DNEVNI Magazin

IVONA ŠIMUNOVIĆ: Dijete je promotor svoje obitelji i roditelja

Obiteljski život i obiteljske zajednice drastično su se promijenile. Sve veći broj razvoda brakova, izvanbračnih zajednica, jednočlanih kućanstava, samohranih obitelji u raznim kombinacijama upućuju na velike promjene i raspad tradicionalne obitelji („dok nas smrt ne rastavi“).

Dok je nekoć  otac bio taj koji je u obitelji bio apsolutni autoritet financijski skrbeći  za obitelj, danas ta uloga nije toliko naglašena.  Tako se majke sve više odlučuju na ulogu majke i zaposlene žene, sve je više mladih majki koje odlučuju prekinuti rodiljini dopust pa brigu o djeci sve više preuzimaju plaćene dadilje i bake.

U novonastalim uvjetima članovi obitelji nažalost, sve manje vremena provode zajedno, pa je obitelj sve manje središte života njezinih članova. Istovremeno, od odgojno-obrazovnih ustanova se očekuje veći odgojni angažman i preuzimanje nekih obiteljskih funkcija.

Prebacivanje loptice

Dok se odgojno-obrazovni djelatnici žale na sve veći porast devijacija u ponašanju djeteta pripisujući ih roditeljskom (ne)odgoju, drugi pak ističu da se u školama premalo važnosti pridaje učenju osnovnih životnih vještina i vrijednosti, pri čemu škole zanemaruju odgojni karakter. Treći pak krive medije koji isključivim interesom za povećanje gledanosti i stjecanje profita niti ne pokazuju interes za odgoj djece. Nažalost, takvo „prebacivanje loptice“ slama se na dječjim leđima. Jer istina jest da je nemoguće optužiti samo jednog aktera za sve ono što je loše.

Sve to uvelike dotiče djecu i utječe na njihove živote i odrastanje, čak i kada se čini da su premalena da bi razumjela što se događa. Čak će i novorođenče do druge godine života osjetiti promjene u svojoj okolini i kod osoba koje se brinu o njemu.

Premda obitelj ima najvažniju ulogu u odgoju i psihosocijalnom rastu i razvoju djeteta, roditelji, zbog niza objektivnih razloga (borba za egzistenciju, nedovoljna upućenost) ali i subjektivnih razloga (nedovoljna osjetljivost za potrebe svoje djece, nepronalaženje vremena za kvalitetno provođenje slobodnog vremena i komunikaciju sa vlastitim djetetom) često nisu u mogućnosti svojoj djeci pružiti poticajno okruženje i dati smjernice za optimalan razvoj njihovih potencijala.

Zato se sve više očekuje da vrtići i škole, u kojoj djeca ipak provode najviše vremena, trebaju kvalitetnijim programom prevenirati, a ne samo intervenirati pojavu nepoželjnih oblika ponašanja.

Unatoč činjenici da cjelokupna okolina formira dijete i utječe na njegov psihosocijalni razvoj ipak je obitelj ta koja ima najveći utjecaj i može najviše pridonijeti njegovu razvoju.

Od suvremenih kompetentnih roditelja se očekuje stalna spremnost za izazove roditeljstva i otvorenost za učenje. Zadaće koje se stavljaju pred roditelja uistinu su zahtjevne i složene, a roditeljska je uloga mnogim majkama i očevima jedan od najvećih životnih izazova.

Ne postoje recepti za odgoj

Nažalost, recepti za odgoj ne postoje, kao niti savršeni roditelji. No, to djetetu nije ni potrebno. Najvažnije je djetetu pružiti i pokazati ljubav, jasno pokazujući tko je „glavni“ u tom odnosu, tko odlučuje i tko je odgovoran. Roditelj dijete mora prihvatiti onakvim kakav jest, sa svim njihovim vrlinama i manama i dati mu prostora da iskaže svoju osobnost.

Upravo takvi roditelji, oni koji rade na sebi, konstantno se zapitkuju što još mogu učiniti, nastoje poboljšati svoje roditeljske vještine i ispravljati neizbježne pogreške, najuspješniji su roditelji koji će odgojiti dobre odrasle ljude.

Ivona Šimunović

Biti dobar roditelj i odgojiti zdravo i sretno dijete ovisiti će o mnogo čimbenika. Svako dijete je posebno, individua za sebe sa svojim vrlinama, manama i jedinstvenim potencijalima koje će moći razviti tek ako se osjeća vrijedno, željeno, prihvaćeno i voljeno takvo kakvo jest. Nažalost, čak i oni koji beskrajno vole svoje dijete i žele mu sve najbolje ponekada omalovažavaju, ismijavaju, prijete, podmićuju, okrivljuju, posramljuju i optužuju svoje dijete te na taj način štete njegovoj slici o samome sebi.

Tek kada ste zadovoljni sami sobom, prihvaćate se i volite onakvim kakvi jeste, vjerujete u vlastite snage i sposobnosti, vjerujete da ste u stanju postići ono što želite, tek tada možete biti sretni i ispuniti vlastite potencijale.

Emocionalna toplina

Najvažnija osobina svake obitelji je toplina emocionalnih odnosa unutar obitelji. Emocionalna toplina ima snažan utjecaj na razvoj djeteta, na njegov doživljaj odnosa među ljudima i na kasniji odgoj vlastite djece. Emocionalno topli roditelji prihvaćaju svoju djecu, pružaju im podršku, razumijevanje, pažnju i brigu.

Često mu se osmjehuju ili na druge načine iskazuju svoju ljubav, ohrabruju ga, prijateljski su raspoloženi prema njemu, nastoje vidjeti stvari iz djetetove perspektive i uvažavaju njegove osjećaje. Od odgojnih metoda koriste objašnjenja, ohrabrivanja i pohvale.

Prečvrsta kontrola djetetovog ponašanja, bez mogućnosti slobodnog izbora, može dovesti do zavisnosti, nesamostalnosti, nepovjerenja u vlastiti identitet i ideje, smanjenih ambicija i potisnutog neprijateljstva. S druge strane, preblaga kontrola može rezultirati agresivnim i nedosljednim ponašanjem kod djeteta.

Da bi se dijete razvilo u zdravu i zrelu ličnost, ono zahtijeva određen stupanj slobode i slobodnog izbora ali i određenu strukturu i niz postavljenih pravila ponašanja u socijalnim odnosima.

Svaki roditelj bira koji će roditeljski stil primjenjivati u odgoju svog djeteta. Ako je u tome dosljedan i strpljiv, čega mnogim današnjim prezaposlenim roditeljima nedostaje, zadobit će povjerenje djeteta iz kojeg dijete razvija povjerenje u sebe i druge ljude te će se razviti u zrelu i odgovornu odraslu osobu. Dijete roditelja čije ponašanje nije dosljedno (npr. u jednoj situaciji kažnjavaju dijete zbog ponašanja koja inače ne kažnjavaju, a drugi put mu dopuštaju sve što hoće jer su umorni) ne znaju što smiju, a što ne smiju, zbunjeni su, nesigurni te sumnjaju u roditeljsku ljubav.

Međusobni odnosi između majke i oca, ključni su za zdravlje i razvoj djeteta. Ako je odnos između oca i majke neprijateljski i hladan, u kojem su svađa, prigovaranje, omalovažavanje, kritiziranje, ucjenjivanje i predbacivanje dominantna ponašanja, teško da će dijete naučiti što je tolerancija, ljubav, prijateljstvo i partnerstvo. Zato radije podržavajte, ohrabrujte, hvalite, prihvaćajte, pregovarajte i slušajte.