Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić prošlog je tjedna, govoreći o aktualnoj političkoj situaciji u zemlji pred početak zasjedanja Biskupske konferencije u fokus stavio kontroverzni izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ali i odnos nositelja te prevažne dužnosti spram najmalobrojnijeg, konstitutivnog, naroda kojega bi prioritetno trebao i morao predstavljati i zastupati u tom državnom tronošćcu. 

Požurio sarajevski minder

Analitičkoj struci i medijima, poglavito onima ostrašćenima u Sarajevu, zaparalo je kardinalovo prozivanje “legitimno” izabranog člana državnog Predsjedništva, što je doista pomalo iznenađujuće i neuobičajeno imajući u vidu tradicionalno veoma bliske odnose čelnika Katoličke crkve u BiH i HDZ-a BiH, najjače hrvatske stranke u državi.

Sarajevski minder je likujući požurio s plasmanom ipak površne tvrdnje da je najveći autoritet Katoličke crkve u BiH konačno na zid pribio predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, po njima, jednog od ključnih negatora države i dežurnog remetilačkog čimbenika u zemlji. 

U trbuhu su prizivali i otvaranje trajnog i definitivnog sukoba između kardinala Vinka Puljića i stožernika Dragana Čovića. Međutim, to naprosto nije utemeljena teza i kardinalova poruka nije proanalizirana u njezinom cjelovitom  domenu.

Kardinal Puljić je uistinu posredno prozvao i Čovića, nije mu izustio ime, ali on je svoju dozu gnjeva prosuo zapravo prema svim članovima državnog Predsjedništva koje su birali Hrvati, a ne Bošnjaci, kao u slučaju Željka Komšića.

Miro Jović, Jelavić...

Naime, po prepoznatljivoj “vatikanskoj diplomaciji” kardinal Vinko Puljić je umotano upro prstom u “legitimno izabrane hrvatske članove Predsjedništva BiH koji nikada nisu digli svoj glas u zaštiti Hrvata i u RS-u”, što je praktično jedna lista na kojoj su uz Čovića i Ivo Miro Jović i Ante Jelavić. 

Možda je prerizično pronicati u tuđe misli, ali se nekako nazire da Vrhbosanski nadbiskup ipak u svojoj raščlambi nije mislio na legitimne ratne članove Predsjedništva, poglavito ne na Stjepana Kljujića, kao što je potpuno razvidno da se u kardinalovoj “poslanici” prepoznaju poslijeratni članovi Predsjedništva BiH iz stožerne hrvatske stranke.

Nije nikakva tajna Ivo Miro Jović, Ante Jelavić i Dragan Čović su “politički pokopali i prekrižili žive Hrvate“ Posavine, Banja luke i cijele sjeverozapadne  Bosne. 

Koliko god to nekome izgledalo paradoksalno i gadljivo više su Hrvate u manjem entitetu spominjali “crveni” članovi Predsjedništva BiH, pokojni Jozo Križanović pa i taj Željko Komšić nego Jović, Jelavić i Čović koji su se opet silno trudili da se ulizuju srpskim političkim partnerima u Banjoj luci nego što su pomagali poniženoj hrvatskoj braći u genocidno očišćenom entitetu. 

Istina, do sada takve objede nije izgovarao baš često kardinal Vinko Puljić, a  naročito ne tako izravno, ali jeste banjalučki biskup dr. Franjo Komarica. I  zbog te hrabrosti heroj biskup u radikalnim stožernim krugovima proglašavan je  izdajnikom i problemom.

Ipak, mora se  biti do kraja objektivan i podsjetiti i naglasiti kako dvojica članova Predsjedništva BiH koje je kandidirao HDZ BiH i izabrao hrvatski narod, Stjepan Kljujić i Krešimir Zubak nisu nikako pripadnici “otuđenog društva” o kojem je prozborio kardinal Puljić.

Oni su svojim konkretnim potezima, koliko su imali kapaciteta, ipak vodili računa o Hrvatima na cijelom prostoru BiH i poticali njihov povratak. Naprosto, i Kljujić i Zubak su imali dijametralno drugačiji pogled na uređenje države BiH, a vrijedi podsjetiti kako je Zubak odbio staviti potpis na daytonski sporazum u kojem je oteta i izbrisana Bosanska Posavina. Nažalost, Krešimir Zubak je proglašen nacionalnim izdajnikom, a i vrh Katoličke crkve ga je neoprostivo sotonizirao.

-Godinama je kamen spoticanja činjenica da je član Predsjedništva BiH osoba koja nije izabrana većinom hrvatskih glasova, što je uistinu nepravedno i ne može biti prihvatljivo, rekao je Puljić.

-U isto vrijeme treba reći da bi se član Predsjedništva u ime hrvatskog naroda u BiH morao zauzimati za sve Hrvate na cijelom teritoriju BiH, a osobito tamo gdje im je najteže. Umjesto toga bili smo svjedoci da osoba na toj službi, iako je izabrana većinom hrvatskih glasova, nikada ili gotovo nikada ne diže glas u zaštitu Hrvata u polovini BiH, gdje im prijeti potpuni nestanak, kazao je kardinal Puljić.

Komšićeva averzija

Kardinal je na vrhuncu sarajevske harange oko Blajburške mise u sarajevskoj  katedrali ustvrdio kako Željko Komšić nikada nije pozitivno govorio o Hrvatima i katolicima.

-On nosi jednu averziju prema nama. Ja se ne mogu načuditi odakle mu ta odbojnost. Ajder što može biti politička, ali genetska, to je jedna opasnost. Ovim on, zapravo pokazuje što nosi u sebi'.

Najavio je kako će ga ignorirati kod pozivanja za božićni i uskršnji prijam.

“Vjerojatno neće do toga  doći”.

Još su dvije silnice jako upečatljive u svezi sa optužbama Vinka Puljića. On je bio u društvu novog mostarskog biskupa Palića, što mnogima nije promaklo kao jako bitna činjenica, jer nije zabilježeno da je kardinal Puljić nekada demonizirao stožerne, legitimne članove državnog Predsjedništva u društvu umirovljenog biskupa Ratka Perića, njihovoga crkvenog zaštitnika.

I drugo, još nema reakcije na ozbiljne izjave iz Biskupske konferencije BiH iz okruženja Dragana Čovića. J. S.