Iako se država nije raspala, iako je liga još uvijek bila zajednička, nekako su stvari mirisale na to da bi sve moglo otići u nepovrat. Nakon nekoliko sjajnih sezona, došla je jedna u kojoj se Velež čupao bukvalno do posljednjeg kola.

I bio se na terenu nekako izvukao, ali za zelenim stolom u jednom trenutku je bio drugoligaš. Izgleda pomalo neobično ali je istinito. Gledajući imena, daleko od toga da je to bila slaba ekipa. Jer tu su bili iskusniji igrači Petranović, Hadžiabdić, Rahimić, Tufek, Rahimić, Kodro, Popović, Gudelj, Kajtaz. Međutim, na terenu nije išlo.

Mučenje od početka

Otvaranje sezone je bila katastrofalno, protivnici ne toliko jaki. Ali Rođeni su sezonu otvorili uvjerljivim porazom u Nišu, Spartak je slavio pod Bijelim brijegom, pa je nakon tri kola i minimalnih 1:0 u Banja Luci, Velež bio na nuli.

Tek je slast pobjede osjetio u četvrtom kolu Kodro i Beširević su postigli po gol do 16. minute, Konjić je dodao autogol za krajnjih 3:0. Nakon toga je Velež nastavio igrati po sistemu toplo - hladno. Kući pobjede, u gostima mrvice, uglavnom nešto malo, poneki penal - bod.

Ipak u tom jesenjem dijelu uspijeli su Rođeni razbiti Željezničar 5:1, pa su onda sredili zaredom Hajduk i Partizan. Hajduku je presudio Zijad Repak, Partizanu dvostruki strijelac Kodro i tada sve bolji mladi nadolazeći Nikola Jokišić.

Početak proljeća kao jesen

Opet je otvaranje polusezone, one proljetne bilo slabo. Jeste savladan Radnički 3:2, međutim u naredna četiri susreta samo jedan bod. Situacija je na tabeli postajala sve teža i nezgodnija, tražila se jedna pobjeda u gostima, ali je nije bilo. Nije nevažno reći kako je tih osamdesetih godina jugoslovenska liga imala svojih vrlo neugodnih afera.

Od one Miralema Zjaje, famoznog "Šajberovog kola" koja je kompletno bilo poništeno, kazne za klubove koji su sudjelovali u namještanju, burne završnice u kojoj je Velež ostao bez titule naredne sezone, preko uvođenja izvođenja jedanaesteraca na utakmicama u kojima nije bilo pobjednika.

Sve više nereda na stadionima

Nereda je bilo sve više, navijački obračuni su dobivali jednu dodatnu konotaciju. I onda se dogodio Maksimir 13. svibnja 1990. godine. Nešto što smo do tada, u takvom obimu mogli samo vidjeti na Heyselu, ali i stadionima prije svega Engleske, Njemačke i Italije. Po prvi put jedna utakmica zbog navijačkih nereda nije odigrana, a radilo se o susretu 33. kola, o derbiju Dinamo - Zvezda.

Ipak prva prekinuta utakmica u ovoj sezoni bila je ona između Sarajeva i Dinama. igrana na Koševu u okviru 30. kola. Pomoćni sudac je pogođen flašom u glavu, prilikom odlaska u svlačionice na poluvremenu kod rezultata 1:0 za Sarajevo. Susret je prekinut pa registriran u korist gostiju iz Zagreba 0:3.

U tom trenutku Sarajevo se grčevito borilo za opstanak, a konkurenti su bili Borac iz Banja Luke, Radnički, Osijek i Velež. I tek tada će se stvari početi komplicirati za Velež kako na terenu, tako i van njega. Velež nije mogao ništa napraviti jer je igrao tri kola zaredom protiv Hajduka, Zvezde, Partizana, dok je u posljednjem čekao Dinamo.

S obzirom na to da je reprezentacija Jugoslavije izborila nastup na Svjetskom prvenstvu, završnica domaće lige se dodatno ubrzala. Tako se posljednje kolo igralo već 16. svibnja.

Odigrano posljednje kolo, ali prvenstvo nije gotovo

Dinamo je došao u Mostar tri dana nakon neodigrane utakmice i haosa na Maksimiru. Ne treba niti napominjati kakva je atmosfera vladala u gradu. Malo je reći napeta. Gomila policije, što specijalne, što obične, pričalo se kako bi u ova utakmica mogla biti prekinuta, čak se govorilo o tome kako u Mostar dolaze navijači Sarajeva da nešto slično urade.

Uglavnom, sumorno, napeto. Kiša je pala nekih sat vremena prije utakmice, Velež je poveo rano 2:0 golovima Kajtaza i Kodro do kraja prvih pola sata. Dinamo jeste preko Mladenovića prepolovio zaostatak, ali je ostalo 2:1. Po broju bodova Velež je tada imao 25 bodova, Sarajevo 24, Vardar 17.

Takvim razvojem situacije, Sarajevo je sezonu na pretposljednjem mjestu na tabeli, te je trebalo putovati u niži rang takmičenja, ali je odlukom Arbitražnog suda naloženo ponovno odigravanje ove utakmice. Susret o kojem je mjesecima brujila cijela Jugoslavija, napokon je odigran 31. srpnja 1990. godine, sedam dana uoči početka nove prvoligaške sezone!. Nevjerojatno ali istinito.

Liga proširena, Velež opstao

Sarajevo je osvojilo dva boda, pa je Velež ostao na 17. mjestu. Čak je bio obavljen ždrijeb za narednu sezonu i Velež je kao drugoligaš trebao igrati protiv Zagreba.

Međutim, onda su ustali navijači Veleža, najavili demonstracije u Beogradu pred zgradom NSJ, žalili su se i Rođeni. Na kraju vruće ljeto zaključeno kompromisom.

Liga je proširena na 19 klubova, Velež je ostao. Danas nakon toliko godina se možda čovjek i zapita "Je li neko bio vidovit? Je li Velež već tada počeo živjeti svoje teške godine? Kada se vratimo kroz sve godina nakon toga, ostaje neki gorak utisak, dilema da možda čak i jeste. Ali je preživio tada kao i kasnije, sve ono što jeste. Feđa Ibrulj