DNEVNI IZBOR UREDNIKA

BH. VLASTI: Plaćeni su kao holivudske zvijezde ali su trećerazredni glumci u katastrofalno lošoj farsi

Piše: Dragan Bradvica

Ukoliko u Bosni i Hercegovini ali i šire postoje oni koji prate otužna društveno-politička zbivanja u našem društvu, a ipak im nije bilo do kraja jasno o čemu se radi dovoljno je samo da na YouTube uključe posljednju žurnu sjednicu Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i sve će im biti kristalno jasno.

Takozvani najveći borci za prava vlastitih naroda su sa toliko žara, elana, energije i strasti branili svoja primanja i povećanje istih za više od 500 maraka da je to bilo gotovo nevjerojatno.

Podsjećanja radi, radi se o istim ljudima koji su više od 20 godina na raznoraznim funkcijama, a eto cijelo to vrijeme se navodno bore za prava naroda i u tome ne uspijevaju.

Ipak su fotelje, plaće, naknade i ina davanja iz proračuna njima prioritet. Primanja su im kao da se radi o holivudskim glumcima A kategorije, a uistinu se radi o glumcima ali onim trećerazrednim koji 27 godina glume u katastrofalno lošoj farsi. U farsi u kojoj je pripadnicima tri konstitutivna naroda i svim žiteljima sve manje do smijeha, u BiH se samo glumci smiju.

A zašto se i ne bi smijali? Na listama su opet isti oni ljudi koji su za vrijeme najgore pandemije i lockdowna sa stavke pomoći gospodarstvu skidali novac i preusmjeravali na opremanje njihovih ureda, kupovinu ‘bijesnih’ automobila…

Na listama su i oni za čiju boju glasa ne zna nitko osim im uže obitelji i užeg partijskog rukovodstva jer četiri godine u parlamentima nisu progovorili. Na listama su oni kojima je ukidanje jubilarne naknade izabranim i imenovanim dužnosnicima, koja se dijeli jednom u nekoliko godina i iznosi 800 maraka, kršenje njihovih temeljnih ljudskih prava.

 Na listama su oni kojima su SAD uvele sankcije i stavile ih na ‘crne liste’. Na listama su oni za koje cijela javnost vidi da im se imovina u četiri, pet godina mandata rapidno povećala, koji žive poput narkobossova u Latinskoj Americi, a nitko ih ni da upita odakle im toliki novac.

Zbog čega bi onda isti ti ljudi brinuli oko proračuna? Od njih je logično da neće ukinuti PDV na najosnovnije životne namirnice, da neće ukinuti trošarine na gorivo, da neće pomagati žitelje i najsiromašnije.

Ali zato hoće u proračunu za povećanje svojih holivudskih plaća izglasati izlagati dodatnih 10 milijuna u državnom proračunu, povećanje za korištenje službenih telefona bilježi 1,5 milijuna maraka, stavka za nabavku sitnog materijalnog pribora povećana je za čak tri milijuna maraka, povećanje stavke ‘materijalne nabavke i usluge’ je 25 milijuna maraka, stavka ‘tehničko održavanje’ povećana je za četiri milijuna maraka, te ‘kapitalni izdaci’ za sedam milijuna maraka. Život kao u raju.

A onda, kako da se radi o najsiromašnijim kategorijama stanovništva, u restoranu u zgradi zajedničkih institucija jedu po cijenama o kojima žitelji mogu samo sanjati.

Čorba teleći ragu, kupus salata, juneći odrezak, pečeni krumpir i boca soka tamo koštaju ukupno 8,50 maraka. Koliko sve ono plate obični stanovnik u restoranima? Oni koji još uopće i mogu si tu i tamo priuštiti odlazak u restoran.

I tako bh. političke oligarhije u svojim ‘bijesnim’ automobilima pod rotacijom i pratnjom idu ka svojim velebnim vikendicama, nebrojenim stanovima i prolaze kraj redova običnih smrtnima ispred pučkih kuhinja pa čak i kontejnera.

Da, ovi prvi se smiju, a ovi drugi plaču. Ali užasavajuće je da su ovi prvi već 27 godina po institucijama, a ovi drugi glasanjem ili ne glasanjem na izborima to omogućavaju. Ovi prvi im 27 godina pred svake izbore pričaju bukvalno iste laži, floskule, obmane, a ovi drugi ili im vjeruju, ili glasaju iz straha, ili oportunizma ili čega već ne.

Naš nobelovac Ivo Andrić je bio u pravu vjerojatno i više nego je i sam mislio kada je kazao da gdje prestaje logika počinje Bosna i Hercegovine.