Nesmanjenom žestinom već mjesecima zbog vlasti bijesni bespoštedni politički rat u bošnjačkom nacionalnom korpusu. Često se prelaze granice dobrog ukusa, pljušte uvrede i podla podmetanja na sve strane.

Prednjače nacionalisti 'duboke države' koji se ne libe koristiti najogavnija sredstva i prijetnje prema čelnicima tzv. trojke: Elmedinu Konakoviću, Edinu Forti, Nerminu Nikšiću, ali i drugim visokim dužnosnicima Naroda i pravde, SDP-a i Naše stranke.

Koliko je to sve opasno i strašno dokazuju priznanja Elmedina Konakovića da je u nekoliko navrata njegova obitelj dobila one najcrnje prijetnje, da mu djeca ne smiju sama u park i na igrališta i da mora pozvati policiju da ih zaštiti.

Sljepilo i uvrede

Generalno, Konaković, Forto i Nikšić su za bošnjačke razvratnike izdajnici koji državu BiH u bescijenje isporučuju 'okupatorima' Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku.

Nestvarno je to sljepilo u velikom dijelu radikalnih sarajevskih krugova koji od potpisivanja Daytona žive u zabludi i neće priznati da je ta 'njihova država' zapravo svedena i omeđena na svega nekoliko županija.

Njima omraženi neprijatelji države Dodik i Čović nadziru oko 70 posto teritorija. Ali, šef SDP-a Nermin Nikšić je za nacionaliste Bakira Izetbegovića i Željka Komšića bošnjački “Smail-aga Čengić”. Podsjećamo, to je u mitovima osoba koja je u presudnim povijesnim trenutcima izdala Huseina kapetana Gradaščevića, muslimanskog rodoljuba koji se borio protiv Osmanlija.

Smail-aga čengić se u presudnim trenutcima priklonio turskim okupatorima. Dakle, ispada, Nikšić je u presudnim danima izdajnički okrenuo leđa Bakiru Izetbegoviću.

Problem je što se Izetbegović ne bori protiv Turaka nego protiv “okupatora “Amerikanaca i Europljana. Zato je usporedba Nikšićeva s izdajnikom pametnim ljudima krajnje apsurdna.

-Vrata političkog kraja već su se otvorila Nerminu Nikšiću, i bez obzira hoće li oktroiranim aktom biti premijer ili ne, jedno mjesto mu je zajamčemo. Definitivno će biti smješten u crnu kutiju bošnjačkog naroda, kojeg bezpogovorno i neodgovorno vodi ka provaliji getoizacije iz koje su se devedesetih izvlačili prolijevajući krv. Staviti na kocku sudbinu naroda i posljedično države mogu samo ljudi bez vjere i časti. Takvima svetinja slobode naroda kojem pripadaju i države koju su navodno branili, ne predstavlja nikakvu cijenu. Spremni su sve to pogaziti za četverogodišnju vlast. I zato je Nermin Nikšić Smail-aga Čengić našeg vremena. Jer, i Zmaj od Bosne (Husen kapetan Gradaščević) je krvavo izvojevao autonomiju Bosne od okupatora iz Carigrada, ali je u obrani te autonomije izdan od Smail-age Čengića i Ali-age Rizvanbegovića, koji su prešli na stranu okupatora, sramotne su usporedne ostrašćenih nacionalističkih kvazianalitičara, plaćenika bivših čelnika muslimanske obaviještajne službe AID.

Begovi

Eto, Nikšić je taj izdajnik, a nije Bakir Izetbegović koji se u praksi priklonio turskom “velikom bratu” Tayyipu Erdoganu i zabio nož u leđa bošnjačkim naprednim prozadapnim snagama.

I baš zato je Bakir Izetbegović u nekim bošnjačkim krugovima i promoviran u “bakir-bega”. Ne sultana, jer je to rezervirano za Erdogana. Ali, zato je njegova supruga Sebija Izetbegović, sultanija bez diploma magistra i doktora znanosti. Čestu su je pogrdno častili i sa bošnjačkom “Elenom Čaušesku” aludirajući na njezin rastrošni mentalitet, skupocjene torbe, cipele i nakite, ali i na okrutni diktatorski karakter.

Bošnjaci imaju još jednog “bega”, ali onog crvenog. Odavno po sarajevskoj čaršiji kruži posrpdna priča kako se bivši čelnik SDP-a Zlatko Lagumdžija voli hvalisati da je on taj “crveni beg”. Možda i zato što je dobio u amanet pozlaćenu fondaciju od Adil-bega Zulfikarpašića ili se želi jednog dana ukopati u haremu (dvorištu) neke od sarajevskih džamija.

I na koncu poplave čašćenja turko-arapskim titulama je Elmedin Konaković čelnik NiP-a i ministar vanjskih poslova BiH. Njega je “duboka država” nalijepila nadimkom “hamas”. Obrazloženje je da je Konaković daleko radikalniji nacionalist od Bakira Izetbegovića i njegovih jastrebova, da se samo vješto zamaskirao i da će Zapad i domaća javnost vrlo brzo vidjeti pravo lice nekadašnjeg miljenika obitelji Izetbegović.

Upadljivo je i zanimljivo da su sva ta tepanja ili pogrdni nadimci pronađeni među anakronim tursko-arapskim uzorima. Napredni svijet, dakako i islamski, je krcat raznoraznim učenjacima, nobelovcima, senzacionalnim ljudskim gromadama pa i vojskovođama.

Ali, eto, idolopoklonstva su navođena isključivo vjerskim empatijama prema kontroverznim uzorima na Istoku. D. G.