Alija Kajan (rođen 29. listopada 1959. godine u Sarajevu) je 80-tih godina prošlog stoljeća bio odličan atletičar - dugoprugaš AK Igman i AK Sarajevo te reprezentacije Jugoslavije, koji još od 1989. godine živi u Sydneyu (Australija).

Kao inženjer elektrotehnike još od 1992. godine radi u Znanstveno – istraživačkom institutu CSIRO, a magistrirao je na univerzitetu u Sydneyu 1994. godine.

Ljubav prema sportu i dalje gaji trčeći i u svojoj 62. godini te trenirajući mlade atletičare u “Randwick – Botany Harriers”, klubu čiji je ujedno i potpredsjednik. Ovaj atletski klub ima lijepu prošlost od formiranja 1907. godine jer je do danas bio kreator niza olimpijaca, pa čak i nositelja medalja sa OI. Alija je njegov član od 1990. godine. Uz sve to voli svirati gitaru.

 - Imam četiri gitare, sviram za svoju dušu, kaže Alija.

Pobjednik u Kumrovcu

Njegova atletska priča počinje na Ilidži gdje je kao gimnazijalac počeo sa trčanjem nakon jednog školskog testa. Bio je član AK Igman i postavio juniorski rekord BiH na 10.000m kao njegov član.

- Jednom mi je pokojni trener Milan Elez rekao: “Ako ćeš trčati 10 kilometara u subotu na Koševu, dat ću ti sprinterice sa 6 eksera”. Ja sam u to vrijeme još trčao sa onim starim sa 4 eksera. Bilo je to 14. svibnja 1977. godine kad sam prvu desetku sa 18 godina istrčao za 32:39.3, što je bio juniorski rekord BiH. Sljedeće godine (1978.) sam na seniorskom Kupu Jugoslavije u Karlovcu istrčao 30:48.4, (šesto mjesto i novi juniorski rekord BiH), ispričao je Kajan.

Sve vrijeme je osjećao da mu dobro ide na dužim distancama. Bio je dva puta (1983. i 1984. godine) pobjednik najpopularnije cestovne dugoprugaške utrke u to vrijeme, Partizanskog marša u Kumrovcu.

 - Već 1985. godine sam otišao u vojsku, kao elektro inženjer imao ozbiljan posao, a 1986. godine mi se rodilo dijete. Stvari su se promijenile i nisam se više vratio na taj nivo u atletici.

2:18 maraton

Da bi ostvario ozbiljnije rezultate u zimu 1981. godine je prešao u AK Sarajevo koji je u to vrijeme bio jedan od najboljih atletskih klubova na prostorima bivše države.

 - Htio sam probati malo ozbiljnije. Povrijedio sam se pred kraj 1982. godine, sjećam se da sedam tjedana nisam nikako potrčao, ali možda mi je to i dobro došlo jer sam poslije nekoliko mjeseci od toga stvarno počeo raditi dobre treninge. Moj trener Lazar Ćirović je to osjetio i odlučio me poslati na maraton u Velenje.

Tog 24. travnja 1983. godine je bio drugi na prvenstvu Jugoslavije sa 2:18:08. Prvi je bio Marjan Krempl sa 2:17:33. Tad je norma za Olimpijske igre u Los Angelesu 1984. bila 2:16.

 - To je moj najveći atletski uspjeh, ali i predstavljanje države na Balkanijadi. Međutim taj maraton nisam završio. To je bilo pomalo smješno natjecanje. Startalo je 10 ljudi u Izmiru (Turska) na temperaturi od 32 stepena. Zamalo se nisam onesvijestio.

Aktivan i dalje

Po njegovoj poslovnoj karijeri je jasno da za Aliju Kajana atletika nikad nije bila prioritet.

 - Važna stvar je to da nikad nisam imao samo trčanje u svom životu. Uvijek sam imao prvo školu, studirao sam elektrotehniku, što je bilo teško. Imao sam prvi put poslije diplomiranja dva mjeseca samo za atletiku, ali sam onda počeo raditi. Ipak poslije tih dva mjeseca treninga sam 1983. godine napravio sve svoje najbolje osobne rezultate, napominje Alija.

 - Meni atletika nikad nije bila prva stavka u životu. Ali je jako volim, tako da i dan – danas trčim. Jednako tako i moja supruga Biba, ali i kćerka Selma.

Ostao je određeni žal za testiranjem vlastitog maksimuma.

 - Žao mi je što nisam posvetio barem jednu godinu isključivo trčanju, da vidim dokle bih dogurao. Zato smo mojoj Selmi omogućili, nakon što je završila fakultet, da se posveti trčanju 3 godine. Poenta priče je da ne možeš napraviti neke dobre rezultate, a da ne trčiš dva puta dnevno, ističe Alija Kajan.

Trenerski posao

Danas je potpredsjednik i trener u klubu “Randwick – Botany Harriers”, koji egzistira od 1907. godine. Volio bi da je imao priliku današnja znanja primijeniti u svoje vrijeme. Najveći posao je napravio sa svojom kćerkom Selmom koja je olimpijka iz Rio de Janeira 2016. godine.

 - Ovdje sam trenirao prvo kćerku i doveo je na ispod 2:02 na 800m i 4:13 na 1.500m. Onda sam je predao 2015. godine jednom još boljem treneru. Taj čovjek stalno proizvodi olimpijce. Ipak nije puno napredovala s njim, za nekih 0.7 sekundi je još spustila rezultat.

Tuka i Gajić

I dalje prati atletska događanja u BiH.

 - Radujem se kad Amel Tuka istrči nešto. On je stvarno zvijezda iznad svega i impozantno je kako je uspio postići te rezultate, jer ja znam da kod nas uvjeti nikad nisu bili dobri, a pogotovo sad. Sigurno da je odlaskom u Italiju napravio iskorak, ali ne može drukčije. Ako se totalno posvetiš, onda se možeš nadati nečemu. Mada to nije garancija. Ovaj sport je čudan. Netko može istrčati nešto dobro, pa da ga iduće godine nema nigdje. Ništa nije garancija u ovom sportu. Čuo sam i za malu Jelenu Gajić koja je na 800m trčala 2:05.

Inače rekord BiH na 800m drži Alijina supruga, Biba Kajan-Subašić koja je 1985. godine u Zagrebu istrčala 2:03.02.

Atletska obitelj

Atletsku obitelj Kajan, osim supružnika Alije i Bibe, čini i njihova kćerka Selma koja je predstavljala Australiju na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru, disciplina 800m. Njen osobni rekord je 2:01.27.

 - Nažalost u Riju je bila bolesna, trčala je 2:05, a mislim da je bila spremna da ide 2:00. Ona sad trčkara, ne natječe se. Nedavno se udala, a njen muž Collis Birmingham je dvostruki olimpijac (2008. i 2012. na 5.000m). Njegovi osobni rekordi su 3:35 na 1.500m, 7:35 na 3.000m, 13:09 na 5.000m, 27:29 na 10.000m i 60:56 na polumaratonu.

NAJBOLJI BH. MARATONCI

2:15:54            SEAD KONDO (Chemnitz, 1975.)

2:16:45            ĐURO KODŽO (Zagreb, 2008.)

2:17:13            ŽELJKO PETROVIĆ (Celje, 1999.)

2:18:08            ALIJA KAJAN (Velenje, 1983.)

2:24:01            ISLAM ĐUGUM (Ananja, 1995.)

2:30:10            OSMAN JUNUZOVIĆ (Sarajevo, 2020.)

Piše: Ersan Bijedić

desk@dnevni-list.ba