatno ne bi ni pričali o onakvoj prošloj sezoni Borca. Jer do ligaške faze Konferencijske lige moralo bi se težim putom, bez UEFA-inih jokera/popusta. 

Možda bi najlakše ovu situaciju mogli podvesti pod konstataciju da je Borac dosta naučio, ali da je ipak trebao ponoviti gradivo prije novog ispita. Jer očito se u klub još nije ugradio pobjednički mentalitet, sigurno ne na svim razinama, nešto što primjerice Zrinjskom već šest sezona zaredom donosi najmanje po tri europske runde po euro-sezoni. Drugim riječima, sigurno nije samo do Žižovića i igrača. Treba tu vremena…

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba