Kod primjene opće anestezije treba uzeti u obzir i utjecaj anestezioloških lijekova i samu proceduru koji utječu na uterini protok krvi koji mogu dovesti do fetalne asfiksije.

Opća anestezija je stanje u kojem je pacijent bez svijesti za vrijeme operacije i tijelo je potpuno neosjetljivo na bilo kakvu vrstu boli. Vrlo bitno je proći sve prijeoperacijske pripreme odnosno pribavljanje svih neophodnih nalaza da bi bili sigurni. Kada je u pitanju trudnoća zaista je neophodno da trudnice rade nalaze na mjesečnom nivou. Ukoliko bi i došlo do operativnog zahvata da ljekari imaju dokumentaciju kojom će raspolagati ako se odluče za zahvat. Kada je riječ o carskom rezu radi se o anesteziji, ali i kada je epiduralna u pitanju ponovo se vraćamo na anesteziju. Nebitno o kakvoj je anesteziji riječ, jako važnu ulogu igra i monitoring koji prati pacijenticu cijelo vrijeme, a uključuje EKG, tlakomjer te pulsni oksimetar. Kada je riječ o anesteziji jako je bitan tim anesteziologa koji se brinu o pacijentici tokom cijele operacije, ali i nakon nje (postoperativni period). Uobičajna procedura u svijetu, ali i kod nas je potpisivanje saglasnosti za operaciju. Anestezija se počinje davati u trenutku kada je operativni tim spreman i uz njihove smjernice djelovanje je brže nego što mislite. Kada je riječ o carskom rezu neophodna je anestezija. Opsternistička anestezija je grana anesteziologije koja je sve više u fokusu upravo zbog trudnica, ali i zbog sve većeg broja epiduralne anestezije i porođaja na carski rez. Ovako odvojena grana u anesteziologiji je jako bitna zbog kormobiditeta trudnica, rizičnih trudnoća te svih komplikacija do kojih bi moglo doći tokom trudnoće, ali i samog poroda.

 Vrlo bitno je, kada je trudnoća i anestezija u pitanju da timovi rade usklađeno. S obzirom na period trudnoće vrlo bitne su sve promjene koje se dešavaju u našem organizmu. Opsežne anatomske, ali i fiziološke promjene su više neko bitni parametri koji se moraju uzeti u obzir kada je riječ o anesteziji. Jedne od najčešćih promjena su promjene disajnih puteva u trudnoći, promjene kardiovaskularnog sistema, hematopoetskog sistema, gastrointestinalnog sistema, zatim promjene rada bubrega, te endokrinog sistema.

Kada govorimo o antesteziji i trudnoći vrlo bitno je naglasiti da je sve teratogeno što može dovesti do oštećenja ploda, odnosno nerođenog djeteta.  Najčešće promjene ovakvog tipa su u periodu organogeneze, a to je od 15 do 60 dana gestacije. Vrlo bitno je da trudnice znaju da svi anesteziloški lijekovi testirani na životinjama su pokazali teratogenost. Poznato je 5 lijekova koji su teratogeni (talidomid, izotretionin, kumarinski antagonisti, valproična kiselina, antagonisti folata). Većina anestezioloških lijekova (uključujući inhalacijske anestetike, lokalne anestetike, neuromuskularne blokatore, opioide i intravenske anestetike) klasificirani su u skupine B i C, dok su benzodiazepini svrstani u skupinu D. Pojam neuroaksijalna (centralna) anestezija se odnosi na sipnalnu (subarahnoidalnu) i epiduralnu anesteziološku tehniku.

Neuroaksijalna anesteziološka tehnika u okviru opstetričke anestezije, ona je najbliža poimanju idealne anestezije u opstetriciji,  iako je važno napomenuti da niti jedna od anestezioloških tehnika nije idealna za trudnicu. Da bi se izbjegle moguće komplikacije i ublažile nuspojave neuroaksijalne anestezije za vrijeme porođaja, potrebno je posebno znanje, iskustvo i vještina liječnika anesteziologa koji primjenjuje navedenu tehniku. Sve više se koristi neuroaksijalna tehnika kako bi se izbjegli rizici opće anestezije (hitni carski rez) ili kod trudnica sa pojedinim komorbiditetima (preeklampsija, srčana bolest ili autonomna hiperrefleksija). Prednosti neuroaksijalne anestezije za trudnicu su bolji uteroplacentarnog protoka krvi, učinkovitije otklanjanje boli od parenteralnih tehnika analgezije, smanjenje odgovora simpatikusa na porođajnu bol. Glavni nedostaci su rizici od anestezioloških komplikacija, nuspojave korištenih lijekova i nužnost prisutnosti liječnika anesteziologa koji će primjeniti navedenu tehniku. U ovom slučaju fetus je manje izložen anesteticima nego kod intravenske anestezije. Primjena tehnike neuroaksijalne anestezije povećala je učestalost porođaja vaginalnim putem i sigurna je za majku i novorođenče. Izbor anesteziološke tehnike za provođenje carskog reza ovisi o nekoliko stvari; o stanju hitnosti, iskustvu liječnika anesteziologa i opstetričara, stanju majke i novorođenčeta, te o samom izboru trudnice. Posljednih godina glavna anesteziološka tehnika za carski rez je neuroaksijalna koja ima puno više prednosti u odnosu na opću anesteziju i to; prednosti su izbjegavanje rizika koje nosi opća anestezija (otežana intubacija, hipoksija, aspiracija), budnost majke i manja izloženost novorođenčeta anesteziološkim lijekovima. Opća anestezija za carski rez indicirana je uglavnom za hitne slučajeve ili ako je neka od metoda neuroaksijalne anesteziološke tehnike kontraindicirana. Uzimajući u obzir opću anesteziju u trudnoći, najvažnije je osigurati  fiziološko intrauterino okružje za plod i izbjeći intrauterinu fetalnu asfiksiju koja se izbjegava održavanjem normalnog majčinog PaO2, PaCO2 i odgovarajućom perfuzijom posteljice. Opća anestezija u trudnoći sa sobom nosi određene rizike zbog nekoliko razloga: održavanje dišnog puta kod trudnica je otežano i desaturacija hemoglobina u arterijskoj krvi je povećana zahvaljujući smanjenom funkcionalnom rezidualnom kapacitetu i povećanom iskorištavanju kisika u trudnoći. Također, kod primjene opće anestezije treba uzeti u obzir i utjecaj anestezioloških lijekova i samu proceduru koji utječu na uterini protok krvi koji mogu dovesti do fetalne asfiksije. I nakon samog poroda i procedure intezivne, a kasnije i poluintezivne njege vrlo bitno je da su majke svjesne kakve se posljedice nosi anestezija. Postoje majke koje neće imati nikakvih posljedica, a  imamo majke koje će ih osjetiti.  Jedna od karakteristika je problem sa snom, zatim potrebe za većom količinom vode, pretjerano znojenje. Isto tako mnogo majki ima problema sa postporođajnom depresijom pa dosta karakterstika pripisuju i ovom stanju. Uz razgovor, podršku i ovaj period može biti dosta lakši za majku. Kao zaključak shodno gore svemu navedenom, postporođajni period sa ili bez anetezije je period koji  se mora proći i koji je različit od majke do majke, te o svim stvarima, strahovima, anksioznosti treba otvoreno pričati i tražiti podršku od partera, porodice i okoline. Ništa nije tabu i ništa nije sramota kada je zdravlje u pitanju.

Kroz određeni vremenski period sve se vraća na svoje i svaka žena se vraća u životnu rutinu. Za sve u životu treba vremena te je najbitnije sačuvati psihu.