Zenički katolički vjernici današnji su Badnji dana započeli misnom zornicom, a večerašnja misa polnoćka u crkvi Sveti Ilija, pred sutrašnji veliki blagdan Božića, bit će održana s početkom u 20.00 sati.

-Gradske su crkve imale tu privilegiju da imaju mise polnoćke. Možda se to nije dugo desilo, a možda i nikada, da se moralo pomjeriti termin polnoćke. Danas ćemo, zbog policijskog sata, polnoćku morati, sa 24.00 pomjeriti na 20.00 sati - objašnjava u izjavi Feni župnik te crkve fra Marko Kepić. 

Sva događanja oko nas i u svijetu zbog pandemije koronavirusa, nada se Kepić, mogla bi uozbiljiti i natjerati te potaknuti ljude da potraže neki dublji smisao u dolasku Božića, da shvate "da to nije sve bajkovito“.

- Negdje, koliko god to bilo važno-vezanjem intimnoga uz tradiciju, sve što smo proživljavali kroz Božić, sada nastaje preinaka. Moramo se distancirati jedni od drugih. Možda nas sada ove životne okolnosti natjeraju da tražimo dublju poruku u događaju Božića - ističe fra Kepić.

Polnoćku će, kaže, služiti i crkva će biti otvorena, ali ljude upozoravaju o potrebi držanja distance i nošenja maske. Nada se da će se vjernici rasporediti, jer osim glavne, večerašnje mise u 20.00 sati, sutra će na dan Božića biti održano pet misa, kao i, pošto je nedjelja, treći dan Božića.

-Sama problematika života i stvarnosti tjera nas na promišljanje da Božić, ipak, ne može biti samo tradicija, nego da moramo tražiti i dublju poruku. Kada bismo htjeli naći tu poruku u Božiću, ja bih za naše vrijeme, iskoristio misli teologa Leonarda Bofa. On je govorio da su ljudi cijelu povijest pitali: Zašto patnja? Zašto smrt? Zašto siva svakodnevnica, zašto toliko život nosi besmisla, zašto toliko loših stvari...Možda bi i mi, sada, mogli pitati: Zašto sve, ovo?

Ljudi su tražili odgovor od Gospoda. Dolazi Gospod i, rađa se, kao malo dijete. I on šuti. Imamo osjećaj kao da ostajemo bez odgovora, a onda, On kaže da, ipak, dolazi neko ko živi odgovor - ističe Kepić.

-To je odgovor da netko živi, da prolazi i patnju smrti te da daje nadu o vječnosti. Događaj Božića uvijek moramo gledati iz perspektive križa i uskrsnuća. Da nam kaže: On je s nama! Kako su navijestili proroci: On je Emanuel. To znači da je s nama Bog. On živi s nama i mi u Njemu nalazimo odgovor. Ne ostavlja nas ni u jednom trenutku bez nade pa u budućnost idemo s nadom - objašnjava fra Marko Kepić.

U svijetu u kojem živimo i gdje se "budućnost samo gleda kao napredak i uspjeh“, kao da je to jedina važna stvar, ne daje do kraja odgovor.

-Naš život ide svome kraju. U tome događaju nalazimo puno odgovora. Mi živimo u svijetu u kojem su razuzdane mnoge sile i imam osjećaj, nekada, da smo ugroženi pa nas, onda, neko spašava. Rađanje Boga, kao djeteta, govori nam da postoje moći koje ne trebaju neku zaštitu. Mi bismo to nazvali da je to moć istine i ljubavi, koje na kraju ostaju kao jedine i u njima nalazimo odgovor i smisao života. Nalazimo, uopće, razloge svoga postojanja. Da je to bio jedan istinit i život pun ljubavi. Na kraju, sve su druge moći i sile nestale, a vidimo ovo dijete i njegov smiješak, koji nas malo dovodi u opuštenost. Kaže nam da možemo naći svoj mir - kaže fra Marko Kepić.

U ovakvim teškim vremenima, napominje da ljudi traže dublje odgovore te se "ne mogu zadovoljiti plitkim i romantičnim pričama“.  

-Bilo bi spasonosno kada bi ljudi našli radost, sigurnost i, na kraju, našli taj mir pa da, negdje, živimo u toj opuštenosti. Da ipak Gospod hodi s nama i da nismo sami. Da u tom blagdanskom raspoloženju ljudi dožive mir, koji će ih smiriti pred opasnošću i stvarnošću - podvlači on.

Rađanje Gospoda kao čovjeka, kaže, specifikum je kršćanske duhovnosti, jer više se ne može slaviti Boga, a zaobići čovjeka.

-Gospod je na kraju rekao zadnji sud: Sve što ste učinili nekome i pomogli, na kraju ste učinili meni. Ili, ako niste učinili, niste učinili meni. Sve nas to upozorava na brigu o drugima, u svoj stvarnosti kakvu je danas vidimo - poručio je fra Marko Kepić.

Kroz adventsko vrijeme, napominje, pripravljali su se i nastojali da paze na epidemiološke mjere. Nije bilo rukovanja, a svetu pričest davali su na ruku. Nastojali su, kaže, da ljude ispovijedaju u ispovjedaonici koja imaju foliju i koja je zaštićena, a obišli su i bolesne. Sve koji su to zaželjeli.