Piše: Dragan Bradvica

Ulaskom u 2021. godinu koja u Bosni i Hercegovini nije izborna, a samim time otvara barem mali prostor određenim dogovorima kao i međunarodne okolnosti otvorile su prostor nadanjima kako bi se 25 godina nakon Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma neke stvari napokon počele pomicati naprijed.

Svima je jasno kako bi unutarnji dogovor bez ikakvog miješanja sa strane bio uvjerljivo najbolje i najodrživije rješenje ali još je jasnije kako do toga neće doći.

S druge strane, želja odlazeće njemačke kancelarke Angele Merkel i novog američkog predsjednika Joe Bidena da napokon jasno daju do znanja kako je zapadni Balkan njihova sfera interesa nije sporna ali sve to će ići jako teško zbog sve jačih 'igrača s Istoka'.

Ulazimo li u najgoru od svih mogućih kombinacija – unutarnja političko-društvena situacija je nikada gora a u međunarodnim geopolitičkim igrama možemo biti samo kusur?

'Bosanski lonac ključa'

Stranke s nacionalnim predznakom kao i one koje se nazivaju građanskim u BiH deklarativno su za reforme, implementaciju presuda međunarodnih i domaćih sudova i stvaranje funkcionalne države ali tek mali broj njih to uistinu i želi.

Već drugi izborni ciklus se ne zna tko je oporba, tko vlast, formiraju se ad hoc većine, svatko radi sa svakim a istovremeno je svatko protiv svakoga. Podizanje nacionalnih tenzija do usijanja i svakodnevne svađe posljednjih godina doživjele su vrhunac.

Nadalje, vrhunac doživljava i besramno bogaćenje političkih (kvazi)elita, besramna korupcija, nepotizam, klijentelizam i sve slične pošasti koje ubijaju ovo društvo već 25 godina. Više je nego jasno kako u toj atmosferi nema niti grama šanse za bilo kakav dogovor, a kamoli za nužne ustavne promjene i reforme iako svi politički akteri u BiH na njih pozivaju. Isto tako, nije nikakva tajna kako su najjači politički faktori u BiH uz svoje uske stranačke i pojedinačne interese već poodavno zauzeli stranu u geopolitičkoj utakmici pa i s te strane teško možemo očekivati bilo kakva približavanja stavova.

S obzirom na sve to, jedina nada za sve narode i žitelje u ovoj državi ostala je međunarodna zajednica.

Različiti pristupi

Nesporna je njihova odgovornost za stanje u BiH kao i to da dan danas čine brojne greške ali iz dana u dan je sve jasnije kako samo oni pojačanom medijacijom i uvjetovanjem u BiH mogu riješiti status quo.

Međutim, problem je taj što i najjače svjetske sile stanje u BiH kao i buduće korake vide na dijametralno različite načine. Ostaje za vidjeti na koji način će se u praksi ponašati nova američka administracija na zapadnom Balkanu ali čuda ne treba očekivati.

Biden ima itekako mnogo posla kod kuće, ali i u odnosima s EU, NATO-om, Kinom, Rusijom… i općenito vraćanja multilateralizmu. Još uvijek je nejasno imaju li i ako imaju kakav je je njihov dogovor s Njemačkom vezano za BiH, iako se iz neslužbenih diplomatskih krugova može čuti da on postoji.

Nadalje, u rujnu s njemačke političke scene odlazi Merkel, veliko je pitanje tko će biti pobjednik na izborima i koja će koalicija činiti vlast pa samim time tko će biti novi kancelar. Od svega toga će ovisiti i zanimanje Njemačke za zapadni Balkan i BiH, iako jedna od najjačih država svijeta zasigurno s promjenom vlasti neće mijenjati svoja strateška opredjeljenja ali svakako hoće izvedbu.

Iz vida ne treba ispustiti da je Njemačka već nominirala Christiana Schmidta za novog visokog predstavnika u BiH pa je jasno da žele imati ruke na volanu. Još uvijek je uvelike međutim nejasno imaju li podršku svih drugih zemalja u Vijeću na implementaciju mira i Vijeću sigurnosti UN-a jer bez toga Schmidt neće postati novi visoki predstavnik.

Nejasno je pristaju li na to Rusija i Kina i ako jesu zbog čega su odustali od stava kako se OHR mora hitno zatvoriti? Na bilo kojeg novog visokog predstavnika Rusi sigurno neće pristati bez da dobiju nešto zauzvrat. Treba vidjeti i kako Turska gleda na sve to jer jasno je kako ni oni ne žele niti milimetra odstupiti od svog utjecaja u BiH i regiji. A cijela stvar dobiva ovih dana i novu dimenziju jer iz Velike Britanije stižu glasovi kako će i oni dati svoj prijedlog za novog visokog predstavnika pa se logično zapitati rade li to u dogovoru sa svojim strateškim partnerom SAD-om?

Ako Velika Britanija i SAD imaju svoje viđenje rješavanja problema u BiH razlikuje li se ono od onog njemačkog? Imaju li u tom scenariju Nijemci druge partnere?

Dakle, mnogo je više pitanja no odgovora u ovom trenutku a upravo ta neizvjesnost je ono što najviše brine obične žitelje u BiH. Svima nam je dosta permanentne nestabilnosti, ekonomske i demografske propasti i nesigurnosti.