Još jedno razočaranje. Jedanaesto u kvalifikacijama za velika natjecanja. Odavno je to ušlo u naviku, kao i propitkivanje - zašto je to tako? A isto nam ostaje i nakon ovog svježeg neuspjeha, protiv Sjevernih Iraca – zapitati se kako dalje, što napraviti pri izgradnji temelja nove nade da će BiH drugi puta zaigrati na jednom velikom natjecanju?

Predugo je to trajalo, iščekivanje ove utakmice. Jer ona se trebala odigrati u ožujku, kada smo trebali znati hoće li Bosna i Hercegovina igrati Euro koji se pak trebao odigrati minulog ljeta. Trebala, trebali, trebao – previše kondicionala, previše toga što se trebalo dogoditi – a nije u zakazanom terminu ili se uopće neće dogoditi, što se odnosi na nastup reprezentacije BiH na idućem Euru. Dakle, kako? Kako smo još jednom došli do ove gubitničke analize i jesmo li realno trebali bolje?

Krunić, McGinn

Cipetić je u 13. minuti probio desni bok i uz odbijanac asistirao Kruniću za 1:0. Do 53. minute Zmajevi su imali tu prednost, a onda ju je poništio McGinn – nakon greške, nonšalante reakcije onog istog Cipetića na jednu doduše nezgodnu loptu. Branič Širokog se kasnije iskupio, jer je osujetio siguran gol Sjevernih Iraca pa se otišlo u produžetke, a onda i penale.
Penale, koje, kako je to priznao izbornik Dušan Bajević, BiH nije vježbala uoči utakmice. A to se vidjelo – kod pokušaja Hajradinovića, kojem je Peacock-Farrel obranio, i Višće koji je zveknuo gredu. Za neke je to bila još jedna lutrija penala, za druge još jedan detalj na koji se trebalo obratiti više pažnje nego je to učinjeno. Jer za odlučujućih devedeset minuta, bez uzvrata, ne vježbati penale… to zaista čudi. Posebno od iskusnog izbornika/trenera kao što je Bajević.

Nisu vježbali penaleJako nam je žao što nismo prošli, što nismo došli u situaciju da igramo drugu utakmicu, rekao je izbornik nakon svoje treće utakmice na klupi Zmajeve, već jedne velikog, ogromnog značaja.

- Igračima nemam što zamjeriti, dali su sve od sebe, ali u ovakvim susretima kada odlučuju penali, treba imati i sreću. Imali smo igru i prilike, igrali do 60. minute dovoljno dobro… ali to je nogomet. To je tako, dodao je.
Slažemo li se? Za penale smo već rekli što mislimo…, a dijelom, dobrim dijelom, ne slažemo se ni po pitanju konstatacije o igri. Jer nije bila najbolja, usprkos prilikama. Djelovalo je da tu nema neke koncepcije, kao Sjeverni Irci mogu zaprijetiti kad požele – djelovalo je kao BiH ne drži konce igre. A najavljeno je da će se otočka agresivnost kontrolirati posjedom… koji pak nije bio osjetno na strani BiH (55:45). Toliko o tehničkoj nadmoći naših koja se često ističe kada se igra sa 'grubijanskim reprezentacijama koje samo nabijaju'.

Neka Bajevića

Kritizirati treba, ali treba znati i mjeru, kao i upitati prava pitanja u priči na temu 'kako dalje'. Prvo, vjerojatno najvažnije u ovom trenutku, glasi – hoće li Bajević ostati?

- To ne znam, vjerojatno da. Ali odgovor na to pitanje ne zavisi od mene, već od predsjednika Nogometnog saveza BiH, rekao je mostarski stručnjak, koji je na mjesto upražnjeno razilaskom sa Robertom Prosinečkim imenovan u prosincu prošle godine, a na debi je čekao sve do rujna i remija u Firenzi s Italijom u okviru Lige nacija (1:1).

Nije se do Sjevernih Iraca nasjedio Bajević na klupi, zapravo je odradio još samo duel u kojem je upisan domaći poraz u Ligi nacija od Poljske, a nakon kojeg se moglo zaključiti – da ga je iskoristio kako bi eksperimentirao uoči doigravanja. Vidio je tada dosta toga, vidjeli smo i dobrih i loših strana njegove i vizije njegovih pomoćnika, ali da je bilo previše vremena za uigravanje iste – nije. Samo tri utakmice je vodio, a i bez obzira što u njima nije nijednom slavio, odgovor na gore postavljeno pitanje jasan. Dakle, da – treba ostati. Radi kontinuiteta, da pokuša jednom od početka, a ne ovako. To što su Sjeverni Irci uspjeli pod istim okolnostima, također prije doigravanja ove godine odigrali samo dva susreta, također mijenjali izbornika - to je njihov 'problem'.

Jedanaesti pucanj u prazno

Treba nastaviti s Bajevićem, jer – učinilo nam se da se radi metodično. Što bi i morao biti slučaj s onoliko pomoćnika u stožeru. Ali treba nastaviti još nešto – tražiti nova rješenja za sve pozicije. Jer vidjeli smo opet koliko nezgodni mogu biti silni otkazi, koliko mogu natjerati na improvizaciju koja je u reprezentaciji prisutna bila i prije korone – iz jednostavnog razloga što kvalitete uvijek nedostaje, što je treba pronaći diljem svijeta. A da je nedostajalo kvalitete, kristalno jasno sugerira podatak da će nakon Sjeverne Irske i dalje stajati podatak da je jedini veliki turnir kojeg su Zmajevi igrali onaj iz Brazila 2014. A pokušavati su početi 1996., u kvalifikacijama za SP 1998.
S obzirom na dosadašnje rezultate, ne bi ispali nerealno pesimistični kada bi ustvrdili da se to u skorije vrijeme neće promijeniti – posebno imajući u vidu i činjenicu da Edin Džeko i Miralem Pjanić ne postaju nimalo mlađi. Džeki su 34, Pjanić je mlađi, ali i on ima 30 na leđima… 30 svojih i još niz godina razočaranja u dresu reprezentacije, koje nimalo ne olakšavaju odluku da i dalje nastavi igrati za BiH.

Jedna se vrata zatvorila…

Nije ovo ispadanje od Sjevernih Iraca katastrofa, to sigurno ne, ali da će ostaviti grub trag – hoće. Jer i idući će EURO proći u pričama kako bi se BiH mogla bez problema nositi s nekim od rivala koji će pak igrati europsku smotru najboljih… Mogla, ali nije i neće.
Ono što Baejvić, Džeko i ostali moraju je – shvatiti da život ide dalje i pokušati što bolje odigrati dva preostala duela u ovom mini-ciklusu – domaći protiv Nizozemske u Zenici (već ove nedjelje) te gostujući kod Poljske u Wroclawu (srijeda, 14. listopada). Oba u Ligi nacija, dakle oba u natjecanju koje je u prethodnom, inauguralnom izdanju i dovelo do ovog doigravanja sa Sjevernim Ircima. Dakle, jednostavno je – jedna su se vrata zatvorila, druga su lagano odškrinuta…

Autor: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba