IZBOR UREDNIKA

Poticanje iseljavanja kao garant opstanka na vlasti

Dok se u Bosni i Hercegovini predizborna kampanja u iščekivanju službene ovjere izbornih lista sve više zahuktava javnim eterom domaćih vladajućih političkih aktera dominiraju iste teme kao prethodnih četiri, osam ili 12 godina.
Ponovo su aktualni međusobna konfrontacija, napadi jednih na drugih, okrivljavanje drugih za vlastitite propuste a iza takvog javnog kulisa na odličan način surađuju „dijeleći“ međusobno milijarde konvertibilnih maraka prikupljenih na poskupljenima, a koje će zasigurno znati svi vladajući akteri (zlo)upotrijebiti u vremenu do listopadskih izbora.

Godinama ista priča
Tri ili četiri vladajuće stranke ni ne kriju da nemaju nikakve ekonomske programe koje bi trebale ponuditi biračima.
Umjesto toga kod dužnosnika SDA u javnom eteru dominiraju tvrdnje kako oni brane državu od srpskih i hrvatskih separatista pa bi zbog toga glasači morali glasovati za njih. SNSD ponovo aktualizira priče o autonomijama, otcijepljenjima i prijenosima nadležnosti jer smatraju da je to sasvim dovoljno da im birači na istoj matrici kao i do sada još jednom ukažu povjerenje.
HDZ i satelitske stranke okupljene u HNS ni ne kriju da nemaju nikakvu ekonomsku platformu što je nedavno jedan dužnosnik HNS-a i javno potvrdio govoreći na jednoj od domaćih televizija.
Kao jedini argument zbog kojeg bi se trebalo glasovati za njih navode njihovo uporno i godinama neuspješno zastupanje izmjena Izbornog zakona na principima tzv. „legitimnog predstavljanja“.
Četvrta vladajuća stranka koja se odaziva na naziv Demokratska fronta većinom mudro šuti o svemu kao da ekonomske teme nisu njihov rejon djelovanja, a jedini koji se aktivno oglašava je njihov predsjednik Željko Komšić koji odavno ima jedan jedini cilj: Poentirati na svakom tzv. napadu na državu pri čemu je on njezin glavni branitelj i na taj način ponovo ući u Predsjedništvo BiH. Činjenica da je DF dio vlasti zajedno sa SDA, HDZ i SNSD-om gotovo svi kao da su zaboravili.
Umjesto jasnih ekonomskih i socijalnih programa koji u njihovim stranačkim dokumentima ne postoje sve ove stranke su odlučile iskoristiti svoje stranačke dužnosnike na svim razinama vlasti od vrha do dna tako što će njima na upravljanje proslijediti ogromne količine novca koje su svjesno prikupili na poskupljenjima kroz sustav PDV-a od 17%.
Evidentno je da sve ove stranačke vođe računaju da će poslušnici na terenu znati iskoristiti te novce te naći načine da do jesenskih izbora ‘kupovinom socijalnog mira’ privuku dovoljan broj birača koji će im garantirati opsstanak na vlasti.
Tako smo prije nekoliko dana mogli vidjeti federalnog premijera koji u sponzoriranom video materijalu na određenim bosanskohercegovačkim televizijama nekoliko puta dnevno umirovljenicima uz povećanje mirovina od nekoliko postotaka obećava brda i doline, te najavljuje novo slično uvećavanje tih primanja nakon izbora.
Također, razni županijski premijeri i stranački ministri na svim razinama odjednom su puno velikodušniji u raznim povećanjima primanja, poticajima, jednokratnim izdvajanjima za razne socijalne potrebe i sličnim predizbornim aktivnostima.
S obzirom na strukturu vlasti u BiH kakava jeste potpuno je jasno da vladajuće stranke nemaju nikakve potrebe ni želje za kreiranjem ekonomskih programa i politika na koje bi se bazirale u nekom četverogodišnjem mandatu i za takve dokumente tražili podršku građana.

Tri točke vladanja
Umjesto toga, one funkcioniraju za njih na tri jednostavne  ključne točke.
Prva je uporna međusobna konfrontacija, uporno zastrašivanje naroda nekom ugrozom (koja je često nepostojeća).

Druga je ulazak u vlast pod svaku cijenu i to upravo sa onima od kojih prijeti ta ugroza. Treća je međusobna podjela udobnih fotelja i ogromnih financijskih sredstava koja će osigurati dovoljan broj ‘glasača’ za nastavak njihove zajedničke vladavine.
Bezbroj puta do sada viđen je upravo ovakav ili sličan scenarij. Njegov rezultat je uporni opstanak na vlasti jednih te istih ali i masovno iseljavanje svih onih koji se ne mogu uklopiti u ovakve stranačke matrice i na taj način osigurati udobne financijske sinekure.
Na taj način  vladajućima odgovara iseljavanje svih onih nezadovoljnika koji bi se mogli na izborima ili na drugi način suprotstaviti njihovoj politici. Za opstanak na vlasti sasvim su dovoljne stranačke vojske uhljebljene u razne državne institucije i poduzeće.

Što više drugih koji ne spadaju u tu kategoriju iseli – to vladajućima jamči bolji procentualni rezultat na izborima.
Baš zbog toga, nikakvi ozbiljni ekonomski programi niti politike nisu im potrebne. Potrebnije od toga je podijeliti novac kojim raspolažu na točno identificirane adrese, a svi ostali mogu slobodno nastaviti sa što masovnijim iseljavanjem i odlascima u bijeli svijet. Na taj način upravo poticanje iseljavanje za njih je garant opstanka na vlasti. G. V.