Piše: Ersan Bijedić/Dnevni list

desk@dnevni-list.ba

Pobjeda (21:19) rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine protiv Estonije u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo u Mađarskoj i Slovačkoj 2022. godine, je imala gorak okus.

Bh. A tim je s tim rezultatom ostao u ukupnom međusobnom skoru kratak za jedan pogodak spram izravnog konkurenta koji je pobijedio u Polvi sa 24:21. Time su izabranici Bilala Šumana sačuvali šansu za plasman na EP, ali taj put znatno otežali.

Pristup i napad

Dva su očita uzroka lošeg rezultata: 1. pristup, 2. napad.

Pristup je bio loš u prvoj utakmici igranoj u Polvi, gdje se očito očekivao lakši meč protiv ekipe koja je bila bez čak osam igrača, a među njima su nedostajala i dvojica najboljih (Patrail i Janima). A onda su Estonci demonstrirali timski duh, kompaktnost i organiziranost kakvi su nekad krasili upravo ovaj isti rukometni tim BiH.

Spori, dugi napad naše reprezentacije je dugogodišnja boljka koju nadoknađujemo izvrsnom obranom i ponekad raspoloženim Nikolom Prcom. Kad njega ide, onda postiže golove i asistira. Tad se puno bolje uklapa i učinak ostalih bekova, posebno Marka Panića. Uz to smo ovoga puta bili i bez prvog organizatora igre, Ivana Karačića. U Bugojnu su naši očito pokušali ubrzati protok lopte, ali su u drugom poluvremenu opet postigli samo 9 pogodaka. Uspjeli smo u prvih 30 minuta i tri puta promašiti udarce na prazan gol gađajući sa svoje strane terena kad su Estonci forsirali igru 7 na 6. Uspjeli smo i tehničkim greškama u napadu dozvoliti seriju od 3:0 na naše vodstvo od 21:16.

Kako dalje

Kad god izgubimo povlači se pitanje pomlađivanja ekipe jer smo jedna od najstarijih reprezentacija u Europi. To će sigurno doći prirodno, neminovno i ne naprasno jer generalno imamo vrlo uzak izbor. Nije moguće izmisliti igrače koje nemamo. Očito je da se postepeno i priprema teren za pomlađivanje jer sad npr. uz Prcu na lijevom beku imamo Marina Vegara, Dinu Hamidovića i Mirka Hercega, dok se u obrani (ako moramo računati da bi Mirsad Terzić uskoro mogao u mirovinu, iako bi po njegovom fizičkom stanju to bilo nepotrebno) pokazao Igor Mandić. Sad je međutim osnovno kako će se Šumanovi izabranici snaći u nastavku, dvomeču sa Austrijom (8. ožujka i 2. svibnja) te susretu sa Njemačkom (28. travnja).

Opet su sebi iskonstruirali najteži mogući put k Euru, a to nije prvi put da tako urade. Ne bi bio ni prvi put da upravo tad, kad ih svi otpišu, odigraju svoje najbolje utakmice.