Razgovarala Vesna Hlavaček

U povodu velikoga blagdana Božića 2020.zamolili smo za razgovor msgr.dr. Tomu Vukšića, nadbiskupa koadjutora vrhbosanskog.

Prožimaju nas ovih dana ambivalentna osjećanja: radost zbog nadolazećeg Božića i tuga nad patnjama kroz koje čovječanstvo prolazi…

-Radost kršćana je velika i zbog toga, kao i svake godine, proslavljaju svetkovinu kojom se sjećaju rođenja Isusa Krista, druge osobe Presvetoga Trojstva, koja je postala čovjek. Zahvaljuju Presvetomu Trojstvu na daru Krista, otkupitelja i spasitelja svijeta i svakoga čovjeka. Ove godine međutim svetkovina Božića je u vrijeme kada cijeli svijet vrlo trpi zbog opakoga virusa koji je ugrozio fizičko i psihološko zdravlje mnogih ljudi i obitelji, ali i cijele gospodarske sustave zbog čega su mnogi ljudi ostali bez posla i sigurnih sredstava za životne potrebe. Škole i sveučilišta su se našli u stanju da ne mogu održavati redovite pouke za učenike i studente, zdravstveni sustavi jedva stižu odgovoriti na potrebe brojnih bolesnika a znanost i vlasti traže načina kako što prije doći do učinkovita lijeka. Veliki su to izazovi. Veliki problemi i pitanja za koje molimo da Božja Providnost požuri poslužiti se znanjem i istraživanjima ljudi od struke kako bi svijet čim prije dobio lijek protiv ove suvremene kuge.

I sami ste preboljeli COVID-19 u proteklim danima... Ipak ste i u bolnici smogli snage da hrabrite druge bolesnike?

-Da, po savjetu liječnika završio sam u bolnici nakon što su ti isti liječnici otkrili da su mi oba plućna krila bila zaražena spomenutim virusom. Prepustio sam se posvema volji Božjoj i savjetu liječnika te samo dva sata nakon njihova izrečenog savjeta bio sam u bolnici. I zahvaljujući njihovoj brizi i trudu drugoga medicinskog osoblja, moguće nam je danas obaviti ovaj razgovor. Tijekom tih deset dana u bolnici, gdje smo bili smješteni po dva bolesnika u jednoj sobi, vidio sam ljude koji, nažalost, nisu preživjeli. Umrli su. Podijelio sam i jedno uvjetno odrješenje. Vidio sam one koji su u vrlo tešku stanju završavali na odjelu intenzivne njege kao i one koji su morali biti premješteni na respiratore. Ali i brojne koji su, uz pomoć liječnika, pobijedili bolest. Bolesnici su vrlo brzo shvatili da je biskup s njima na odjelu. Dapače dvojica. I bilo im je drago da mogu porazgovarati o svojoj muci. Posjećivao sam ih u njihovim sobama i s njima razgovarao. Naravno, kad je to bilo moguće jer je bilo razdoblja kad ni meni čudni bolovi, otežano disanje i terapija to nisu dopuštali. Smatrao sam to svojom obvezom i mislim da bi svaki dušobrižnik jednako učinio u takvoj situaciji.

Kardinal i ja smo sa sobom imali takozvani prenosivi oltar pa smo u svojoj bolničkoj sobi slavili Misu i molili za sve bolesnike i za medicinsko osoblje koje je bilo vrlo uslužno i hrabro. Liječnici i bolesnici su to znali i bilo im je vrlo drago. Dapače, i jedni drugi više puta su se glasno preporučivali u molitve. Kroz tih deset dana kod bolničkog osoblja nisam vidio ništa osim oči jer su svi kroz cijelo radno vrijeme bili obučeni otprilike kao astronauti, posvema zamaskirani, i s nama tako komunicirali.

Kako prebroditi nevolje s kojima se suočavamo?

-Pravo rješenje za postojeću pandemiju pojedinci i cijela društava pronaći će i prebrodit probleme povezane s njom onda kada struka nađe pravi lijek za ovu bolest. Kao što je to slučaj, uostalom, sa svakom bolešću. No, neke posljedice će sigurno dugo potrajati, čak i nakon što lijek bude dostupan svima. Pri tomu mislim prije svega na psihološku stranu čovjekova postojanja i života. Posebice kod onih ljudi koji su preživjeli ovu bolest i živjeli više dana u velikoj neizvjesnosti za vlastiti život. Naime, tijekom boravka u bolnici kod mnogih bolesnika se jednostavno moglo vidjeti strah u njihovim očima a kod ne maloga broja čak i paniku. A ta vrsta trauma, kad traju danima ili tjednima, obično nije bez velikih posljedica.

Kako promišljate aktualna događanja na zdravstvenom, političkom, ekonomskom planu?

-Pandemija je prouzročila velike probleme na svim planovima koje ste spomenuli. I imat će posljedice koje je vrlo teško predviđati. I čini mi se posvema razborito i potrebito pozvati na potrebu da se svi udružimo i pomognemo u traženju rješenja. Svatko na svoj način, u skladu sa svojim mogućnostima i strukom i svatko na svom području. Zato da se može izliječiti bolesne, predusresti političke nemire i spriječiti gospodarsku recesiju koju se ponegdje već spominje.

Živite li nadu kako ćemo uskoro vidjeti svjetlo na kraju tunela?

-Ljudski rod se mnogo puta tijekom svoga postojanja našao u nekoj vrsti „tunela“. Nekad je to bila glad, nekad, teške bolesti, ratovi, seljenja i progoni, razni oblici ropstva, diktatura i tiranija, i još mnogo drugoga. I uvijek se uspjelo izići iz tih oblika mraka. Tako će biti i ovaj put. Samo što ne znamo kada. Ali da će ovaj „tunel“ prestati, ne samo da se nadam nego sam i siguran.

Pošaljite poruku našim čitateljima...

-Kao odgovor na Vaše pitanje, neka mi bude dopušteno ponoviti ono što sam napisao u božićnoj okružnici: Svaka Božja poruka ima trajnu vrijednost. Tako, svim preplašenim srcima, također u ovo vrijeme došašća, prorok Izaija opet poručuje: „Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, (…) on sam hita da nas spasi!“ (Iz 35,4).

Naše spasenje počinje već sada: Isusovim dolaskom i našom radošću u duhovnom i tjelesnom zdravlju. Stoga, neka dragi Bog pomogne da mu se svim srcem vratimo i neka pohiti poslužiti se mudrošću i znanjem stručnih ljudi i odgovornih u vlasti, kako bi svima čim prije, protiv opakoga virusa koji je ugrozio fizičko, duhovno, psihološko i gospodarsko zdravlje mnogih pojedinaca i društava, bio dostupan učinkovit lijek, proizveden na moralno prihvatljiv način.

Zdravi i veseli bili! Bog vas blagoslovio!