Zima je pred vratima, a migranata po bh. šumama je sve više, što bi moglo završiti kobno ako se bh. politika hitno ne probudi, upozorava u intervjuu za Deutsche Welle (DW) šef Ureda Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u BiH Peter Van der Auweraert. Prema njegovim riječima, najviše zabrinjava činjenica je što ima oko 2500 do 3000 migranata koji spavaju izvan službenih migrantskih centara u Unsko-sanskoj županiji (USŽ), budući su u Velikoj Kladuši i oko tog gradića u nadomak granice s Hrvatskom migranti svugdje postavili ilegalne šatorske kampove. “Humanitarna situacija tamo je dramatična. Moja najveća briga je da bi, ako se ne otvori dodatne smještajne kapacitete u BiH do kraja mjeseca, ljudi doslovno umrijeti od hladnoće. Ove godine sam posebno zabrinut iz dva razloga. Prvo, broj migranata i izbjeglica koji spavaju pod otvorenim nebom je puno veći u usporedbi s brojkama od prošle godine. Drugo, lokalni izbori se održavaju u BiH sredinom studenog i čini se da nije izgledno da bi se bilo kakav dodatni smještaj mogao uspostaviti od strane države do tada“, obrazlaže Van der Auweraert.

Kako je dodao, katkad je ovdje u BiH potrebno suočavanje s realnošću. “Istina je je da, ako pogledamo stanje od siječnja 2018. do danas, u BiH ušlo oko 65.000 migranata i izbjeglica, ali je većina njih odavno i napustila zemlju. Nikad nismo u jednom danu imali više od osam ili devet tisuća migranata. Ovo je zemlja s oko 3,5 milijuna stanovnika. Zar bi osam ili devet tisuća migranata u jednoj zemlji od 3,5 milijuna stanovnika trebalo biti problem?! Ako progledamo Grčku, koja ima puno veću migrantsku i izbjegličku populaciju, onda izvana ne izgleda kao da zemlja poput BiH ne bi mogla svladati taj izazov“, dodao je.

Upitan jesu li to stvarne brojke ili su, možda, neslužbene brojke veće, šef IOM-a u BiH kaže da nije suglasan s mišljenjem da nisu. “Prije korone je, rekao bih, registrirano oko 98% migranata i izbjeglica koje su ulazile u BiH. Jer, ako uđete na teritorij BiH i registrirate se te kažete da imate namjeru potražiti azil, onda dobijete pravo da 15 dana ostanete u zemlji s pravom slobode kretanja. Tako da se oni žele registrirati jer to znači da mogu ostati legalno u zemlji za vrijeme koje im je potrebno za prelazak u Hrvatsku. Kad govorimo o ovoj godini, rekao bih da 10-15% više migranata koji su stigli u BiH država nije registrirala. Razlozi za to su što pojedine službe nisu radile zbog korone. Tako da u biti nema nekog velikog skrivenog broja migranata i izbjeglica“, kaže sugovornik DW koji ukazuje na nedostatak službenih smještajnih kapaciteta u BiH, zbog čega strahuje da neće biti donesena politička odluka potrebna za uspostavu dodatnih smještaja.

Nije stvar u novcu već u donošenju političke odluke

“Nije stvar u novcu. EU je vrlo izdašno pomagala odgovor na migrantsku krizu u BiH. Problem je hoće li Vijeće ministara BiH usred izborne kampanje donijeti odluku o uspostavi smještajnih kapaciteta. Ako to ne uradi, doći će do humanitarne krize. To je tek jedna jedina odluka koju bi trebalo donijeti. Jednom kad se tu odluku donese, organizacije poput IOM-a, Human Rights Watcha i druge, mogu se uključiti a mi smo spremni odmah djelovati i početi s uspostavom centara. To nije komplicirano, gledano iz tehničke perspektive, ali je puno složenije gledano iz političke perspektive“, stav je Van der Auweraerta koji ocjenjuje da je problem u nepostojanju koncenzusa na državnoj razini o tome da se treba suočiti s migrantskom situacijom kao problemom koji se tiče čitave države. “Ako bacite pogled na migrantsku rutu, ona zahvaća sve dijelove BiH. Nedostaje, naprosto, koncenzus na razini države da je to nacionalni problem i da bi se prema tome trebalo odnositi kao prema nacionalnom problemu, a ne delegirati to na lokalne razine vlasti da se one nekako već pobrinu za to. Drugo, i to je povezano s rečenim, nema koncenzusa odozgor prema dolje. Ovo je u velikoj mjeri decentralizirana zemlja. Tako da nema koncenzusa ni na horizontalnoj, ni na vertikalnoj razini. Treće, katkad kad čujem političare što pričaju, zabrinut sam da se stvara mišljenje da je jedini način rješavanja migrantske situacije u BiH da migranti jednostavno na neki čudesan način nestanu“, kaže, nadalje, on uz ocjenu da je puno vremena protraćeno tako što su političari govorili da se treba spriječiti migrante da ulaze u zemlju, što je gotovo nemoguće postići.

Ogovarajući na pitanje što bi Europska unija trebala učiniti, sugovornik DW pojašnjava da EU i drugi međunarodni faktori mogu vršiti pritisak na BiH i, što je najvažnije, nastaviti stavljati na raspolaganje financijsku potporu BiH kako bi se zemlja suočavala s ovim. “No, na koncu, je BiH suverena država i možemo mi voditi diskusije o tome je li EU kriva za to što su migranti tu, je li to rezultat promašene migracijske politike EU-a… Ali realnost je da, iz pravne perspektive gledano, svi ti migranti koji su na teritoriji BiH, htjeli mi to priznati ili ne, jesu u nadležnosti države BiH. Međunarodna zajednica može vršiti pritisak, može razgovarati, donositi deklaracije, može novac stavljati na raspolaganje, ali na koncu su nam potrebne odluke bh. vlasti“, kaže Van der Auweraert te odbija navode da BiH siključivo nosi financijski teret suočavanja s migrantskom krizom na svojim plećima. Do sada su, prema njegovoj procjeni, međunarodni faktori BiH za suočavanje s migrantskom krizom stavili na raspolaganje oko 70 milijuna eura. Zamoljen da komentira rastuće napetosti među stanovništvom, ali i migrantima međusobno, on kaže da se ne bi suglasio s mišljenjem koje propagiraju neki političari i neki mediji da dolazi do rasta napetosti između stanovništva i migranata. “Moje i iskustvo mojih suradnika sa stanovništvom BiH je prilično jasno: mi smo posjetili te ilegalne kampove u Velikoj Kladuši i svaki dan građani dolaze kod migranata, ustupaju im pristup vodi, donose hranu, odjeću... Nismo zabilježili nikakvih slučajeva nasilja od strane bh. stanovništva protiv migranata i izbjeglica“, dodaje on suglasivši se s konstatacijom da pojedini političari aktualnu situaciju koriste u populističke svrhe. Ipak, priznaje da postoji jedna općenita frustracija među stanovništvom Velike Kladuše i Bihaća koja, kako kaže, ima manje veze s migrantima a više s nedovoljnom voljom ili nesposobnošću države da se nosi sa situacijom i da osigura smještajne prostore izvan USŽ-a.