KRUG 99: Genocid se ne dogodi, BiH još uvijek živi u ratu
U sadašnjem bh. društvu neće doći do promjene ne bude li se središnju ulogu dalo pojedincu, što bi omogućilo otklon od šablona u kojem smo zaglavljeni. Jedino pojedinac ima pravo okrenuti novi list i oprostiti ako želi, rekao je psiholog Bojan Šošić govoreći kao uvodničar na jučerašnjoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99“, tema koje je bila “BiH 25 godina nakon genocida“, a na kojoj su još govorili i predsjednik “Kruga 99“ Adil Kulenović, prof. dr. Goran Šimić, prof. emeritus Mujo Demirović, prof. dr. Hazim Bašić i prof. dr. Senadin Lavić. Šošić je rekao da obilježavanje godišnjica ratnih dešavanja i sada, četvrt stoljeća po okončanju rata u BiH, svjedoči o egzistiranju pristupa, što je potencijalno najštetniji model politizacije tih tema, među kojima je najjasniji primjer genocida počinjenog u Srebrenici. “Istodobno, bh. društvo biva izloženo očekivanjima, iznutra i izvana, da će se kroz neke nejasno definirane mehanizme okrenuti još manje jasnom idealu pomirenja“, dodao je uvodničar.
Rat za našu sadašnjost, budućnost
Na sesiji je konstatirano da se genocid počinjen u Srebrenici u srpnju 1995. godine tiče cjelokupnog današnjeg čovječanstva no, kako je upozorio prof. Šimić, Srebrenica pokazuje da je BiH još uvijek zemlja koja veliča ratne zločince, a ponižava njihove žrtve. Kako je dodao, revidiranje događaja iz rata utječe na našu sadašnjost. “Situacija je da je zemlja podijeljena, a oni koji upravljaju tim procesima to dodatno produbljuju ili smišljaju nove podjele. Trebamo lidere koji će brinuti o dobrobiti zemlje i o njenim građanima. Također, trebamo lidere koji će omogućiti ljudima u BiH da prožive vrijedan život. To sada nije moguće“, smatra Šimić koji je napomenuo i da odgovornost za bolju budućnost u BiH leži i na samim građanima, koji se moraju suočiti s prošlošću.
Šimić je napose istaknuo da je prva stvar koja se nameće vezano za zbivanje u Srebrenici i nakon Srebrenice ta da se genocid ne dogodi: genocid je kazneno djelo koje počine točno određeni počinitelji prema točno određenim žrtvama. “Taj zločin je jedan lakmus-papir koji nas sviju svake godine podsjeti na to kakva je zemlja BiH danas i kakvi ljudi u njoj žive 25 godina kasnije. Nažalost, prema mom skromnom viđenju, BiH još uvijek živi u ratu, koliko stvarnom, toliko i onom imaginarnom, ne u smislu oružanog sukoba. Ali smatram da taj rat danas još traje, vodi ga se nekim drugim sredstvima, političkim, društvenim, pa čak i kulturom...Taj je rat danas, 25 godina kasnije, čini mi se, još više bjesomučno prisutan no možda prije pet, deset ili dvadeset godina“, rekao je Šimić pojasnivši da se taj rat vodi za našu sadašnjost, budućnost, ali i prošlost, jer pokušaji revidiranja interpretacije događaja iz rata neupitno utječu na sadašnjost, ali i na budućnost naraštaja koji će doći.
O političkoj odgovornosti struktura zla
Prema mišljenju Kulenovića, raspravljati danas, uoči obilježavanja 25. godišnjice genocida u Srebrenici, u BiH u kontektstu te strašne činjenice predstavlja za svakog sudionika najveći moralni, politički, znanstveni i ljudski izazov i strepnju jer presuda je izrečena - genocid se desio u Srebrenici i oko nje. Podsjetivši da traganje za posmrtnim ostacima žrtava još uvijek traje, on je ukazao i na potrebu da se, osim inzistiranja na kaznenoj odgovornosti, mora otvorenije govoriti o moralnoj krivnji i savjesti, odgovornosti masa koje svojim činjenjem ili nečinjenjem etabliraju strukutre zla, o metafizičkoj odgovornosti religijskih institucija za prešućivanje pa i blagoslovljenje i prikrivanje zločina genocida. “Osobito u našim povijesnim okolnostima, uporno inzistirati na političkoj odgovornosti struktura zla i otklanjanju političkih posljedica nastalih genocida, kako onih institucionalnih, tako i uspostavljenog političkog poretka nastalog iz cilja zbog kojeg je genocid izvršen”, smatra Kulenović.
Bašić je iznio tezu da se pojačano i kontinuirano negiranje genocida nad Bošnjacima nesumnjivo može povezati s jačanjem i oporavkom Srbije od izgubljenih ratova i sankcija iz '90. godina. “Danas je ultimativni cilj svih relevatnih srbijanskih politika relativizacija i negiranje genocida. Naime, Srbija želi time postići dva efekta: prvi da se relativizira činjenicu da je jedina država na svijetu kojoj je presuđeno jer nije spriječila genocid i jer je skrivala ratne zločince; drugo, nastoji se stvoriti drugačiju slika o naravi rata protiv BiH“, ukazao je Bašić uz opasku da se čini da je, iako je nužno, iluzorno govoriti o pomirenju kada se veliča ratne zločince. “Deseta faza genocida, tj. negiranje genocida, jest njegov nastavak. Mi danas paralelno s intenzivnom desetom fazom genocida imamo i nekoliko paralelnih procesa koje vodi Srbija, nekada zajedno s Republikom Srpskom, a koji neodoljivo podsjećaju na prve tri ili četiri faze narednog genocida“, dodo je Bašić koji smatra da bi značajna promjena u političkom smislu ili donošenje Zakona o negiranju genocida možda stvari okrenula u pravom smjeru.
Genocid u Srebrenici nije više samo pitanje Bošnjaka već cjelokupnog čovječanstva
Kako je, pak, istaknuo Lavić, genocid u Srebrenici nije više samo pitanje Bošnjaka, još manje je to stvar, pitanje ili problem jedne podrinjske općine ili nekoliko ljudi iz Srebrenice. Naime, genocid u Srebrenici tiče se cjelokupnog današnjeg čovječanstva. “U postgenocidnoj epohi čovječanstva ispunjavaju svoju moralnu odgovornost ljudi, cijelo čovječanstvo ili se urušava čovječanstvo i svi ljudi u postapokaliptičnom beznađu“, rekao je Lavić ukaujući da genocid ne može biti osnov ”normalne ljudske zajednice“.