U Dinamu su očito vjerovali da mogu dobiti Chelsea. Jer – dobili su tu utakmicu za koju su mnogi vjerovali da ne mogu. Ali što sada? Gdje postaviti očekivanja protiv Milana, koliko - visoko?

Povijesna utakmica. Izvukli smo vrijedna tri boda protiv moćnog Chelseaja. Moram čestitati igračima, 90 minuta koncentracije, igre u niskom bloku… Znao sam da će nam se otvoriti. Presretan sam, ali vjerujte mi, ja sam već mislima u Gorici. Hvala mojim igračima na slušanju, ono što sam tražio oni su ispunili, i to nam se na kraju vratilo.
Izjavio je to Ante Čačić nakon onog ogromnog minimalca protiv londonskih modrih koje su Englezi zbog njihove izvedbe poistovjetili sa zagrebačkim navijačima – Bad Blue Boysima. I nije ništa pogriješio. No, može li se Dinamo sada poistovjetiti s očekivanjima koja su nova, koja su najednom, preko noći, skočila do neslućenih visina?

Odgovor ćemo dobiti vrlo brzo, djelomični. A dogodit će se to u srijedu, na slavnom San Siru. Tamo gdje se prošle godine slavila titula prvaka Italije, u domu Zlatana Ibrahimovića. Tamo gdje je Dinamo prije dvadeset dvije godine, u 3. pretkolu Lige prvaka, izgubio 1:3. Abbiati, Maldini, Albertini, Costacurta, Ševčenko, Gattuso, Jose Mari, Leonardo, Chamot, Ambrosni i Serginho na jednoj, a Butina, Sedloski, Polovanec, Šabić, Agić, Mikić, Mujčin, Pavlovič, Balaban, Bišćan kao kapetan i Pilipović na drugoj strani. Neusporedive ekipe, koliko god u ušima navijača hrvatskog prvaka zvonila neka modra imena. I da, bio je to neusporediv nogomet – u kojem je Dinamo zapravo i dobro prošao. S ukupnih 6:1.

Milan je od tog vremena rastao, padao pa opet rastao, a slično je prolazio i Dinamo, ali možda s ipak manje izraženim amplitudama te bitnom razlikom da je danas ipak momčad koja u Europi puno više znači nego je to bio slučaj 2000. godine. Pitajte samo Gunnerse, Spurse pa evo i Bluese… Bad Blue Boyse ako želite. Jer uostalom, Dinamo sada igra svoje osme skupine Lige prvaka, a kampanju je otvorio domaćom pobjedom protiv Chelsea, pobjedom koja ni po čemu nije bila slučajna. Jer bio je to dan kada je Ante Čačić nadmudrio Thomasa Tuchela koji je nakon toga dobio i otkaz.  Da, Chelsea bi u pet utakmica vjerojatno izvukao više pobjeda, ali igrala se ta jedna… do uzvrata. Do kada Dinamo treba dokazati da može ponoviti onu čarobnu noć iz Maksimira. Kada su svi igrači, pa i oni dotad s razlogom kritizirani poput Roberta Ljubičića, bili na visokoj razini.

Milan će biti neka druga priča – ne s aspekta rezultata, to još nitko ne zna. Ali sigurno s aspekta jednog drukčijeg nogometa, drukčijeg rivala – sigurnijeg u sebe od londonskih modrih. Koji je u prvenstvu svezao važnu pobjedu protiv najvećeg rivala (Intera) i gostujuću (kod Sampdorije), koji je svoju LP kampanju otvorio remijem kod nimalo bezazlenog Salzburga, koji će tražiti prvi euro-trobod, ali pri tom biti svjestan da je pred njim težak meč. Takvom je utakmicu kontra Dinama brendirao milanski šef Stefano Pioli. A on sigurno zna o čemu priča.

No, s druge strane i priča Ante Čačića sve se manje povezuje s elektrodama i kvarovima s kojima se susreće TV serviser. A taj Ante Čačić pred sobom ima priliku zakotrljati i ozbiljnu kampanju u skupinama Lige prvaka, najozbiljniju koju je Dinamo ikada imao u ovom elitnom euro-kupu. Očekuju li navijači, očekuje li nogometna regija sada dobrim dijelom fokusirana na kampanju Zagrepčana, previše? Vjerujemo da je odgovor 'ne'. Da je Dinamo sposoban opet iznenaditi.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba