Piše: Dragan Bradvica

'Možeš što hoćeš ali ne možeš do kad hoćeš'. Stara narodna poslovica možda najbolje opisuje lokalne izbore u Bosni i Hercegovini koji su ipak pokazali kako ima nade da se stvari u ovoj zemlji mogu mijenjati. Ogromni problemi oko pandemije koronavirusa, samovolja vladajućih stranaka, nepoduzimanje ništa za obične smrtnike, silne koruptivne afere, nepotizam… napokon su se počele obijati o glavu vladajućim strankama.

 Narodi i žitelji su barem počeli govoriti – No pasaran! Neće proći! A valjda je vrijeme da svi kažemo kako ne želimo da nam životi prolaze u ovom trulom sustavu i da nam jedini vid prosvjeda bude to što bježimo iz zemlje. Ipak, iako su SNSD i SDA izgubili Banja Luku i Sarajevo te još neka mjesta, HDZ BiH (koji je uvjerljivo najmanje 'okrznut' od vladajućih stranaka) nije uspio uzeti toliko željenu Ramu a izgubio Tomislavgrad te se čini kako i u hrvatskom glasačkom tijelu jača oporba, sve to ne mora značiti apsolutno ništa.

Ukoliko nove/stare strukture ne pokažu da se politika može i mora voditi na drugačiji način koji je bolji, pravedniji i moralniji sve to će malo značiti. Jer promjena može biti i bolja ali i gora od aktualne situacije.

Početak promjena. Ili ipak ne?

Među onima koji se predstavljaju kao nova snaga u biti malo je toga novog jer su to ljudi i stranke koje su već bile vlast, ljudi koji su bili na najvišim funkcijama ali uistinu dobar dio njih želi promjene.

Želi drugačije raditi i ne boje se. Upravo ta spremnost na promjene, na to da na čelna mjesta isture čak i nestranačke ljude, mlade ljude sa stranačkim iskaznicama ali čiste biografije i neokaljane u korupciji i kriminalu, ljude s karakterom koji neće pognuti leđa na stranačku zapovijed budi nadu.

Budi nadu prvenstveno kod mladih i obrazovanih ljudi da će dobiti priliku da se zaposle na osnovu svojih sposobnosti i vještina a ne posjedovanja 'partijskih knjižica'. Budi nadu da gradonačelnici ili vijećnici neće voditi 'visoku politiku', i pričati o Bidenu, Trumpu, Merkel nego o vodosnabdijevanju, kanalizaciji, rupama na cestama, parkovima i inim problemima koji imaju gotovo sve lokalne zajednice u ovoj zemlji.

 Koga još pobogu zanima što neki gradonačelnik ili načelnik misli o izborima u SAD-u dok su ceste u lokalnoj zajednici izgledaju gore nego one iz Austro-Ugarske, kad mu cvjeta 'divlja gradnja', kada nemaju kanalizaciju u 21. stoljeću, kada ima redukcije vode…

Ukoliko nove vlasti uspijuuistinu tako i raditi, biti na dispoziciji svim žiteljima, uvesti transparentnost u trošenju javnog novca, uvesti princip meritokracije onda ovo što se dogodilo u nedjelju može iz povjetarca prerasti ne u vjetar neko u tornado promjena.

Promjena sustava

Nama u BiH ne trebaju promjene samo ljudi nego promjene sustava. Sustava koji je od BiH napravio 'zarobljenu državu' koja je majka onima koji su uz manje pauze na vlasti posljednjih 25 godina i njihove prijatelje a maćeha svima ostalima.

Sustava koji je od svih nas napravio ljude manje vrijednosti. Sustava u kojem se ova zemlja podijelila na iznimno siromašne i iznimno bogate. Sustava koji ne želi da ova zemlja bude komotna za sva tri konstitutivna naroda i sve žitelje. Sustava u kojem bez korupcije i 'partijske knjižice' jedinu šansu za uspjeh imate u Njemačkoj, Irskoj, Švedskoj…

 E zbog toga nam je potreban tornado koji će sve to otpuhati. Može li ovaj povjetarac od nedjelje prerasti već 2022. u taj tornado? Ne znam. Ali znam da je to možda i posljednja prigoda za 'izgubljenu generaciju' da se napokon 'pronađe'.