Piše: Dragan Bradvica

Pregovori bh. vlasti s Međunarodnim monetarnim fondom su propali tako da, u najmanju ruku, još nekoliko mjeseci ne možemo računati na novac iz ove financijske institucije.

Novce su različite razine vlasti već uračunale u svoje proračune pa bi sada moglo doći do problema jer teško je očekivati da će po prvi put u povijesti ove zemlje političke (kvazi)elite i njihovi poslušnici ići na smanjenje svojih primanja, odustati od novih automobila, namještaja, tepiha, umjetničkih slika…

Realno je očekivati kako će se novac naći na druge načine, pod puno nepovoljnijim uvjetima, a ukoliko i to ne bude moguće 'skidati' će se s ono malo stavki koje pomažu realni sektor, poljoprivredu, nezaposlene itd. Razlog propasti pregovora sa MMF-om kao i ranije zastoja pregovora s EU oko financijske injekcije jeste ono na što je Dnevni list i upozoravao – bh. vlasti ni pod koju cijenu ne žele reforme.

Ukoliko bi na njih pristali počelo bi se graditi normalnije društvo, pravednije društvo, isplivale bi na površinu i neke sumnjive radnje. Jednostavno, u takvom društvu za mnoge od njih ne bi bilo mjesta.

Ne žele kontrolu novčanih tijekova

Možda i po prvi put u povijesti ove zemlje šira javnost, mediji, ekonomski stručnjaci, analitičari podigli su svoj glas i apelirali na MMF-a da naših vlastima ne daju 1,5 milijardi maraka ukoliko ti novci ne išli na reforme i realni sektor.

MMF, a i ranije EU ovaj put su čini se i više nego odlučni da kontroliraju utrošak novca i provođenje reformi. A to naravno našim političarima ne pada na pamet ispoštivati jer bi svašta moglo isplivati na površinu. Primjerice, Unija je za BiH namijenila 250 milijuna eura ali tu je niz uvjete od njihovog povjerenstva za utrošak novca, niz ekonomskih reformi ali i onih koje bi vodile uspostavi vladavine prava.

Kada su u pitanju reforme koje je zahtijevao MMF u javnost je isplivala ona koja se tiče Registra računa fizičkih osoba. Registar predviđa da institucije na jednom mjestu mogu pronaći sve informacije pa i nije teško pretpostaviti zbog čega je dio bh. političara žestoko protiv toga i kako to nema apsolutno nikakve veze s nacionalnim interesima i prijenosom nadležnosti nego straha od kontrole tijekova novca i onog što bi se moglo otkriti. Prema tome, reforme ne žele ni pod koju cijenu, na sve moguće načine kriti novčane tijekove, da se ni slučajno ne kontroliraju javne nabavke, uhljebljivanje pa će po novac ići i kod komercijalnih banaka. Jer dugove će ionako vraćati ionako osiromašeni narod.

Političke (kvazi)elite

Kako je BiH, kada se u dug uračunaju i dugovi javnih poduzeća i zdravstvenog sektora, već poprilično zadužena zemlja jasno je da bi veliki udar na bh. ekonomiju bilo i zaduženje po povoljnim uvjetima ukoliko ono ne bi išlo za razvoj a kamoli zaduženja po velikoj kamatnoj stopi.

Međutim, ljude koji se tijekom recesije stoljeća u kojoj su deseci tisuća ljudi službeno ostalo bez posla (neslužbeno mnogo više) nisu željeli odreći niti feninga od svojih ogromnih plaća i naknada, koji su skidali novac s pomoći gospodarstvu i isti koristili za kupovanja 'bijesnih' automobila i opremanje 'kraljevskih' ureda niti žele niti znaju brinuti o tome.

Sve će ionako pokriti nacionalnim interesom i borbom za prava naroda i žitelja a ogromnoj većini njih ta borba se vodi stanjem u poprilično debelim novčanicima.