Piše: Dragan Bradvica

Politika u Bosni i Hercegovini uvijek se svodila na isto – glavno je sjesti u udobne i dobro plaćene fotelje u vlasti, uhljebiti svoje glasačko tijelo i živjeti poput kraljeva na podizanju ionako usijanih međunacionalnih tenzija.

Od potpisivanja Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma do dan danas promjena nije bilo ali čini se kako ipak polako dolaze. Po prvi put se veliki dio javnosti, struke i medija jasno i glasno usprotivio novom aranžmanu s Međunarodnim monetarnim fondom 'teškom' oko 1,5 milijardi maraka jer bi i ti novci otišli za 'kraljevske' urede, 'bijesne' automobile, tepihe, namještaj… Naravno, to nije naše vlastodršce spriječilo da nastave po svom a kritičare etiketiraju raznoraznim imenima, ali čini se kako je i MMF ovaj put ostao čvrst u svojim uvjetima – prvo reforme onda novac.

 A vlasti reforme koje bi od ove države napravile normalno društvo ne bi provele ni za živu glavu. Ono što je u cijeloj priči jako loše jeste što će sada tražiti alternativne mogućnosti zaduživanja koje će sigurno biti nepovoljnije.

Više nema besplatnog ručka za bh. vlasti

Grupa ekonomskih stručnjaka ali i dobar dio javnosti jasno su rekli 'ne' novom zaduživanju ukoliko taj novca neće otići za reforme. Bez toga i jasnog usmjeravanja novca za realnom sektoru nema nikakvog smisla i samo će nas dodatno pomjeriti ka propasti.

MMF je postavio svoje uvjete i od njih ne odstupa i tu se za bh. političke (kvazi)elite pojavio problem. Do sada bi sve obećali, sve potpisali, povukli tranšu ili dvije, reforme naravno ne bi proveli i ostatak novca ne bi povlačili. Isto su činili i sa pomoći EU. Sada je, po svemu sudeći, došlo vrijeme da naši međunarodni prijatelji bh. vlastima ne vjeruju ništa na riječ nego samo na djela. Pojednostavljeno – novca će biti koliko je god potrebno ali jasno utrošenog, s provedenim reformama i vladavinom prava. Kako to u BiH nije nikome interes, izlaz se našao u ustaljenim optužbama – oduzimanje nadležnosti.

To se naročito odnosi na RS koji je i ranije pravio probleme za povlačenje 250 milijuna eura od Europske unije pa taj novac do dan danas nismo dobili. Formula po kojoj idu je jednostavna – odmah počni dizati tenziju, ponovo pričaj o oduzimanju nadležnosti, sve blokiraj ali će međunarodne institucije na kraju popustiti jer ne žele da proračuni u BiH budu prazni. Čini se kako se vremena mijenjaju i da nitko više ne želi financirati luksuzni život naših političara i njihovih prijatelja i rodbine.

Dug i reforme

Svemu ovome treba dodati kako naše vlasti nikada ne prezentiraju prave statističke podatke, nego su oni uvijek frizirani. Svjetska banka je nedavno upozorila BiH da se s nepotpunim podacima uopće ne može praviti bilo kakva strategija izlaska iz krize.

- Same vlade moraju bolje pratiti stanje imovine sa kojom raspolažu. Veliki broj poduzeća imaju dugove koji se ne prikazuju u službenim statistikama o dugu u ovoj državi, rekao je nedavno Andrew Jewell, rezidentni predstavnik MMF-a u BiH. Naime, sudjelovanje javnog duga BiH u bruto društvenom proizvodu iznosi 35,5 posto iznosi 12 milijardi i 175,22 milijuna maraka. Ali, u taj dug ne ulaze dug javnih poduzeća u BiH kao niti dug zdravstva. Svetlana Cenićje ranije kazala je kako su dugovi državnih poduzeća na kraju 2017. iznosili 8,1 milijardu maraka, a kako je dugove u zdravstvu jako teško znati točno koliko je ali su procijene da je minimalno dvije milijarde maraka.

Dakle, dug je mnogo veći od onog koji se službeno prezentira pa ukoliko opet išli s novima zaduženima, a pogotovo ukoliko ona bila kod komercijalnih banaka i pod jako nepovoljnim uvjetima, jasno je da srljamo u propast. Isto tako, ukoliko će novci nastave uzimati i kod MMF-a a da ne on ne išao na reforme i oporavak gospodarstva i to je samo dodavanje u brzinu više na cesti koja vidi u ambis.