Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Tuzlanski kanton (TK) bi uskoro mogao ostati bez tri stana u Lukavcu koji su prije 20 godina kupljeni i dati na korištenje tamošnjim sudijama. Kupovinu je mimo zakona dogovorio predsjednik Općinskog suda u Lukavcu Nisad Omerović, a platila ih je Vlada TK-a. Iako ih je platila, Vlada nikada nije koristila stanove jer ih od prvog dana, osim Omerovića, koriste Goran Nezirović i Enver Ćosićkić, njegove bivše kolege iz Lukavačkog suda. Omerović i Ćosićkić su danas advokati, a Nezirović sudija Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) i član Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV).

Kupovinu stanova istraživale su pravosudne institucije, ali nisu žurile da riješe slučaj. Omerović je nepravomoćno osuđen na uvjetnu kaznu zbog zloupotrebe položaja, ali zbog zastare krivica mu nije potvrđena.

-Ispalo je da sam ja zaslužio uvjetnu osudu i novčanu kaznu, a nisam. Zaslužio sam nagradu, rekao je Omerović novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).

Vlada nije preuzela stanove, a bivše lukavačke sudije imat će mogućnost da 2022. godine postanu njihovi vlasnici.

Sudska taksa za rate kredita

U lukavačkoj Ulici Ratka Perića se 1998. Godine gradila zgrada „Esmeralda“. Predsjednik Nisad Omerović je odlučio da Lukavački sud podigne nešto više od 316.000 maraka kredita da bi kupio četiri stana u „Esmeraldi“, planirajući da ih otplaćuje novcem sudskih taksi. Taj novac je trebalo uplaćivati u budžet Tuzlanskog kantona. Uradio je to bez sUglasnosti Vlade TK-a.

Omerović je kupljene stanove dodijelio sudijama: Goranu Neziroviću, Sulejmanu Hasanoviću i svom zamjeniku Enveru Ćosićkiću. Četvrti stan je dobio Omerović, odlukom njegovog zamjenika.

Omerović kaže da je ovo uradio kako bi sudije zadržao u Sudu: „Ja sam odlučio ovako: kupit ću i nek me se razriješi. Otići ću iz Suda, ali barem ću učiniti nešto dobro za ovu državu. Ostat će sudijski kadar u Sudu u punom sastavu, izuzev mene“.

Međutim, takav plan nije mogao biti ostvaren. Nedugo nakon podjele stanova Sud se našao u problemima. Prvo je ostao bez novca, zatim je Vlada preuzela vraćanje kredita banci, a onda je tokom reforme pravosuđa potpuno ugašen. Sud je kasnije ponovo počeo raditi, ali su sve sudije u međuvremenu našle nove poslove. Međutim, samo je Hasanović vratio stan kada se počeo baviti advokaturom.

-Ja sam smatrao da je to časno i pošteno da se to vrati, da to ne pripada meni više, kaže za CIN.

Goran Nezirović je nastavio karijeru sudije u Kantonalnom sudu u Tuzli, ali su Omerović i Ćosićkić morali napustiti funkcije u pravosuđu. To je odlučila Nezavisna pravosudna komisija koja je početkom 2000-ih godina provjeravala podobnost sudija i tužilaca koji su trebali nastaviti raditi u reformiranim institucijama. Ova komisija, osnovana pod okriljem Ureda visokog predstavnika u BiH, smatrala je Omerovića i Ćosićkića odgovornim za kupovinu i dodjelu stanova pa je odlučila da zbog toga više ne mogu raditi kao sudije. Otišli su na nova radna mjesta, ali stanove su zadržali.

Pošto su stanovi plaćeni budžetskim novcem, Kantonalno pravobranilaštvo TK-a je smatralo da pripadaju Kantonu. Pravobraniteljica Fatima Alihodžić je 2008. godine savjetovala Vladu da od bivših sudija zatraži da se isele iz spornih stanova.

„(...) smatramo da je neophodno da Vlada Kantona pozove osobe koje koriste navedene stanove da iste vrate u posjed Vladi Kantona, a ukoliko to ne učine, da se protiv njih pokrenu postupci za iseljenje“, napisala je tada Alihodžić.

Dvije godine kasnije premijer Vlade Enes Mujić je zatražio da Pravobranilaštvo pokrene postupak za iseljenje kako bi spriječio bivše sudije da postanu vlasnici stanova. Mujić danas tvrdi da se ne sjeća detalja u vezi sa ovim slučajem.

Pravobraniteljica je uradila ono što je Vlada tražila od nje − tužila je Ćosićkića, Omerovića i Nezirovića za nezakonito korištenja stanova i tražila da ih vrate Kantonu. Poslije sedam godina Vlada je izgubila spor jer su Općinski i Kantonalni sud u Tuzli utvrdili da nije riječ o nezakonitom korištenju.

Unatoč tome što je Kanton vlasnik svih stanova, Vlada je do sada raspolagala samo onim koji je bivši sudija Hasanović dobrovoljno vratio. Vlada je taj stan 2015. godine dala na korištenje ratnom vojnom invalidu Daliji Bajriću.

Zastara na zastaru

Tužba Kantonalnog pravobranilaštva nije bila jedini sudski postupak koji je vođen radi spornih stanova.

Još 2005. godine Tužilaštvo TK-a je optužilo bivšeg predsjednika suda Nisada Omerovića jer je novcem sudskih taksi otplaćivao kredit kojim je kupio stanove sebi i sudijama. Ova sredstva su morala biti uplaćivana u budžet TK-a pa su u Tužilaštvu smatrali da je time zloupotrijebio službeni položaj.

Bivši sudija Omerović je tvrdio da nije kriv i da Kanton nije oštećen jer su stanovi svakako njegovo vlasništvo. Međutim, sutkinja Alma Mulabdić je zaključila drugačije pa je Omerovića nakon četiri godine suđenjao sudila na šest mjeseci uvjetne kazne. Sutkinja Mulabdić kaže da je u to vrijeme u Sudu bilo malo sudija, a puno predmeta, ali se detaljau vezi sa predmetom nije mogla sjetiti.

I Omerović i Tužilaštvo su se žalili Kantonalnom sudu u Tuzli na ovu presudu:dok je Omerović tražio da ga oslobodi krivice, tužilac je tražio strožiju kaznu za bivšeg predsjednika.

Međutim, za razmatranje žalbi nije bilo vremena. Presuda sutkinje Mulabdić je donesena pred samu zastaru slučaja pa sudije Kantonalnog suda nisu mogle odlučivati o tome da li je Omerović kriv. Kada je predmet stigao do njih, već je prošlo deset godina od počinjenja krivičnog djela, što je značilo da ga mogu samo odbaciti.

-I prije nego što je predmet dostavljen na rješavanje po žalbi, nastupila je zastara krivičnog gonjenja, kaže Indira Hadžimehmedović, predsjednica Kantonalnog suda u Tuzli.

Niko od sudija koje su bile uključene u suđenje Omeroviću nije disciplinski odgovarao. U to vrijeme predsjednici sudova nisu bili dužni obavještavati VSTV o slučajevima zastare. VSTV je tek kasnije naredio da se takvi predmeti prate kako bi Ured disciplinskog tužioca (UDT) mogao istražiti da li u tom postoji sudijska odgovornost. U UDT-u kažu da je za tu provjeru sada kasno jer je predmet zastario.

U međuvremenu su bivše sudije Lukavačkog suda dobile nove poslove i izgradile karijere. Nezirović je napredovao do sudije Vrhovnog suda FBiH i osmu godinu je i član VSTV-a. Omerović je Lukavački sud zamijenio advokatskim uredom, dok je Ćosićkić većinu svoje karijere proveo na mjestu direktora kantonalnog preduzeća „Spreča“. Od 2016. je advokat u Tuzli.

Tokom ovih godina stekli su i nove nekretnine.

Sudija Nezirović je nakon preseljenja u Sarajevo podigao kredit i kupio stanu glavnom gradu. On kaže da je zbog stana u Lukavcu odustao od otkupa stana u Bosanskom Šamcu u kojem je živio prije rata.

-Meni je se na kraju to zgadilo, meni je sasvim svejedno šta će od toga biti, kaže Nezirović, tvrdeći da se slučaj lukavačkih stanova koristio kako bi se diskreditovala njegova karijera.

Omerović i danas živi u stanu koji je kupljen novcem sudskih taksi. U međuvremenu je naslijedio roditeljsku kuću i kupio stan u Sarajevu. Kaže da je nudio Vladi TK-a da stan u Lukavcu otkupi za novac, ali je Vlada ignorisala njegov zahtjev.

-Ja sam nudio da otkupim (…). Podvlačim to, ne bih li nekako sačuvao barem malo obraza, kaže Omerović.

Pravobraniteljica Alihodžić je za CIN rekla kako ima saznanja da je advokat Ćosićkić kupio stan u Tuzli. On je odbio zvanično razgovarati o tome.

Vlasništvo bez otkupa

Tokom suđenja niko nije osporavao da su stanovi u Lukavcu plaćeni budžetskim novcem. Omerović, Ćosićkić i Nezirović su tražili odobrenje da otkupe stanove, ali im sudovi to nisu dozvolili. Iz Kantonalnog suda u Tuzli i Vrhovnog suda FBiH su objasnili da su oni izgubili to pravo jer su prestale da važe zakonske odredbe koje su to omogućavale te da su sudije svakako kasnile sa zahtjevima za otkup.

Omerović, Ćosićkić i Nezirović su se zbog toga žalili Ustavnom sudu BiH, ali bez obzira na njegovu odluku, oni će uskoro imati još jednu mogućnost da postanu vlasnici stanova. Početkom 2022. godine će se moći pozvati na Zakon o stvarnim pravima FBiH i tražiti da nekretnine budu prepisane na njih nakon 20 godina korištenja. Time bi Tuzlanski kanton i formalno ostao bez stanova koje je platio javnim novcem.