Piše: V.S.Herceg

Beogradski sastanak člana Predsjedništva BiH i predsjednika SNSD-a Milorada Dodika i srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića sa svojim porukama mira, čini se, posramio bi i velikog Gandhija.

"Dodik je aterirao", odmah je komentirao predsjednik SDS-a Mirko Šarović, čija stranka i Dodik imaju jednu značajnu poveznicu - mjesto na tzv. američkoj crnoj listi sankcija osoba i organizacija.

Da je "Dodik aterirao" jasno je i slijepcu - za razliku od samo dan prije kada je i dalje ustrajavao na zapaljivoj retorici o osamostaljenju Srpske, on je iz Beograda iz naftalina izvukao novi (stari) uvjet za vraćanje predstavnika iz RS-a u državne institucije. I to nije bio tzv. Inzkov zakon koji je bio i razlogom za takvu blokadu već poljoprivredno zemljište i šume.

Sada su opet problem poljoprivredno zemljište i šume, ne 'Inzkov zakon'

-Upoznao sam predsjednika Vučića s trenutnom situacijom u BiH. Situacija je složena, RS se razvlašćuje upornom silom međunarodnog faktora, Ustavni sud BiH oduzima poljoprivredno zemljište Srpske i čine sve da ukinu status RS-a, ali želim istaknuti da mir nema cijenu, rekao je Dodik.

Međutim, da bi barem izbjegao dojam potpune kapitulacije, ipak se dotaknuo novog visokog predstavnika u BiH, svojevrnog "dežurnog Pedra", krivca za sve, ali i "neke koji žele ostvariti male političke ciljeve".

-Ili ćemo unilateralno vratiti, ili ćemo dogovoriti drugi aranžman o tim stvarima. Također, niko u Srpskoj neće gledati kako nelegitimni visoki predstavnik srpskom narodu nameće zakone. Dobili smo čovjeka koji se predstavlja kao visoki predstavnik. Nisam spreman da za Republiku Srpsku žrtvujem mir, ali sam spreman da žrtvujem sebe za Republiku Srpsku. Imate one koji prizivaju neke sankcije, iako ih ja imam od SAD. I one nisu problem, već neki “naši” koji žele ostvariti male političke ciljeve. Nemam namjeru za ratom, nikakvim sukobom, ali želimo da se ustavno borimo za svoja prava, dodao je Dodik.

Još jedna od zanimljivosti beogradskog sastanka je stajališe Dodika i Vučića kako je potrebno produžiti misiju EUFOR-a, Althea, u BiH, kojoj ističe mandat u studenom te mora dobiti suglasnost u Vijeću sigurnosti UN-a za produžetak mandata.

-Upoznao sam predsjednika sa stavom da misiju Althea treba produžiti i treba odobriti njeno dalje funkcioniranje. Odluka je na Vijeću sigurnosti UN-a. Mi nemamo ništa protiv da ta odluka bude ista kao prošle godine, rekao je Dodik.

Podsjetimo, povod predstavnika iz RS-a za odluku o nesudjelovanju u radu državnih institucija bio je tzv. Inzkov zakon o zabrani negiranja genocida, ratnih zločina i veličanja osoba osuđenih za ratne zločite, tako da je ova Dodikova izjava više nego značajno drukčija od prijašnje retorike, a vraćanje nadležnosti RS-a nad poljoprivrednim zemljištem i šumama novi uvjet za povratak u institucije dužnosnika iz RS-a.

Pitanje je kako će na to reagirati oporbene stranke iz tog entiteta koji su, zajedno s vlašću predvođenom SNSD-om, potpisali odluku da od 26. srpnja, da neće sudjelovati u radu i odlučivanju državnih institucija u BiH, odnosno u Parlamentu BiH, Vijeću ministara i Predsjedništvu BiH upravo zbog tzv. Inzkovog zakona.

Vučić „mora razgovarati sa Bošnjacima“. Što je s Hrvatima?

Ipak, tema o sankcijama je bila više nego prisutna, a Vučić je potvrdio kako ih Srbija nikada neće podržati, pri tom pozivajući na mir, razgovor i dijalog i ponovno priskrbljujući ulogu "faktora stabilnosti" na Balkanu, ali i u BiH jer očito da ima moć kontrolirati Dodika koji gubi samokontrolu i izaziva krize.

-Srbija će se suprotstaviti i biti protiv bilo kakvih sankcija koje bi netko donosio prema RS-u. Neće biti blokade na Drini dokle god sam ja predsjednik Srbije. Dodik je nedvosmisleno rekao da ne postoji nikakav hir Srpske da bilo kome pravi probleme. Možemo pobijeđivati samo ako se dogovaramo, pregovaramo i treba obnoviti dijalog sa svima, moramo razgovarati s Bošnjacima, da se pronađe izlaz iz krize. Molimo ih sve da riješavamo probleme kroz razgovor i dijalog, a sankcije dovode samo do uzavrele atmosfere i puta koji nije dobar. Neće biti blokade na Drini, jer Srbija nikada neće podržati sankcije prema svom narodu, rekao je Vučić na konferenciji za medije nakon sastanka s Dodikom.

No, Vučićev stav kako se "mora razgovarati s Bošnjacima", otvara nova pitanja o bh Hrvatima - jesu li oni kredibilni sugovornici za razgovor ili s Hrvatima "nema problema"?

Ipak, za podsjetiti je izjavu hrvatskog premijera Andreja Plenkovića koji je prije nekoliko dana na summitu u Bruxellesu, tijekom rasprave o vanjskopolitičkim pitanjima upozorio na stanje u BiH, tenzije koje postoje i na djelovanje prije svega, Milorada Dodika.

-Otvorio sam pitanje ‘follow up’ rasprave u Brdu kod Kranja. To je dobro prihvaćeno, upozorio sam na stanje u BiH, tenzije koje postoje, na djelovanje prije svega gospodina Dodika. On šalje poruke destabilizacije BiH, a mi se zalažemo za jedinstvenu BiH, kazao je hrvatski premijer kojemu je to bila prva konkretna izjava kojom je decidirano naveo Dodika u negativnom kontekstu.

Plenković je i predsjednik HDZ-a Hrvatske, tzv. sestrinske stranke HDZ-a BiH čiji predsjednik Čović ima odllične, čak i prijateljske relacije s predsjednikom SNSD-a, stranke koja niti jednom riječju, a pogotovo ne kritikom, nije komentirala Dodikovo djelovanje. Čak što više, po izjavama pojedinih dužnosnika ove čak se mogla iščitati simpatija i doza podrške. 

Tko je i kako prizemljio Dodika?

-Nisam spreman da za Republiku Srpsku žrtvujem mir, ali sam osobno spreman učiniti sve da se žrtvujem za Republiku Srpsku, poručio je Dodik iz Beograda dajući do znanja da je odustao od svoje izjave dane 23. srpnja u promotivnom videu SNSD-a u kojem kaže: "Ja sam spreman da samostalnost proglasimo već sljedeći tjedan pa što bude" ili možda njegovog odgovora američkom izaslaniku za zapadni Balkan, Gabrielz Escobaru kada ga je upozorio da su "sankcije spremne". "J... mi se za sankcije. To sam već prošao. Ako hoćeš sa mnom razgovarati, nemoj mi prijetiti", odgovorio mu je Dodik. Sudeći po izjavama, to sada nije ista osoba.

Ovo je dijametralna razlika u stajalištu incidentnog Dodika, okarakteriziranog kao elementa nestabilnosti i od strane međunarodne zajednice. Pogotovo od vremena njegovog dolaska na vlast uz pomoć međunarodne zajednice davne 1999. godine uz pomoć tadašnjeg visokog predstavnika Carlosa Westendorpa.

Sada "romantičarska" izjava tadašnje šefice američke diplomacije Madeleine Albright kako je Dodik bio "dašak svježeg vjetra na Balkanu", djeluju više nego groteskno, a za razliku od nekadašnjeg Dodika koji se protivio politici SDS-a i Radovanu Karadžiću, pozivajući na izručenje ratnih zločinaca sudu u Haagu i izjava da se u "srebrenici dogodio genocid", do veličanja ratnih zločinaca, negiranja genocida, do blokade državnih institucija i prijetnje osamostaljenjem RS-a zbog Inzkovog zakona o kažnjivosti negiranja genocida.

„Spreman na žrtvu“

Ova Dodikova 'kafkina' preobrazba i političko evoluiranje održalo ga je više od dva desetljeća na vlasti, često dovelo BiH na stup javnog srama, ali i značajno usporilo njen euroatlantski napredak.

Slično političko evoluiranje dogodilo se i kod predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji, izgleda, jedini Dodiku može kazati da "ohladi". Upravo je Dodik, kojem samokontrola nije jača stranka, stalni "džoker" u rukavu Vučiću koji tako dokazuje svoju suverenost u "očuvanju mira i stabilnosti" na Balkanu.

Jedna od rijetkih izjava predsjednika SDA Bakira Izetbegovića ovaj put se pokazala točnom, koji je rekao kako će se najave Dodika svesti na "tresla se gora, rodio se miš".

Međutim, BiH preskupo plaća Dodikove eskapade, a entitet Srpska također. SAD prijeti "spremnim sankcijama", EU je vječno zabrinuta, visoki predstavnik ponaša se uistinu kao "turist", (kao turista, a ne visokog predstavnika ga je okarakterizirao Dodik) obilazeći i srbijanske i domaće političare, a dok harmonika svira Dodik kaže da je spreman na žrtvu.

I to, najvjerojatnije,“ žrtvu“ ostanka u fotelji i odustajanja od "proglašenja neovisnosti, pa što bude", prihvaćanja Inzkovog zakona pod prijetnjom sankcijama ne samo RS-u i njemu osobno, već i članovima njegove obitelji. No, već je jasno da je time izgubio svaki kredibilitet kao ozbiljan i pouzdan političar, a možda je i za „žrtvu“ – prekasno.