Umjesto festivala demokracije u nedjelju ćemo svjedočiti novom izbornom trileru u kojem su scenaristi i glavni protagonist toga rugla tri najjače stranke, SDA, SNSD i HDZ BiH s manjim stranačkim priljepcima i opskurnim poltrončićima.

Neshvatljivo je, međutim, da su oporbene stranke i neovisni kandidati tako nezrelo dopustili da ih premazani vlastodršci uvuku u tragikomičnu situaciju u kojoj im je namijenjena uloga statista i žetona za sve grozne izborne malverzacije koje im se već mjesecima odigravaju pred njihovim slijepim očima.

Oporba pala na 'igru' vladajućih

Neshvatljivo je da oporbene stranke nisu tražile odgađanje općinskih izbora, jer su suočene s crnim scenarijem brutalnih prijevara, čak i oko registriranja, a  zbog “nevidljivog neprijatelja” nije bilo moguće voditi uljudnu kampanju.   Sada je sve gotovo, a negdje i spakirano, lokalne izbore ćemo imati u nedjelju, međutim, najpoštenije je bilo glasovanje odgoditi za kasno proljeće, jer  medicinari ohrabruju izbezumljene ljude da će cjepivo uskoro stići u Europu pa onda vjerojatno i u našu zemlju. Ovo što se sada radi i način kako će se izbori provesti je lakrdija, sprdanje s demokracijom, ali i ozbiljno kršenje ljudskih prava. 

Stranke i neovisni kandidati nisu mogli ljudski i normalno pristupiti biračima, mnogi u svojim kampanjama vole izravno popričati s biračima i simpatizerima, sve je nekako osakaćeno i pod tenzijom. Nesretni koronavirus će razvidno još više potaknuti nezainteresiranost birača, strah od kontakta na glasačkim mjestima pa prema tome u končanici i apstinenciju, ali, što je najstrašnije, i brutalnu izbornu krađu.

Upravo stoga kada se pobjednici već vide na obzoru još je gluplje ponašanje oporbenih stranaka na cijelom prostoru države i pristajanje na trikove vladajućih stranaka. Nema drugog izbora i argument do bolesne ambicije i sljepila da i u takvim nepodnošljivim uvjetima i hendikepima oporbene stranke vjeruju i računaju na izborni trijumf.

Krađa izbora

Neopterećeni i neutralni ljudi pa i analitičari takav rasplet ne vide. Još kod registriranja birača, poglavito za glasovanje poštom kristalno je bilo jasno kakva se muljaža kreira. Središnje izborno povjerenstvo se upinjalo peglati popise, međutim varalicama je teško stati u kraj. 

Nalazimo se u izvanrednom stanju, na pragu policijskog sata, na tisuće ljudi je u izolaciji. To je beskrajni prostor za izborni inženjering i budimo sigurni da će to  dokazani izborni lisci sjajno iskoristiti. I kada sve to tako surogatno prođe slušat ćemo kmečanje i gledati krokodilske suze pokradenih oporbenjaka. 

Neće ljudi previše zažaliti ako i ne izađu na biračka mjesta. Ništa propustiti neće jer je ponuda posve bijedna. Poneki svježi lik i redom učmale patriotske, huškačke i imbecilne političke parole i poruke. Vrlo malo je nadahnutih lokalnih tema i optimističnih projekata.   

Pravosuđe i policija ne rade ništa

Zapravo, da živimo u uređenoj pravnoj državi, najviše posla bi imali policija i pravosuđe. Svakog dana po vazdan slušamo strašne međusobne optužbe između kandidata a u iznošenju prljavog veša tek saznajemo strašne kriminalne, korupcionaške pa i razbojničke priče. Ali, žali Bože, čuvari zakona nisu reagirali na sve silne pozive i dokaze o sumnjivim krojačima popisa za glasovanje iz inozemstva, kao što neće prstom mrdnuti na sve skandalozne afere oko pljačke države i njezinih građana.     

Životopis kandidata za gradonačelnike, načelnike općina i Vijeća je intelektualno sve hrđaviji.

-Jadno je i bijedno kad vjerske fb stranice promoviraju ubojice i „Nisu ove konstatacije nikakva uvreda Fikretu Prevljaku jer je ranije i predsjednik SDA Bakir Izetbegović  ustvrdio  kako Prevljak “nije neki intelektualac” već “čovjek iz naroda”. Identificiranje polupismenog Prevljaka s narodom uvreda je za sam narod jer Prevljak je daleko od reprezentativnog primjera Bošnjaka u savremenoj Bosni i Hercegovini”, samo je jedna mala intelektualna slagalica koju smo ovih dana pročitali u sarajevskim glasilima, a koja, eto, dočarava osebujni lik kandidata u jednoj financijski vrlo izazovnoj sarajevskoj općini.

Moderni kandidat bi trebao biti pismen, obrazovan, sposoban valjda sastaviti smislenu rečenicu, riječima izraziti svoje misli i imati samopoštovanje.

Umjesto tih dometa ogromna većina kandidata je sve ono što ismijavamo, s gnušanjem odbacujemo i navodimo kao razlog zbog kojeg mladi odlaze iz BiH – kulturno zakržljali, polupismeni, poltronski nastrojeni, enormno bogati, nesposobni i primitivni lokalni političar.

Tužno je, ali u isto vrijeme razumljivo, vidjeti ponizne članove stranaka kako aplaudiraju vođama i lokalnim bajama na svaku izgovorenu riječ.

Znaju, ali plješću jer su svjesni žabokrečine u kojoj žive i u takvim okolnostima aplauz i klimanje glavom daju nadu za zaposlenje, zadržavanje radnog mjesta, dobijanje novca za pokretanje biznisa i tako dalje. Zdravom umu je  neshvatljivo da kandidati za načelnike općina u Posušuju i Žepču izlaze sa parolama: “Za naše Posušje” ili  “Za naše Žepče”. Nakon 25 godina od  završetka rata oni prodaju takvu degutantnu populističku parolu, a njihova  naselja su demografski opustošena i sablasna.

Svemu je debelo kumovala i jalova oporba koja također nešto lovi u mutnome.  Samo to je teško dokučivo. J. S.