Ruska invazija na Ukrajinu i hipotetička prijetnja proglašenjem samostalnosti RS-a od strane rusofila Milorada Dodika pokazali su svu obezglavljenost i nemoć samoproglašenih sarajevskih patriotskih snaga.

Među njima je zavladala stanovita doza panike, ali i međusobnog nepovjerenja. Tako ugledni sveučilišni profesor i nekadašnji član ratnog Predsjedništva BiH, ortodoksni ljevičar Ivo Komšić surovo proziva bošnjačkog nacionalnog izbornika Bakira Izetbegovića da eskalaciju rata na tlu Europe i ozbiljnu prijetnju unutar BiH i iz istočnog susjedstva nijemo promatra u nekom debelom snu u potpuno iracionalnom svijetu.

Paranoični Komšić se okomio i na 'patriote' koji se komodaju po udobnim salonima.

“Naši 'patrioti' se sastaju sa 'svojim ljudima' po kavanama i restoranima ili na sijelima na minderima. Razlika među njima je samo u tome što se na jednim sijelima pije alkohol, a na drugima ne. Da stvar bude gora, stupidnim izjavama se i dalje pažnja međunarodne zajednice skreće na pregovore oko promjene Izbornog zakona kao da to sada ikome može biti i u primisli. Bakir Izetbegović izgleda dva dana ne gleda tv i ne zna da je u Europi počeo rat i da akter tog rata prijeti i Bosni i Hercegovini. On ne odustaje, on se fokusirao na pregovore s Čovićem, ruskim čovjekom, i uporno ponavlja kako se izbori mogu odgoditi dok se oni ne dogovore.”

Izetbegović pod pritiskom

Međutim, istraumatizirani i očigledno uznemireni Komšić potpuno zanemaruje činjenicu da Bakir Izetbegović nije politički čimbenik kapacitiran da povuče poteze koje od njega očekuje nekadašnji bliski suradnik njegovog oca.

Naime, mlađi Izetbegović se skromno pita u Sarajevu, Federaciji, a na državnoj je razini osobno satjeran u Dom naroda gdje ga 'nogama gaze' i Milorad Dodik i Dragan Čović. Uz to Bakir Izetbegović ima grdnih problema unutar SDA. To što on uporno trabunja i smara članstvo i javnost oko Izbornog zakona, obična je demagogija.

Kako doznaje Dnevni list Izetbegović se odavno nalazi pod prismotrom nadobudnih stranačkih jastrebova, poglavito iz sarajevskog stranačkog bazena, i ne smije povući niti jedan radikalni, kompromisni potez koji bi vodio neizbježnom i dugotrajnom političkom dogovoru s čelnikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem.

Naš izvor blizak samom vrhu SDA ovih dana nam je oktrio senzacionlanu informaciju da je bošnjački vođa nedavno na pregovorima u Neumu bio u jednom trenutku pristao na ustupke i kompormis kojeg su nudili i zagovarali međunarodni posrednici Palmer i Eichhorst, a koji je na tragu stajališta Venecijanske komisije, međutim iznenada je, navodno, dobio ozbiljne prijetnje iz Sarajeva da ne smije pristati na kompromisna rješenja.

Naime, nekoliko mlađih, bradatih članova sarajevske organizacije SDA, se po kafićima hvalilo kako su Izetbegoviću dali jasno do znanja da se “živ neće vratiti u Sarajevo, ako pristine na ustupke Draganu Čoviću”.

I to ne važi samo za Neum, ta prijetnja je i dalje na stolu Bakira Izetbegovića. Međutim, izvor Dnevnoga lista tvrdi kako te prijetnje nisu pojedinačni izljevi bijesa nego su navođeni iz nekih političkih i vjerskih centara moći. Vjeruje se kako će Bakir Izetbegović prave posljedice neslaganja unutar SDA tek osjetiti na sljedećim parlamentarnim izborima i da će mu veliki broj radikalnih članova zabiti nož u leđa i uskratiti glas u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Isfrustrirani Komšić

Ivo Komšić je proživio neugodna iskustva s Alijom Izetbegovićem koji je u ratu i nakon njega u mnogo navrata izdao i zaobišao najbliže suradnike u insitucijama donoseći neshvatljive odluke na minderu.

Solističko, po mnogim i izdajničko potpisivanje daytonskog sporazuma i darivanje Srbima republike je povijesni grijeh starijeg Izetbegovića. Ugledni bošnjački intelektualac Džemaludin Latić je kazao da je bilo bolje da se Alija ubio nego što je potpisao utemeljenje RS-a na 49 posto državnog teritorija.

Isfrustrirani Komšić očigledno sumnja u dobronamjernost i političke domete Bakira Izetbegovića. Ali, ipak pretjeruje jer glorificra njegove političke moći.

Vođa SDA je ispod razine i Milorada Dodika i Dragana Čovića, možda tek nešto iznad Nermina Nikšića, Elmedina Konakovića ili Fahrudina Radončića. Upravo oni mu ne priznaju status nacionalnog vođe. J. S.