Bio je profesor sporta. Na Sportskom univerzitetu u Kölnu diplomirao je kao najbolji u svojoj klasi. I vrlo brzo se našao na klupi. Ni manje ni više nego velikog Bayerna. Gdje je prvo asistirao Pálu Csernaiju, nakon toga velikom Udi Latteku.

On se zove Reinhard Saftig i početkom godine je proslavio 70-ti rođendan. E sada, vjerojatno se mnogi pitaju, ko je ovaj, zašto je bitan u ovoj priči o Veležu? E, pa je jeste itekako.

Kada je Reinhard nastavljao graditi svoju trenersku karijeru, nakon Bayerna je prešao u Borussiju Dortmund.

Od 1984. do 1986. bio je pomoćni trener Timu Konietzki, a zatim Erichu Ribbecku i Palu Czernaiju, prije nego što će preuzeti trenersku palicu žuto - crnih.

Učio i radio u najgorem periodu, kada se Borussija borila za opstanak. Prvo je spasio Borussiju od ispadanja, a onda ju je dovukao do četvrtog mjesta na tabeli. Iza Bayerna, HSV i one druge Borussije iz Mönchengladbach. To je bila sezona 1986/87. Je li vam sada slika nešto jasnija?

Duel u Kupu UEFA

Nije! Idemo dalje. U Kupu UEFA za prvog protivnika su imali Celtic. Škoti su imali gol prednosti iz prve utakmice, ali je u revanšu slomio Norbert Dickel sa dva gola. I onda je došao žrijeb. Borussija je za protivnika dobila Velež. Velež je prošao Sion, iako je u revanšu gubio 3:0 nakon 25. minuta utakmice.

Tri dana prije nego će Borussia na Westfalen stadionu dočekati Velež Reinhard Saftig odlučio je konačno baciti pogled na jednu utakmicu svog narednog protivnika.

Vjerojatno i nije bio pretjerano zabrinut. Kolo prije Velež je izgubio u Skopju od Vardara, a u deset utakmica jeste bio najbolja obrana lige (sedam primljenih golova, od toga tri u prvom kolu kod Dinama), ali je i zabio tek devet golova.

Samo su Slobodi zabili više od jednog (3-0), a tek su Sarajevo i Čelik, dvije najlošije ekipe na tabeli u tom trenutku, zabile manje.

Borussija mora slaviti dva razlike

Taj vikend u Mostar je dolazila favorizovana Crvena Zvezda. Saftig je došao u Mostar vjerujući kako je Velež puno lakši protivnik nego Celtic i niti jednog trenutka nije mogao naslutiti što vidjeti na jednoj utakmici u Mostaru. Tih devedeset minuta za mnoge najveće čarolije Veleža ikada. Rođeni su te noći na krcatom Bijelom brijegu pregazili Beograđane.

Dva gola je zabio Draženko Prskalo, dva Peđa Jurić, još jedan je dodao Semir Tuce. Jedna od najboljih utakmica Veleža ikada, jedan od najvećih poraza Zvezde u povijesti.

Saftigu ništa nije bilo jasno. Iako je u sastavu imao Helmera, Pagelsdorfa, Franka Milla najednom je Nijemac bio mnogo zabrinutiji nego nakon samog ždrijeba.

– Nisam očekivao ovakvog protivnika. S ovom ekipom ćemo imati velikih problema i u Dortmundu. Vidjeli smo od koga nam prijeti opasnosti, moramo se dobro pripremiti. Na domaćem terenu moramo pobjediti dva razlike, vjerujem da će ta razlika biti dovoljna za prolaz dalje, pričao je tada novinarima strateg Borussije Dortmund u Mostaru.

I bio je u pravu Saftig. Velež nije prošao, ali je bio blizu. U Dortmundu je posrnuo u posljednjih dvadeset minuta, u Mostaru u prvih dvadeset su Saftiga “vile pronosale”.

Mill i jedna kontra

Dvije šanse, pa penal (Tuce), pa stativa (Vanja Gudelj). Na kraju je presudila kontra i gol Milla u finišu utakmice. Zanimljivo, ta Borussija će u sljedećoj rundi Kupa UEFA doživjeti eliminaciju i jedan od najtežih poraza u svojoj povijesti. Jesu kući pobjedili Club Brugge sa velikih 3:0, ali su onda u revanšu stradali 5:0 nakon produžetaka.

U to vrijeme dres Borussije je nosio jedan od ponajboljih rumunjskih igrača tog vremena, Marcel Raducanu. Raducanu je igrao u prvoj utakmici, ali u revanšu nije. U Mostar nije putovao jer se bojao za svoj život. Razlog je ležao u činjenici da je Marcel pobjegao iz Rumunije za vladavine Čaušeskua i njegovog režima.

Autor: Feđa Ibrulj