Piše: Dragan Bradvica

MOSTAR – Pandemija koronavirusa donijela je čitav niz zdravstvenih problema, ekonomske štete tek će se zbrajati ali i to da su sve maske u Bosni i Hercegovini pale. Politike bez ikakvog sadržaja, jasnog plana i bilo čega što zovemo 'policy proces' ogoljenje su do kože.

Međunacionalni odnosi nisu bili gori od rata do danas, političke elite i politički kapitalisti nikada bogatiji, obični žitelji nikada s manjom kupovnom moći, zemlja nikada pustija. Apatija i beznađe su na svakom koraku ove 'propale države'. I nakon malinara i slastičara koji su nam 'priskočili u pomoć' i nabavili respiratore i zaštitnu opremu posljednji čin ove tragikomedije dala je Parlamentarna skupština BiH koja nam je za državnog ministra koji bi trebao štititi ljudska prava dala osobu koja je imala problema završiti srednju školu a pravu muku završiti privatni fakultet jer mu je za to trebalo čitavih 12 godina.

Odgovor političkih (kvazi)elita na sve ovo je isti kao i proteklih 30 godina – u eter gurni neku temu iz prošlosti neka se narod oko toga 'kolje' a oni će u međuvremenu sve 'ispeglati' i zamesti tragove afera. I ne, nije to najgore, na to smo trebali naviknuti, najgore je što većina i dalje prihvaća tu 'igru' i 'kolju' se oko takvih tema. Dobro došli u BiH – zemlju apsurda bez trunka logike.  

Država na aparatima

Stara je izreka kako svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje pa se to itekako može primijeniti na BiH. Bez obzira na sve makinacije i 'plesa na rubu zakona' ipak su narodi i žitelji ove zemlje na izborima izabrali one koji će ih voditi i donositi odluke.

A odluka u ovoj zemlji nikada nije ni bilo. Dijelom jer imamo kadrove koji su podkapacitirani iste donositi a dijelom jer to ne žele raditi. Jasan je cilj ulaska u politiku – osobno bogaćenje, moć, uhljebljenje 'parijskih drugova', rodbine i prijatelje. Ali to u BiH uvijek prolazi bez obzira na silne afere, silni kriminal, silni klijentelizam i silni nepotizam.

Samo u vrijeme pandemije gdje se svakodnevno gube životi i stotine radnih mjesta državne vlasti kao i da nema. Ukoliko se i pojave, postanu predmet pošalica širom regije pa i šire. Tako jedan od ministara u Vijeću ministara BiH 'derneči' po eminentnim sarajevskim restoranima i ne trpi ama baš nikakve posljedice, drugi zapošljava članove obitelji….

Dakle, govorimo o državnoj vlasti, istoj onoj koja nas predstavlja u svijetu, koja treba koordinirati djelovanja, privlačiti investitore, osiguravati financijska sredstva za razvoj, biti ti koji će nas 'gurati' ka Europskoj uniji...

Nadalje, Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH u vrijeme krize održao je tek sjednicu na kojoj je donijeta odluka o mogućnosti online zasjedanja i prošlog tjedna još jednu na kojoj su top tema bili partizani, četnici, ustaše i slične stvari, a kriza i ostalo ih ne zanima. Dom naroda nije održao niti jednu sjednicu. Ali zato ni pod koju cijenu se ne žele odreći ne plaća koje idu do sedam tisuća maraka nego reprezentacija, odvojenog života, tjelohranitelja, kraljevskog voznog parka… Kako bi bili do kraja pošteni, treba kazati da se manji dio zastupnika i izaslanika svojevoljno odrekao svojih plaća i naknada u vrijeme pandemije.

O slozi i funkcioniranju Predsjedništva BiH ne treba posebno niti pisati.

'Bh. predstava'

Ovo je nažalost samo mali dio onoga što se u dva mjeseca događalo na državnoj razini, a gdje su sva sabrana djela Vlada Federacije, Republike Srpske, županija, gradova i općina.  Naravno, svi konflikti i nerad prestaje kada po 'partijskim linijama' treba podijeliti neki novac tada su sve stranke 'kao braća rođena', brojni lideri su prvi pred kamerama, puni optimizma i nade. Ista stvar je kada treba imenovati podobne kadrove.

Ova pandemija je donijela katastrofalne posljedice za cijeli svijet ali i jednu priliku – da se napokon politika okrene pravoj pomoći sva tri konstitutivna naroda i svim žiteljima. Svaka kriza je prilika za 'reset' i novi početak a taj početak nasušno je potreban ogromnoj većini onih koji žive u BiH. Ali umjesto rada na tome, okretanja životnim pitanjima i toliko potrebne nade svi smo dobili još nekoliko 'šamara' od strane politike i ponovno se običnim žiteljima smiju u lice.

Toliko su u svojoj paralelnoj stvarnosti da se više ne trude prikriti 'mutne' radnje nego milijuni nestaju pred očima cijele javnosti. Više se ne boje nikoga i ničega pa najotvoreniji mogući način rade sve što im je volja. I tako, u bh. tragikomediji na 'pozornici' na kojoj se nalaze žitelji koji su među najsiromašnijim u Europi i međusobno se optužuju na temama iz prošlosti, kopaju po kontejnerima koji su nam postali grana gospodarstva te jedni druge optužuju da su ovi drugi krivi za jad i bijedu u zemlji dok u 'publici' se uz skupocjene delicije i piće grohotno smiju i zabavljaju prebogate političke elite. Samo u ovom 'kazalištu' navedena 'publika' ne plaća karte nego oni uzimaju sav novca od 'glumaca' a vraćaju im mrvice. I tako ista tragikomedija u BiH 'igra' već 25 godina, jedno što 'glumci' sve više odlaze iz države a na pozornicu izlaze novi, siromašniji i apatični žitelji dok publika ostaje ista, ali svake godine bogatija.  

I tako, što na kraju reći nego ništa zbog toga što nemate posao, što su mirovine nedovoljne za režije, što je obrazovanje srozano na najniže moguće grane, što nam je Ruanda postala ekonomski uzor - nego što ćemo s onim partizanima, ustašama i četnicima?