Bahata vlast profitira na rastu cijena otimajući novac i hranu direktno od građana
Nakon svakodnevnih raznih poskupljenja koja su počela od energenata a nadovezali se i na osnovne životne namirnice red na poskupljenja doša je i na meso i mesne prerađivene koje do sada nisu u tolikoj mjeri bile izražene.
No, u ovom trenutku cijene mesnih proizvoda najviše su u posljednjih deset godina.
Prouzročeno je to , između ostalog, i ratom u Ukrajini koji je doveo do poskupljenja energenata i hrane za stoku. Zbog toga, namirnice koje su se ranije smatrale osnovnim životnim namirnicama, poput mesa, postale su gotovo pa luksuzne jer se posljednjih mjeseci sve rjeđe nalazi na trpezi.
Meso sve skuplje
Usporedbe radi, prethodne godine kilogram piletine mogli ste kupiti po cijeni nešto višoj od 4 marke. Danas je ta cijena i preko 7 maraka. Ukoliko želite kupiti, pak, pileće filete, morat ćete izdvojiti 12 maraka.
Drugi primjer drastičnog poskupljenja mesnih proizvoda je i juneće meso, koje je koštalo oko 13 po kilogramu, a danas cijena istog iznosi približno 20 maraka. Mljeveno meso možete kupiti za 13 maraka iako je kilogram donedavno koštao 10 maraka. Izuzetak nije ni teleće meso, o kojem veliki broj građana može samo maštati jer kilogram danas košta paprenih 25 maraka.
Pored nezadovoljnih građana, nezadovoljstvo ne kriju ni proizvođači mesa. Meso kod domaćih proizvođača znatno je jeftinije od mesa u trgovačkim marketima. Uprkos tome, potražnja za domaćim mesnim proizvodima je mala.
Niske otkupne cijene i skupa stočna hrana rezultirat će gašenjem domaćih industrija za uzgoj mesa, upozorava je Nebojša Đokić u izjavi za FTV.
- Meso je malo poskupjelo, ali je toliko poskupjelo da smo ponovo na nuli, da ništa nismo zaradili. Što sam bika prodao po 5 KM, do skora je bilo 4 marke, jer su ponovo žitarice otišle gore. Po kojoj sam ja to cijeni onda prodao? Ni po kakvoj, kaže Đokić.
Enorman rast troškova
Enorman rast troškova za uzgoj stoke i prekomjeran uvoz vode ka poskupljenju mesa. Izlazak iz covid krize dočekan je drugom krizom - ratom u Ukrajini, što predstavlja udar za svjetsku, ali i bh. privredu, koja je odavno ugrožena.
- Sve grane poljoprivrede su poskupjele od 40 do 60 posto, u zavisnosti o kojoj grani privrede pričamo. Postoji trka na svjetskom tržištu što se tiče nabavke repromaterijala i ono što dobijemo inpute od poljoprivrednika - nitko ne pita za cijenu nego samo pita za obezbjeđivanje dovoljne količine. Cijene će se vjerovatno spustiti za određeni period, ali se nikad više neće vratiti na nivo na kojem su bile, objašnjava Ognjenka Lalović, direktorica Sektora za privredu VTK-a BiH.
Zbog ovoga svega, građani očekuju više plaće i morovine, ali i niže cijene dok domaći proizvođači očekuju veće subvencije.
Međutim, iako prostora za određne intervencije ima vlast ne poduzima nikakve konkretne poteze. Tako je primjerice nedavno predloženo ukidanje akciza na gorivo što bi smanjilo cijene nafte barem pola marke po litru, ali je vlast našla način da to izbjegne. Osim toga, predloženo je i ukidanje ili smanjenje PDV-a na osnovne životne namirnice koji sada iznosi 17 posto, ali ni taj prijedlog još uvijek nije uzet u ozbiljno razmatranje, već se nalaze razna opravdanja zbog čega su takvi potezi navodno nemogući.
Vlast profitira na računa građana
Umjesto toga, upravo zahvaljujući poskupljenjima i naplati PDV-a kojeg plaćaju direktno građani vlast se hvali rekordnim punjenima raznih proračuna.
Čak štoviše, scenarij u kojima raspolažu ogromnim novcima prikupljenim od građana vlast na neki način i profitira jer će sigurno naći dobar način da na tome politički profitira u godini koja je izborna.
Tako se primjerice, prije nekoliko dana premijer Vlade FBiH hvalio proračunom koji je na rekordnoj razini kao da ga je on napunio, a ne građani BiH koji zbog toga žive sve lošije. Jer, za život moraju izdvajati sve više, a ujedno i plaćati sve veće iznose kroz PDV što dovodi do rasta prihoda za sve proračune od županijskog, preko entitetskih, pa sve do državnog nivoa.
Istovremeno, vladajuća većina, unatoč rekordnim proračunskih prihodima odbija inicijative da se taj isti novac vrati građanima poput one da se porodiljna naknada s federalne razine definira u iznosu od jedne prosječne plaće i da traje 12 mjeseci.
U konkretne reakcije županijske, federalne i državne vlasti koja bi pomogle smanjiti cijene i olakšati život građanima gotovo više nitko ne vjeruje.
Zbog toga bi se moglo slobodno reći da se vlasti BiH se bahate i profitiraju zbirajući 'rekordne prihode' koje su direktno oteli iz usta građana. S. G.